"Kako je moguće da se nije plaćao porez, kako je moguće da su se gomilali dugovi, kako je moguće da ih nismo kaznili...?" Premijer Milanović je čuđenje u svijetu
Premijerovo je iščuđavanje, bijesnom narodu radovanje
Mogli su naplatiti sve dugove, ali nisu.
Mogli su blokirati dužničke firme, ali nisu. Mogli su sankcionirati sve krivce, ali nisu.
Mogli su vrlo lako pronaći ljude koji su odgovorni za nagomilane porezne dugove, ali ipak nisu. Mogli su prozvati političare "koji sada sjede s one strane Markova trga".
Ali ni to nisu.
Premijer je čuđenje u svijetu
Umjesto toga, premijer Zoran Milanović radije se iščuđavao nad stotinama milijuna kuna poreznih dugovanja u slučaju osječkog OLT-a, i to tek nakon što se njegova (ili možda ipak Linićeva) šefica Porezne uprave Nada Čavlović Smiljanec našla pod istragom Uskoka.
Nije li to bila senzacija prije dvije i pol godine?
Nije li se prije dvije i pol godine trebalo iščuđavati nad stotinama milijuna nenaplaćenog poreza, kad je Kukuriku koalicija tek stupila na vlast i zatekla tako šokantno stanje? Pa čak ni tada Milanović se nije toliko iščuđavao koliko se čudi danas, javno priznajući kako je njegova Vlada pogriješila što je "prešla preko toga".
"Mi smo to naslijedili", rekao je premijer, "i nismo išli đonom. Išli smo možda i presenzibilno, da bi sada vidjeli da se to želi istraživati".
Zbog tog, kako mu tepa Milanović "senzibilnog pristupa", Kukuriku koalicija preuzela je na sebe odgovornost zbog još uvijek nenaplaćenih poreznih dugovanja. Ili je makar izgubila svako pravo iščuđavati se nad dugovima u koje su Linić i njegova ekipa već odavno trebali stekli uvid.
Ako je prelaženje preko nekih dugova bila politička odluka, onda je bila loša.
Tko je držao ljestve
Bila je loša i zbog toga što Milanović danas govori o onima koji su "namjerno propuštali ovršiti te predmete u korist države", a zatim priznaje kako je njegova Vlada svjesno "prelazila preko toga", što znači da je i ona sudjelovala u nezakonitim radnjama.
Jer, ako smo dobro shvatili, namjerno oštećivanje državne blagajne počelo se smatrati kriminalom.
Zašto onda premijer Milanović nije napravio ono za što danas priznaje da je bila greška? Zašto je prešao preko poreznih dugova, preko dužnika i njihovih jataka u poreznoj upravi, kao i preko političkih patrona "s onu stranu Markova trga"?
Ako za to postoji razlog, on ga vjerojatno dobro zna. Ako ga ne zna, onda je u debelim problemima, zajedno s nama.
Zato je potpuno promašeno, a možda i autodestruktivno, zakašnjelo lamentiranje o tome "kako je moguće da vlast naslijedi milijarde nenaplaćenih potraživanja i tko je dopuštao tadašnjoj vlasti da se na poreznim dugovima prema državi nakupljaju milijuni i milijuni kamata". Kao što je zakašnjela spoznaja da je "netko štitio te dužnike ili kalkulirao".
Svjesno kalkulirali
Jer, ako ih je HDZ osam godina štitio, onda je - barem sudeći prema Milanovićevu priznanju - SDP u protekle dvije godine s tim svjesno kalkulirao.
Mogli su naplatiti, blokirati, tražiti odgovornost... Ali nisu. Mogli su lako doći do ljudi koji su za to odgovorni, jer su, kaže Milanović, dokumenti i dalje u ladicama porezne uprave, odnosno u kompjuterima. Ali ih nisu potražili.
Sve dok Uskok nije zajašio na aktualnu garnituru.
I umjesto da premijer pozdravi činjenicu da se napokon krenulo u obračun s onima koji su zataškavali dugove i štitili dužnike, on se hvali kako se njegova vlast odavno s tim mogla obračunati, ali je ipak odlučila da to neće napraviti.
Očito je mnogo lakše unedogled se iščuđavati.
Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku