Neki su ljudi jednostavno prolazni i treba ih pustiti da idu tamo gdje ih nose njihovi postupci. Nekada ih postupci nose u tri lijepe materine, a za to mjesto postoje samo karte u jednom smjeru.
Prijateljstva i veze su stvarno ista stvar, samo rijetka uspiju
Bili smo baš umorni, Boris i ja. Kada radiš četiri tisuće kilometara daleko od doma, svaki godišnji odmor pretvori se u umor. Jebiga, uvijek treba vidjeti sve te ljude. Neke ne možeš okupiti na jednom mjestu. Onda idemo na pet večera i ručkova u par dana. On govori s ljudima koje nije vidio dugo. Govore o stvarima koje su, rekla bih, ispričane već više puta. Tako to uvijek ide. Ja se pokušavam ubaciti i pratiti sve te anegdote iako mi je ponekad teško pohvatati imena svih ljudi. Neke još nisam ni upoznala. Nekada, kada sam među novim ljudima, znam se ponašati čudno. Pretvorim se u onu malu stidljivu djevojčicu za koju sam mislila da sam je ostavila u osnovnoj školi. S nekim njegovim ljudima trudila sam se ne biti takva, a s nekima sam bila opuštena od prvoga trenutka. Volim ručkove s njegovim ocem. Čini mi se da ćemo uvijek imati o čemu pričati.
Bili smo umorni od sve te hrane, nazdravljanja i smijanja. Opet nismo obavili bitne stvari koje se ne mogu obavljati putem videopoziva. Sjedimo i čekamo pizzu. Komad pizze košta samo pet kuna, pomislim i počnem se smijati. To u Hrvatskoj ne možeš naći nigdje. Možda je to jedan od razloga zbog kojih toliko volim Srbiju. Tamo još uvijek postoje mjesta na kojima je stalo vrijeme. Stari restorani i kafići u koje su nas vodili roditelji kada smo bili klinci. Ja sam po prirodi nostalgičar pa mi je vraćanje u prošlost omiljeni sport. Volim što s Borisom mogu pričati bez prestanka i bez prestanka šutjeti, i nikada nam nije dosadno. Dok rečenicama polako stižem do onoga što zapravo ovdje želim reći, Boris sjedi za stolom i gleda u telefon. Povremeno se nasmije jer je pročitao nešto smiješno.
Volim što možemo šutjeti i što nikada nije neugodno.
Prije nego smo dobili tu pizzu, rekla sam mu da su veze i prijateljstva zapravo jedna te ista stvar. Samo ih ljudi shvaćaju drugačije. I prijatelji te mogu razočarati jednako kao i partneri, ako ne i gore, dodala sam. Stvarno to mislim. Ako malo razmislite, shvatit ćete da je to doista tako. Stvar postaje još gora kada shvatiš da partnere u nekom momentu napucaš. Moguće da ćeš odugovlačiti, računati je li to prava odluka ili nije, ali čim ti računaš, znači da nešto gadno ne valja. Shvatila sam da je s prijateljima drugačije. Netko može postati sebično govno, no ti ćeš mu praštati i vraćati se u taj odnosi koji zapravo nema smisla. On će kao shvatiti da je napravio nešto loše pa se nakon tri tjedna početi ponašati jednako. Ti ćeš nakon još tri tjedna shvatiti da je sve po starom. Tu i tamo ćeš se požaliti nekom drugom prijatelju i onda ćeš mu srati opet. Tako se možete vrtjeti u krug i nekoliko godina. Isto kao kada si u vezi koja je smisao izgubila davnih dana. Prijatelji i veza ista su stvar, vjerujte mi. I jedno i drugo zahtijeva uzajamno poštivanje, ponekad kompromis i puno puno truda. Ne možeš biti prijatelj ako gledaš samo na sebe. Koliko sam puta umorna čekala da Boriš dođe s posla pa da jedno drugome kažemo laku noć. Koliko sam puta umorna čitala Zvonkov tekst i davala mu kritiku. Koliko su puta oni isto činili za mene? Nebrojeno.
Veze i prijateljstva ti dođu na isto. Ja baš vjerujem u to. S godinama shvatiš da se nema potrebe davati ljudima koji nisu pravi. Nekada ni ti nisi pravi nekome pa mu prestaneš biti bilo tko. Naučila sam to najprije u vezama. Naučila sam i odlučila da ne želim ništa na pola. Ne želim biti u odnosima od kojih mi bar jednom u tjednu bude muka.
Rasteš i shvaćaš da nemaš vremena za živciranja i forsiranja. Sve što je na silu ne treba ni postojati.
Kasnije sam naučila da to naučeno trebam primijeniti i na prijateljstva. Neki su ljudi jednostavno prolazni i treba ih pustiti da idu tamo gdje ih nose njihovi postupci. Nekada ih postupci nose u tri lijepe materine, a za to mjesto postoje samo karte u jednom smjeru.
Govorim sve to Borisu. Pizza još nije gotova, a nama je malo hladno. Vrijeme je ovih dana kao žena u PMS-u, ni samo ne zna kako bi se ponašalo. Pijemo vodu, za promjenu. Kada radiš četiri tisuće kilometara daleko od doma, svi od tebe očekuju da s njima nazdravljaš. Boris na godišnjem odmoru baš često nazdravlja. Ja ga pratim u stopu jer prijatelji su tu da se podržavaju. Čudna je stvar što kada se probudim kraj njega nikada nemam mamurluk bez obzira na to koliko popila. Zvonko kaže da je to jer sam zaljubljena. Možda je u pravu. Prijateljstva i veze su stvarno iste.
Samo rijetka uspiju.
Izvorni tekst pročitajte ovdje.
O autorici:
Vječni sanjar koji svijet gleda očima djeteta. Zaljubljena u riječi, filmove, knjige, prirodu i glazbu. Prijatelj svih.