Promijenite svoju energiju i promijenit će vam se život

Probudila sam se u svom snu. Od onog “lažnog dnevnika zahvalnosti” (za sve što već imam i još nemam, a kao da već imam) pa do danas, ne mogu vjerovati što je sve postalo istina. Moja putovanja, moje zdravlje, moji odnosi sa bližom i širom obitelji, novi prijatelji, ljubav... Dr Joe kaže promijenite svoju energiju i promijenit će vam se život. E-motion=energy in motion, a ja sam kao radio prijemnik koji odašilje frekvenciju na koju je naštiman. Počela sam tako da sam pronašla sadiku ljubavi u svom srcu i to među gustim korovom povreda i starih uvjerenja i počela je zalijevati. Da vam ne lažem, za to mi je trebalo mnogo tehnika i preko nekoliko godina: rad s ogledalom, gledanje sebe u oči dok perem zube i isprobavanje davanja pohvala samoj sebi za vlastiti trud i postignuća, a bez da okrenem pogled i zakolutam očima. Trebala sam naučiti primiti pohvalu ili kompliment bez da osobu krenem uvjeravati da je ipak malo pretjerala.

Ako se ne volim, ne pazim na sebe, ne biram najbolju hranu i ne činim najbolje izbore za samu sebe, nije li onda puka laž tvrdnja da volim svoje dijete? Ako ga volim, zašto se onda s ljubavlju ne brinem za njegovu jedinu majku? To pitanje me najviše osvijestilo.
Dakle, fokus na ljubav i zahvalnost. Ali sto posto. To vam je tako s “radom na sebi”. Ili si unutra 100% ili nisi. Rad na sebi je kao trudnoća - ili si trudna ili ne – jer ne možeš biti malo trudna! I da razjasnim još nešto. Rad na sebi je RAD. Trud. Izlazak iz zone komfora i odlazak u nepoznato, inače bi se to zvalo: “Ugodna šetnjica lungomare do samospoznaje”. I Einstein je rekao da ne možeš riješiti problem koristeći isti način razmišljanja koje si imao kada je problem nastao. Moraš postati netko drugi i hrabro ući u
nepoznato. Buddhi je trebalo 6 godina meditacije i učenja da dođe do samospoznaje. Meni je bome trebalo toliko vremena da spoznam da skoro ništa ne znam i da je baš sve moguće. Evo što sam spoznala: Tko je moj najbolji učitelj? Ja. Tko je jedini autoritet u mom životu kome bih bezuvjetno trebala vjerovati? To je moj unutarnji glas. Ali za to sam najprije trebala odgojiti um i ukrotiti ego i pretvoriti prošlost, ali svaku bolnu uspomenu - u ljubav.

Buddha je rekao da je ljutnja kao da ispijaš otrov, a nadaš se da će druga osoba umrijeti od njega. Najpopularnija molitva “Oče naš” kaže: Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim – Hej, da li je ovo jasno??? Kako i mi?? Nadrapali smo :) To je lijepi primjer davanja oprečnih informacija.

Razmišljam o srcu, našem kreativnom centru koji, kako je Mali Princ rekao, “Srce vidi ono što je očima nevidljivo. Um voli zavrzlame i zadatke, mrzi nepoznato i podsjeća me na onu babu iz “Šume Striborove” (koja je bila prikazana kao divna žena i žrtva iako je umislila da vidi zmijski jezik snahe koja ga je odvojila od svog sina (bolesno) i zato je otišla u šumu usred zime (da mu nabije grižnju savjesti ako umre od ozeblina, a sve zato što si je našao ženu i ona više nije centar njegovog svijeta. Kao male djevojčice nismo znale da stvarno postoje svekrve koje misle da nitko nije dobar za njenog sina i suosjećale smo s babom).

Njezina najgora izjava je ova: Kada joj je Stribor ponudio idiličan život i vječnu mladost, rekla je - “Draža je meni moja nevolja nego sva blaga ovoga svijeta.” Da, baš kao i um – strastveno zaljubljen u poznati kaos, zazire od promjena. Um ne vjeruje, ne zna se prepustiti i otpustiti kontrolu. Umu se čini da tada ne postoji, jer um treba konstantnu akciju i kretanje. On ne postoji u tišini misli, u sada, samo u drljanju po prošlosti na osnovi čega pretpostavlja budućnost. Kužim da ovaj tekst neće naići na mnogo odobravanja umova koji me čitaju. Ali znam da će srca koja je privukla priča mog srca uživati u “a-ha!” momentima.

Razmišljam o ljubavi. Sinoć sam konačno saznala, (ali nisam zapamtila) kako se zove kemikalija koju nam tijelo proizvodi kada kažemo “da nam je srce puno”, “veliko kao kuća”, “imam orgazam u prsima” I slično - i napokon sam se uvjerila da mi srce doslovno pupa (bubri) od količine sreće koju osjećam kada ga svjesno otvaram.

Mjesecima, godinama sam učila o tome. Stvarno je istina da u današnjem svijetu, kada su nam informacije na dlanu (npr. u pametnom telefonu) – neznanje jest izbor.

Konačno mi je jasno: svaki puta kada “nestanem”, isključim analitički um, uključim svjesnost, samo sam prisutna, otvaram srce i osjećam – moj autonomni živčani sustav kaže: Napokon je nema! Brzo popravljaj što stigneš! Jer to je njegov posao a moje mu misli i sumnje samo smetaju i zbunjuju ga dajući mu oprečne informacije.

Evo vam još jedna divna tehnika koju sam naučila od Yurija Spilnyja. Zove se Ljubavno pismo samoj sebi. Jučer sam pronašla svoje prvo pismo u lažnom dnevniku zahvalnosti i baš mi se sviđa. Konačno radim na najvažnijem odnosu u svom životu: odnosu sa samom sobom.

1.st Love letter to myself

Draga Anđa,

Fascinirana sam tvojim brzim otvaranjem prema nepoznatom i tvojom strašću da učiš i napreduješ na polju osobnog razvoja. Drago mi je da si shvatila da je tvoja lekcija sada Ljubav. Drago mi je da si otkrila tehnike kako da pretvoriš svoju prošlost u Ljubav, tako da te više ne može dočekati iz zasjede. Ponosna sam na tebe jer si ustrajna i ponosna sam što si pronašla učitelja. Htjela sam ti reći da sam te uvijek voljela i uvijek te volim; i kada misliš da griješiš i da si samoj sebi maćeha. Volim te i nadam se da će to ubrzo biti obostrano. Ne mogu ti opisati moj ponos i ljubav prema tebi kada si danas otkrila točku kojom ćeš oživjeti svoju nogu! Sada kao da traži da je opet i opet masiram – kao Trnoružica koja je godinama spavala!
Hvalahvalahvalahvalahvalahvala, volim te.

Tvoja svijest,
04.03.2018.