Prvo smucanje po Vodicama s društvom: Javljao se svaki dan

Naši su komentatori cijepljeni protiv obzirnosti! Satrat će te za najmanju sitnicu, upozorio me kolega prije nego sam uopće počela pisati kolumne. A po logici "tko će kome nego svoj svome" pogodite tko mi je prvi smjestio prošli ponedjeljak? Moj susjed blenton! Onaj koji inače piše zgodne komentare. Ne meni nego drugima! Moj tekst nije ni pročitao, ali se odmah dao u komentiranje naslova. I pokrenuo lavinu. Hvala, što bi mi tek pisao da nismo susjedi? Pa ja sad, nakon svega što sam se načitala, ne znam jesam li baš toliki vrag od matere ili komentatori površno čitaju?

Napisala sam dakle, da mi je mali prije tri godine došao sa spikom "Kaže frend da se ubio od alkohola. Mogu probat?", a malo potom da danas ima 17 godina. Po meni bi 17-3 bilo 14. A 14 godina, nadam se da se svi slažemo, nisu godine za ubit se od cuge. Pa sam mu, u svom osebujnom stilu suočavanja s problemom, u njegovoj 14. godini, dovela doma pijanu prijateljicu. Neka mali vidi što je alkohol. I vidio je pa do njegove 17. nisam osjetila da pije. 

Ispod tog teksta čitam komentare od "Hmm, mali sa 17 godina pita mamu može li se napiti?" do "Meni je sve to nekako suviše idealno". Mudri ljudi kažu da su odnosi doma onakvi kakvima ih roditelji naprave. Pa ako na škakljiva pitanja poput "Mogu probat alkohol?" odgovore deračinom, kako očekivati i sljedeće pitanje? O seksu? Drogi? Tulumima? U svom domu uvijek radije biram neugodna pitanja i iskren odnos nego zatvaranje u svoju sobu i traženje odgovora na ulici. I baš me briga što tko o tome misli. 

Smucanje po Vodicama

Od te nesmiljene površnosti odahnula sam kad sam naišla na Arwen23, Beu0410, Fritzu, Mihaelu1000... hvala ti Bože! Naravno da mladalačke ludosti svi moraju proći, zato se moj sin ovo ljeto prvi put s ekipom odskitao na more i dva tjedna smucao po Vodicama. Bez mame. Ali se redovito svakog dana javljao, tek toliko da znam da je živ. Leina ga je mama pozvala da dođe i sljedeće godine. Valjda zato što sam ga naučila da poštuje sva pravila tuđe kuće. 

Po odlasku joj je kupio pola kile kave i zahvalio se na svemu, pa ga je žena pitala tko još danas tako odgaja djecu? Ja! I veselim se što nisam jedina, jer i Lea i Kiki i Ivan i Iva... i cijela njihova ekipa divni su i u svako doba dobrodošli kod mene doma. 

Nije potrošio više nego smo se dogovorili

Provlačio je mali po svim vodičkim bankomatima i moju maestro karticu. Ni kune više nije skinuo od onog što smo se dogovorili. Jer zna koliko se iz mjeseca u mjesec borimo s financijama. Nema više ni ograničeno vrijeme izlaska, samo obvezu javiti se ako će negdje prespavati. Da me u jutro šlag ne strefi ako ugledam prazan krevet. Ali ništa od toga nije imao s 14, dok se nije naučio odgovornosti o kojoj tupim. 

Prema ljudima oko sebe, životu, novcu, mami. Ne misli mali da je papak ako me svaki dan s mora nazove. Zna da mu na tom istom moru ostaje 23 sata i 55 minuta dnevno da radi što hoće, a zbog ovih pet minuta mater mu je mirna. Ne misli ni da je manji frajer ako ženi koja ga je dva tjedna hranila zahvali s pola kile kave.  

Zapravo bi trebalo biti super što me je s 14 godina uopće pitao može li probati alkohol. To valjda znači da u meni ni onda nije vidio zajapurenog vraga koji će odmah početi vrištati i otjerati ga u kaznu.  

Odnos kakav imamo u njegovoj 17-oj zajedno smo izgradili. Dan po dan, svih tih godina, u raznim smo se situacijama učili vjerovati jedno drugome. I naučili. No dopuštam i drugačija mišljenja, ne odbijam ih apriori. Dogodi li se da mali jednom iznevjeri moje povjerenje, priznat ću javno lovcunabudale da je u pravu. U ovom trenutku to ne mogu jer do sada nije razočarao.