Puč Ivana Penave ispuhao je Plenkovićevu nadmenost i gard

Čak ni današnje uhićenje Ane Karamarko nije moglo skrenuti pažnju sa stranačkog puča koji je jutros u Vukovaru izveo Ivan Penava.

Premda bi zlobnici i zlonamjernici iznenadno uhićenje supruge Tomislava Karamarka upravo na dan kad je u HDZ-u izveden najveći stranački puč u zadnjih dvadeset godina, mogli protumačiti i kao neizravnu poruku Penavi i njegovima.

Penava je istupio iz HDZ-a, ali poveo je za sobom sve HDZ-ove vijećnike i predsjednika Gradskog vijeća, kao i sve predsjednike temeljnih organizacija HDZ-a.

Čak ni uhićenje Karamarkove supruge nije, dakle, moglo zasjeniti činjenicu da je Andrej Plenković izgubio vlast u Vukovaru, ali i Vukovar kao značajan adut u predstojećoj izbornoj kampanji. 

Udar na Plenkija

Veliki je to udar, ne toliko na HDZ koji bi - prema Penavinim najavama - mogao kasnije računati na koaliciju s Penavom i Miroslavom Škorom kojem se vukovarski gradonačelnik priključuje, već na samog Plenkovića.

Onaj koji se tako elegantno obračunavao sa svojim stranačkim protivnicima, onaj koji se nedavno hvalio da je bio na video vezi sa cijelom Europom, onaj koji je patentirao poštapalicu "neću dopustiti", ipak nije uspio spriječiti udar u Vukovaru.

Plenković je, barem zasad, ostao bez Vukovara.

Kao što su, ne treba ni to zaboraviti, Penava i ostali vijećnici ostali bez HDZ-a.

U tom gradu tim je ljudima HDZ nudio i garantirao sve: od posla i pozicije do sigurnosti i egzistencije. Ostati bez HDZ-a u Vukovaru znači ostati na vjetrometini bez kabanice.

Kulminacija sukoba

Penavin puč značajan je, premda ne toliko neočekivan, udar na Andreja Plenkovića. Izgubiti Vukovar u ovom trenutku znači izgubiti onu auru nedodirljivosti i nepobjedivosti koju je Plenković toliko brižno gradio i tako otvoreno demonstrirao u odnosu prema oporbi i javnosti.

Što se moglo zaključiti iz činjenice da HRT nije prenosio Penavinu presicu iz Vukovara.

Penavin puč logična je kulminacija višemjesečnog sukoba s Plenkovićem, kao i posljedica poraza na unutarstranačkim izborima. Ipak, nije se očekivalo da će Penava baš povesti za sobom sve vijećnike stranke.

Prljavi rat

Rat s Penavom pomogao je Plenkoviću da se distancira od nacionalističkog huškanja u Vukovaru i profilira stranku kao umjerenu i otvorenu za sve moguće (i nemoguće) koalicije, kao što će mu eventualni Penavin uspjeh na parlamentarnim izborima i osvajanje nasušno potrebnih mandata suziti mogućnost suradnje sa SDSS-om.

Što je bila okosnica Penavine kampanje od samog početka.

Prljavi je to rat u koji je Plenković uvučen u najosjetljivijem trenutku.

Nema više koronavirusa koji mu je pomogao u podizanju rejtinga i prikrivanju problema. Nema više Hrvatskog sabora koji je proizvodio smetnju i nelagodu. Sada, međutim, Plenkoviću dolazi na naplatu uobičajena svakodnevica. 

Ministarske afere i stranački pučevi. I prestrojavanje na desnici. 

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.