Što zvuči kao manje zlo: prijevremeni izbori s rizikom od povratka HDZ-a na vlast ili rekonstrukcija Vlade s istim premijerom? Jer treće rješenje teško je zamisliti
Tko zna što je Branko Hrg očekivao kad je na aktualnom prijepodnevu u Hrvatskom saboru Zoranu Milanoviću postavio sasvim obično pitanje zbog čega Tihomira Jakovinu još uvijek drži na mjestu ministra poljoprivrede.
Ali premijerov odgovor svejedno ga je iznenadio: "Hoćete vi biti ministar? Evo, nudim vam mjesto ministra!".
Drugim riječima, može bilo tko umjesto Jakovine. Dajte prvog koji se ponudi, premijeru je očito svejedno.
Tko zna što bi bilo da je Hrg, inače predsjednik HSS-a, kojim slučajem rekao "da". Možda bi još jučer u parlamentu započela rekonstrukcija Vlade.
I to u danu kad se Hrvatska našla pred sankcijama Europske komisije, kad su koalicijski partneri zapeli u pregovorima oko Lex Perkovića, a Vesna Pusić navodno čak i ucijenila premijera izlaskom iz Vlade, kad je premijer optužio šefa oporbe da ide "lobirati za sankcije u Bruxelles", a kandidatkinja za potpredsjednicu zagrebačkog SDP-a Aleksandra Kolarić javno optužila svoje stranačke kolege da svojom šutnjom podržavaju destruktivnu politiku Zorana Milanovića.
I kad su neki kolumnisti nagovijestili da se iza Milanovićeve tvrdoglavosti krije želja za izazivanjem prijevremenih izbora.
Dakle, sve bi bilo taman na vrijeme.
Račanov ili Sanaderov model?
Jer, sjetimo se, i Ivica Račan je na polovici mandata išao u rekonstrukciju Vlade i dobio novi mandat u Hrvatskom saboru. I Ivo Sanader je na polovici drugog mandata zaključio da je "njegova dionica završila", te predao premijersko žezlo u ruke Jadranki Kosor.
Račana je tada napustio koalicijski partner, Sanader je pobjegao od krize, optužnice, Slovenije, tko zna više od čega. A Milanović na grbači ima sankcije, deficit, štrajkove, pad BDP-a, koalicijske partnere, šefa države, nesreće u vojsci, seljake na ulicama, afere po ministarstvima, ćirilicu u Vukovaru...
Pitanje je samo želi li Milanović na izbore ili u rekonstrukciju. I kakva bi ona zapravo bila?
Nije sporno da bi se Milanović želio riješiti HNS-a, nije ga želio ni 2007. godine, nije ga pretjerano želio ni sada, htio je samo Radimira Čačića. Izlaskom na izbore možda bi se otarasio Vesne Pusić. S te strane, raspisivanje izbora možda bi imalo smisla, naročito ako se imaju u vidu ankete u kojima SDP još uvijek stoji bolje nego što bi se to moglo očekivati.
Svakako bolje od Milanovića.
Nove četiri godine
U slučaju pobjede i nove podjele karata, Milanović bi mogao s nove četiri godine pred sobom - iako možda ne s tako uvjerljivom većinom - započeti s oštrim rezovima i reformama, budući da drugog izbora ionako više nema.
Ali opet, kojeg bi to smisla imalo, ako bi Milanović ostao na čelu Vlade i okružio se istim ili vrlo sličnim kontingentom ministara. Jer SDP je kadrovski plitka bara iz koje uvijek isplivaju isti ljudi.
Još gore, na izborima postoji opasnost da se na vlast vrati HDZ, stranka koja je nedavno poručila da će "svoj gospodarski program predstaviti kad joj bude odgovaralo". Pa je realno očekivati da bi na vlasti poručila da će "gospodarski program provesti kad joj bude odgovaralo".
Izbori, dakle, predstavljaju veliki rizik.
Kakvog smisla to ima?
Znači, preostaje nam rekonstrukcija. S ovako uvjerljivom većinom u parlamentu Milanović bi mogao, po uzoru na Račana, zatražiti novi mandat i izglasavanje povjerenja u Saboru. Ali opet, kakvog bi to smisla imalo?
Premijer je, po mišljenju mnogih, najslabija karika ove Vlade, nezainteresiran koliko i nefokusiran, nepredvidiv koliko i nekompetentan. Dati mu povjerenje na osnovu do sada viđenog predstavljalo bi čisto gubljenje vremena, pogotovo ako se opet okruži istim ljudima. Ili nedajbože, još gorim.
Znači, nekako bi najlogičnije bilo da se pribjegne "Sanader-Kosor" modelu. Da koalicija ostane na vlasti i da se promijeni samo premijer. Bilo da SDP na unutarstranačkim izborima smijeni Milanovića, bilo da se primijeni model koji je prije izbora predložio Slavko Linić, da se razdvoje funkcije premijera i predsjednika stranke.
Pa da tako Milanović eventualno ostane na Iblerovu trgu, a u Banske dvore uđe novi mandatar.
Zavrtite bocu
Ali tko bi to bio? U kuloarima se šapuće o Mirandu Mrsiću, koji je dovoljno nekonfliktan i dovoljno blizak šefu države kao protuteži Milanoviću među ucviljenim esdepeovcima, da bi mogao držati društvo na okupu. Možda čak i uz HNS. Dalje od toga teško je vidjeti: naročito preko širokih Linićevih ramena koje svi nekako žele zaobići.
Možda bi SDP mogao na Predsjedništvu stranke zavrtjeti bocu, pa na kome se zaustavi, taj ide na čelo Vlade.
No, taj scenarij zvuči kao znanstvena fantastika. Ne ta fora s bocom, nego da se Milanović ukloni s čela Vlade i stranke. Bez obzira na to što svi govorili, on ipak nije Sanader.
To je, uglavnom, situacija u kojoj se našla Kukuriku koalicija u osvit EU sankcija. Posvađana među sobom, ali i sa svima drugima, bez rezultata i povjerenja građana, bez vjerodostojnosti i bez odlučnosti da se - čast izuzecima - krene u potrebne reforme, te s mandatom koji se opasno približava razdoblju predizborne histerije.
Hrvatska treba promjene, ali ne nužno promjenu radi promjene. Pogotovo ako ona u bilo kojoj varijanti uključuje ovakav HDZ.
