Ako ste se ikad susreli s ovakvom situacijom, jako dobro vam je poznato o čemu se ovdje radi.
Riječ je o napadaju panike. U današnje vrijeme skoro pa svaka treća osoba doživi neki od oblika napadaja panike ili barem jaku vrstu anksioznosti.
Anksioznost se definira kao stanje uplašenosti ili straha koje uzrokuje naslućivanje stvarne ili zamišljene opasnosti, događaja ili situacije. Prevelika doza anksioznosti dovodi do napadaja panike. U određenom trenutku kada je tijelo mentalno, emocionalno i fizički isrcpljeno pojavljuju se napadaji.
Najčešći uzroci napadaja panike su:
Činjenice koje treba znati o napadajima panike
Velika većina ljudi pretpostavlja, a malo toga zna o ovom problemu. Najčešće se boje, a zapravo ne znaju činjenice te suprotno tome vjeruju u lažna uvjerenja.
Najčešća lažna uvjerenja i mitovi su:
Uslijed napada panike osoba se zna uplašiti da će poluditi ili da ludi od tog doživljaja. Međutim, unatoč velikom roju misli u glavi, od napadaja panike se ne može poludjeti. Osoba koja doživljava napadaje panike potpuno je mentalno zdrava, samo trenutno ima poremećaj koji ukazuje da u njoj nešto vrišti i traži pažnju.
Da prvo objasnim sa znanstvene strane zašto ne možete pasti u nesvijest, iako vam je takav osjećaj. Kada krene napadaj panike, vaše tijelo ubrzano tuče te vam tijelom (i glavom) cirkulira dosta svježe krvi i mala je vjerojatnost da ćete pasti u nesvijest. Iako su senzacije ponekad toliko jake da vam se čini da ćete pasti svaki tren.
Ovdje se osoba može bojati da će izgubiti kontrolu nad sobom te da će se nešto strašno dogoditi. Nitko joj neće moći pomoći, umrijet će i sl. Kao što sam već navela, kada nam se čini da nemamo kontrolu u svom životu, tada se to manifestira kroz tijelo. Također, puno puta kada skrivate nešto te ne možete toliko sve kontrolirati u životu, tijelo počne stvarati napadaje panike.
Osobe znaju strahovati da će doživjeti srčani udar jer otkucaji srca znaju biti izrazito jaki u periodu kada se borite sa ovim napadajima. No naš parasimpatički živčani sustav, odgovoran za vraćanje mira u tijelu, vrlo brzo nakon vrhunca napadaja vraća tijelo u ravnotežu te se na isti način i otkucaji srca normaliziraju.
Osobi se zna činiti da gubi vezu sa stvarnošću. Ovo se događa zbog jakih senzacija u tijelu kao i misli koje prolaze glavom. Ponekad osobe koje pate od napadaja panike znaju reći da im se čini kao da je svijet projekcija nekog filma, odnosno može im se činiti da nisu više u dodiru sa stvarnošću, kao da su izolirani od “sada i ovdje”.
Najčešće tehnike i zašto ne djeluju
Vjerujem da ste, ako ste se ikada susreli sa napadajem panike, vjerojatno isprobali neku od ove tri tehnike:
Što učiniti kada dođe napadaj panike?
Za početak je potrebno osvijestiti da napadaj panike zapravo ne dolazi. Drugim riječima napadaj panike je jače doživljavanje osjećaja i senzacija u tijelu. On se stvara u vama, dolazi iz vas pa stoga možemo reći da ga na neki načn sami stvarate. Ako uzmemo ovu pretpostavku kao istinu, to znači da vi također možete te napadaje i prekinuti.
Ono što ja koristim u savjetodavnom radu s klijentima koji se bore s anksioznošću i/ili napadajima panike je povezivanje tijela i uma kroz disanje „sada i ovdje“, istraživanje kada i gdje najčešće dolazi do napadaja, što se uisitinu nalazi iza napadaja i kako pustiti potisnute emocije, proživjeti i završiti nedovršene priče iz prošlosti i na kraju pustiti napadaje panike kada u sebi izgradite svoj sustav podrške. Iako već nakon par susreta i rada na tome, napadaji panike počinju bivati manji i slabiji.
Paralelno s radom na svojim emocijama, puštanju nezadovoljavajućih aspekata u svom životu te stvaranju oslonca i podrške u sebi, ipak nešto možete učiniti dok se još uvijek napadaji pojavljuju.
Prvi korak je priznavanje da se napadaj događa. To znači da ga ne pokušavate negirati, ignorirati ili se praviti pozitivnim afirmacijama da ga nema. On je pokazatelj da mora izaći nešto što vas guši iznutra, što se više ne može sakriti ni od vas ni od drugih.
Drugi korak nakon priznavanja:” U redu, stiže napadaj panike.” je opis u svojoj glavi kako je u stvarnosti. Znači sve što vam se u datom trenutku događa (lupa mi srce, znoje mi se ruke, imam čudne misli, itd.), osvijestite i izgovorite u sebi bez preuveličavanja ili smanjivanja. Kada tako napravite sebi ćete u par sekundi objasniti što je i kako je uistinu. Na temelju toga, dolazi do smirivanja tjelesnih simptoma jer su prepoznati i viđeni. To je isto kao kada ste ljuti, pa kažete “Ljuta sam.” , samim priznavanjem ljutnje, ona se smanjuje.
Treći korak je dobrodošlica i traženje da se taj osjećaj pojača. Znači kada krene napadaj panike možete u sebi izgovoriti nešto tipa: “Aha, znači evo sada se pojavljuješ. Dobrodošao, ajde budi još malo jači, što više možeš.” I kada ga pokušate pojačati vidjet ćete da je to nemoguće, time se zapravo on smanjuje, odnosno senzacije u tijelu se smanjuju. Osobe najčešće bježe iz svih situacija kako bi izbjegli da opet dođe do napadaja, no to nije rješenje. Ne možete cijeli život bježati, jednom ćete se morati suočiti s time. Pa bolje prije nego kasnije, kada vam već napadaji mogu zahvatiti većinu područja u životu i preuzeti kontrolu nad vama. Zato vi preuzmite kontrolu nad njima.
Još jedan savjet koji sam otkrila kroz savjetodavni rad je da kada krene napadaj panike, možete svoju svjesnost usmjeriti na “sada i ovdje” kroz npr. dodirivanje stolice na kojoj sjedite ili dodir kišobrana u ruci, torbe na ramenu ili što god vam se u tom trenutku nađe pri ruci. Pri tom dodirivanju uvidjela sam da na neki način dolazi do tzv. nesvjesnog stvaranja sigurnosti i podrške u osobi. Pri tome možete usmjeriti svjesnost na to kakav je predmet koji dodirujete (materijal, tekstura, osjećaj itd.). Možda zvuči čudno, no ovo je izrazito korisno kada vam se napadaj panike dogodi u situaciji (poput tramvaja) gdje ne možete isti tren pobjeći ili se sakriti.
Također, često puta znam s klijentima raditi vježbe uzemljenja zajedno s proradom emocija. Način na koji stojite na svojim nogama puno govori o tome kako se nosite sa stresom i općenito sa životom. Moramo biti uzemljeni da bi mogli napredovati u životu i nositi se sa svime što život donosi.
O autorici:
Ja sam Marta Kravarščan, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica i business coach. Svakodnevno radim individualno savjetovanje/coaching,održavam radionice i predavanja u sklopu centra Put Promjene. Moja uloga je pomoći Vam da jasnije shvatite što želite i kako to ostvariti. Osvještavanje neželjenih ponašanja, navika, misli i uvjerenja daje nam mogućnost da zajedno pronađemo moguća rješenja problema ili situacije u kojoj se nalazite. Moje savjetovalište je mjesto gdje možete reći sve što Vam je na duši i gdje ću Vas čuti bez osude, kritika ili predrasuda.
