Umjesto novogodišnjih odluka, odlučila sam testirati tri malo drugačije metode. A negdje u tekstu sakriven je i mali poklon samo za tebe.

Ako te u ovu tvrdnju još nisu uvjerili i želiš vidjeti što Google kaže o svemu tome, predlažem da u tražilicu jednostavno utipkaš: why is writing down goals so important. Vjeruj mi, pronaći ćeš dovoljno literature za svaki onaj „dosadno mi je“ trenutak do kraja svog života. Ako za to ipak nemaš vremena, u moru članaka i videa, preporučujem ti dva „domaća“.

O Nadi i njenom TEDx govoru sam ti već pričala, a ako ga još nisi pogledao – sada je vrijeme za to.

O Andrei ti pišem prvi put, ali sigurno ne i posljednji. Upoznale smo se igrom slučaja na konferenciji Ladies of New Business. I taj događaj mi je bio dokaz one: stvari se događaju s razlogom. Andrea je nedavno napisala članak baš na ovu temu i riješila mi problem smišljanja dobrog, motivirajućeg uvoda za ovaj tekst.

Jer ga ja zapravo nemam. Nikada nisam bila dobra u zapisivanju ciljeva. Za početak, kao što i Andrea kaže, svi ti planeri i rokovnici su mi prelijepi da bi pisala po njima. I onda oni stoje u ladici, a ja pišem po post-it papirićima i lijepim ih po stolu, laptopima, policama…

Kao drugo, nisam dosljedna. I one rijetke ciljeve koje sam negdje zapisala više ne mogu pronaći. Zbog čega mi je teško potvrditi izjavu da je zapisivanje cilja prvi korak prema njegovom ostvarenju. Pojma nemam, jer se ja svojih više ne sjećam (pa mi je teško provjeriti).

Za sada imam dva primjera koji idu u prilog toj hipotezi.

Početkom studenog sam shvatila da će mi kraj godine biti gužvovit i da, ako želim ostati dosljedna, moram napraviti plan tema za blog do kraja godine (znam, štreber). Čim sam popisala teme po datumima, moj mozak je sam od sebe počeo tražiti ideje za svaku pojedinu temu. Sadržaj se slagao praktički sam od sebe i često sam morala samo posložiti informacije koje je moj mozak skupio tijekom tih nekoliko dana ili tjedana.

Drugi primjer je jedan od posebnih Božićnih poklona koji sam dobila. Ideja je bila izvući svoj cilj za 2017. godinu iz vrećice pune ciljeva. Čim sam ga vidjela moj mozak je počeo tražiti načine na koje bi ga mogla ostvariti. Do te mjere da me natjerao da googleam cijenu avionske karte i proces dobivanja vize. Imam osjećaj da sam nakon samo četrnaest dana bliže odlasku u Australiju nego što sam to ikada bila tijekom svih prethodnih 25 godina svog života.

Tako da možda ima nešto u cijeloj toj teoriji…

Da ne bi cijeli cilj ostao na ovom jednom tekstu, u nastavku želim s tobom podijeliti tri metode koje sam odlučila testirati.

Analizirat ću ono što je prošlo

Sve što mi za to treba pronašla sam na ovoj stranici. YearCompass je projekt kojeg su pokrenuli mladi ljudi u Budimpešti 2012. godine, a od tada je projekt prerastao u cijeli pokret s više od 200 000 sudionika samo prošle godine.

Ideja je sljedeća: na stranici besplatno preuzmeš knjižicu na hrvatskom, engleskom ili bilo kojem drugom jeziku, odabereš i format (A4 ili A5), kao i hoćeš li knjižicu popunjavati u tiskanom ili digitalnom obliku. Zatim na prijelazu iz ove u sljedeću godinu pronađeš sat ili dva tijekom kojih ćeš ispuniti preuzetu knjižicu. Pitanja u njoj će učiniti ostalo.

Ono što kažu ljudi koji su već koristili YearCompass – ne možeš raditi planove za sljedeću godinu, ako prije toga nisi zatvorio prethodnu. Budući da ja svoj YearCompass još nisam napravila, javi mi dojmove ako ti svoj stigneš popuniti prije mene.

Popisat ću ciljeve za ono što slijedi

Iako YearCompass sadrži i ovaj dio – što ako ne znaš što želiš? Kako ćeš napraviti popis svojih ciljeva za sljedeću godinu ako jednostavno ne znaš u kojem smjeru želiš ići?

Uz neke od metoda o kojima sam ti već pričala, pronašla sam novu koju želim isprobati. Vision boards. Ne znam jesi li vizualni tip, ne znam ima li cijela teorija smisla, ali ja volim isprobati nove stvari. Plus, zvuči zabavno ponovno izrezivati i lijepiti stvari kao na likovnom u osnovnoj školi.

Ovdje sam pronašla cijeli ebook s detaljnim uputama kako napraviti svoj vision board. Budući da ne smijem s tobom podijeliti samu knjižicu, morat ćeš ju sam (besplatno) preuzeti. Pritom samo moraš ostaviti svoje ime i mail adresu, ali nakon što primiš ebook uvijek se možeš odjaviti.

Ako ipak ne želiš dotičnoj Christine ostaviti svoje podatke, sigurna sam da puno informacija o izradi vision boarda možeš pronaći i online (na primjer ovdje). To je jedna od onih popularnih tema.

Planirat ću korak po korak

I na kraju, kada si zatvorio prethodnu godinu i napravio plan za sljedeću, najteže je ostati dosljedan. Za razliku od prethodne dvije, ovo je tehnika koju sam isprobala i kojoj ostajem vjerna i sljedeće godine.

Još u 2014. godini sam mjesecima tražila stolni kalendar. Onakav kakav i danas možeš pronaći na stolu u ponekoj firmi. A s kakvim smo se igrali kao klinci i osjećali se jako odraslo. E pa ja sam tražila baš takav kalendar, samo bez suvišnih informacija, minimalistički, s puno bijelog prostora. I – nisam ga pronašla.

A onda sam shvatila da imam dečka koji sluša kad se ja žalim na lošu ponudu u dućanima (neprocjenjivo). Dinko mi je napravio kalendar, samo moj i baš onakav kakav sam htjela.

A zašto mi je koristan? Ukratko, imam pred sobom pregled cijelog mjeseca. Sve rođendane, rokove za projekte i druge važne datume. Ne znam točan razlog, ali kad mi se 24. siječnja stalno crveni iznad glave više nemam osjećaj da do tog roka „ima još tri tjedna“. Štoviše, točno vidim broj kućica koji stoji ispred njega. I taj niz više nije beskonačno dug, zbog čega ranije počinjem raditi na projektima. I produktivnija sam.

Mislim da Tim ovaj fenomen objašnjava puno bolje od mene i zato ti toplo preporučujem da pročitaš ovaj, ali i bilo koji drugi post na blogu Wait But Why.

Ovakav kalendar je odličan i za don’t break the chain metodu usvajanja novih navika.

A sada slijedi najbolja informacija – ovdje možeš preuzeti svoj vlastiti kalendar! Dinko je bio divan i napravio je novu verziju kalendara za 2017. i odlučio ju je podijeliti s tobom. Predlažem da si svoju verziju isprintaš u A3 formatu u bilo kojoj kopiraonici. U tome je cijela čarolija.

I to je sve što danas imam za tebe. Tri metode kako na produktivan način zatvoriti 2016. i otvoriti godinu koja nam slijedi. I puno linkova. I jedan kalendar.

Želim ti uspješno planiranje 2017. godine. I zapamti – sanjaj veliko!

Kao što sam spomenula, još nisam isprobala prve dvije metode (YearCompass i Vision board). Ako to stigneš napraviti prije mene ili ako si ih već ranije isprobao – obavezno javi dojmove!

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici: 

Bok, ja sam Tea, poduzetnica u nastajanju, inženjerka sa smislom za biznis, kreativka zaljubljena u ljude. I autorica bloga TeaTime. Inspirira me ideja da sami kreiramo život i karijeru kakvu želimo. Moj put prema tome možeš pratiti na blogu, Facebooku i Instagramu.