Saznajte tko su sve akteri hrvatske kreditne scene

Kako bismo čitatelja kvalitetno uveli u svijet kreditnog posredništva, prije no što kažemo nešto o povijesti i uzrocima koji su doveli do nekih neželjenih praksi s kojima se danas susrećemo, potrebno je sagledati širu sliku te u njoj pronaći adekvatno mjesto kreditnom posredništvu. Kako kreditno posredništvo izvan naše zemlje postoji već dugo i izgrađeno je na dijametralno suprotnom sustavu vrijednosti, metodom usporedbe nije teško pronaći kritične trenutke u kojima je kreditno posredovanje u Hrvatskoj krenulo linijom manjeg otpora.

Danas, kada je zakon konačno formalno regulirao novu branšu, možemo razlikovati kreditne posrednike od onih koji to nisu. Nažalost, kako je zakon "rastezljiv", a aktivnost inspektorata ograničena drugim zakonima, granica je katkada vrlo maglovita i pomična te je javnost još uvijek teško prepoznaje, no jasno je vide oni koji se poslom kreditnog posredovanja aktivno bave.  

Kreditna scena

Kreditnu scenu u Hrvatskoj možemo podijeliti na kreditore i posrednike. Kreditne institucije ili vjerovnici su pravne osobe koje uglavnom plasiraju vlastiti novac i odobravaju kredite za svoj račun. U kreditne institucije ubrajaju se banke, štedne banke, kreditne unije koje su nastale gašenjem štedno-kreditnih zadruga, društva sa ograničenom odgovornošću pa čak i stambene štedionice. 

Kreditni posrednici su pravne ili fizičke osobe koje samostalno drugim pravnim i fizičkim osobama omogućuju olakšan pristup kreditnim uslugama koje pružaju gore navedeni kreditori ili vjerovnici. Ukoliko na trenutak zamislimo koji je posao i dodana vrijednost posrednika u kupoprodaji nekretnina, nije teško zamisliti uslugu kreditnog posrednika. Najznačajnija dodana vrijednost kreditnog posrednika je informacija. Sublimiranje svih kreditnih opcija na jednom mjestu, savjetovanje pri izboru, asistiranje pri kompletiranju dokumentacije i korespodenciju s kreditnim institucijama, možemo predstaviti kao esenciju postojanja kreditnih posrednika. Kreditni posrednici ne plasiraju vlastiti novac iako je moguće da posreduju u plasmanima za vlastiti račun u slučaju nekih franšiza ili prokura. Tako posredovanje  uključuje posrednike vezane za jednog ili više međusobno neovisnih pružatelja usluga kreditiranja. 

Počeci

Kreditni posrednici  u Hrvatskoj predstavljaju sasvim novu branšu koja je formalno ustanovljena u srpnju 2010. godine, kada je prvi kreditni posrednik službeno ovlašten od strane Ministarstva financija, dobivanjem trogodišnjeg odobrenja za rad. Za dobivanje odobrenja, društvo je moralo uskladiti svoje poslovanje sa Zakonom o potrošačkom kreditiranju, a posredno je postalo i obveznik Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. 

Prijelazno razdoblje prilagodbe u smislu usklađivanja poslovanja s navedenim zakonima, mnogi su vjerovnici i posrednici iskoristili kao vrijeme za osmisliti kako zaobići Zakon. Komplicirana papirologija, procedure i pravilnici za zaštitu potrošača i danas se u nekim krugovima komuniciraju kao smetnja za uspješno obavljanje posla. Neki ga, kako i sami kažu, ni danas jednostavno ne razumiju, dok drugi otvoreno komuniciraju da im "nitko ništa ne može". Kako smo svakodnevno svjedoci  novim ispovijedima klijenata koji su za uslugu posredovanja platili gotovinom i nikada nisu primili račun ili su od strane posrednika manjkavo informirani o kreditnim zaduženjima sa ciljem dodatne zarade, bez mogućnosti službenog prigovora na "poslovanje" ili zaštite nadležnih institucija, jasno je koliko je teško takve prakse uskladiti sa zakonom, a pritom ne izgubiti veliki dio zarade.

Tako danas imamo vjerovnike i posrednike koji su u potpunosti u skladu sa Zakonom, one koji su zaobišli Zakon pronašavši "rupe", one koji su se formalno uskladili sa Zakonom ali su poslovanje samo djelomično promijenili, i na kraju  one koji su još uvijek u potpunosti onkraj Zakona. Istovremeno, važno je razlikovati ilegalno ili neregulirano poslovanje od neetičnog, amoralnog ili jednostavno lošeg poslovanja. Isto tako, poslovanje ne valja miješati sa načinom oglašavanja, jer to dovodi do učestalih zabuna prilikom  interpretiranja kreditnih ili posredničkih aktivnosti, kako građana, tako i novinara. O načinima oglašavanja, oblicima naplate, savjetodavnim praksama i povijesti, pročitajte u tekstovima koji slijede, jer svaka od navedenih tema zaslužuje jednako prostora u mozaiku prihvaćanja svih uzroka i posljedica kao cjeline. 

Kreditno tržište

Kako bismo kreditnom posredništvu pronašli mjesto na karti kreditnih aktivnosti i građanima olakšali odabir kvalitetne i pouzdane usluge, važno je načiniti skicu kreditnog tržišta.

Kreditori/vjerovnici

Vjerovnici kao što su banke, štedne banke, kreditne unije, stambene štedionice i kreditne institucije iz Europske unije i trećih država spadaju pod nadležnost Hrvatske Narodne Banke (HNB) te između ostalih  podliježu pojedinačnim zakonima o tim institucijama. To su kreditne institucije koje postupak licenciranja prolaze pri HNB-u.

Ovlašteni

Po Zakonu o potrošačkom kreditiranju trenutno ima 27 ovlaštenih vjerovnika među kojima su razne leasing kuće, kartičarske kuće i društva sa ograničenom odgovornošću od kojih su neka proizašla iz nekadašnjih štedno kreditnih zadruga. 

Neovlašteni

Legalni 

Pod neovlaštene legalne vjerovnike potpadaju firme koje nisu obveznici zakona za koje je nadležan HNB niti Zakona o potrošačkom kreditiranju koji provodi Ministarstvo financija. U smislu kreditnih aktivnosti oni su neregulirani jer plasiraju iznose manje od 1.500,00 kn ili plasmane uz zalog iako potpadaju pod ostale zakone kao što su Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o zaštiti potrošača itd.

Nažalost, ova skupina je često na granici legalnosti i građani najčešće ne znaju, a rijetko se i pokušaju informirati jer se to smatra neprimjerenim, tko stoji iza određenog kreditora i kakve su im poslovne prakse u usporedbi sa konkurencijom. U zadnje vrijeme, svjedoci smo raznih prijevara od strane uglavnom društava sa ograničenom odgovornošću, ali i raznih "kreditnih ureda" kojima se ne zna tko su stvarni vlasnici. Osim nepoznatih vlasnika, ti entiteti često mijenjaju adrese, kontakt telefone i zaposlenike. Koriste više poslovnih računa kojima se teško ulazi u trag, često su različiti i vlasnici računa a nerijetko novac odlazi u inozemstvo. Osim toga, nije poznato niti porijeklo novca kojeg plasiraju pa tako kolokvijalno možemo reći da su hrvatski građani doslovno poligon za pranje novca.

Odnedavno u Hrvatskoj postoje i institucije koje su svoje poslovanje doslovno potpuno odvojile od pojma kredita iako je njihovo ciljano tržište zapravo isto. Klijentima koji svoja zaduženja više ne mogu refinancirati u kreditnim institucijama, prezentirana je "prilagođena" sale and lease back usluga raznih d.o.o.-a uglavnom izvan granica Hrvatske. Prodajući svoje nekretnine, klijenti dobiju hitno potrebnu gotovinu, a stambene prostore u obliku povećane rente mogu polako otkupiti natrag. Na ime troškova obrade postupka, klijentima je konfisciran iznos "jedne najamnine". Do sada smo imali prilike slušati ispovijedi nekoliko klijenata koji na novac od svoje prodane nekretnine nakon uredno potpisanog ugovora čekaju od ljeta prošle godine. Raspon obroka najamnine koji su unaprijed platili kreće se od 2.000,00 kn do 15.000,00 kn. Koliko ima tih klijenata? Hoće li ikada vidjeti svoj novac?

Nelegalni

Nelegalni spektar kreditne aktivnosti uglavnom popunjavaju takozvani kamatari. Kamatari su uglavnom fizičke osobe koje prakticiraju višak svojih likvidnih sredstava "oročiti" za veću kamatu no što je nude legalne financijske institucije. Posuđujući novac uglavnom fizičkim osobama u krajnjoj neprilici, često kreiraju privatne sporazume sa lihvarskim kamatama na mjesečnoj bazi uz prijepis nekretnina i pokretnina. Fizički obračuni u svrhu povrata "glavnice" ili mjesečne kamate također nisu rijetkost.

Kreditni posrednici

Kako je kreditno posredništvo u Hrvatskoj nastalo kao produžena ruka prodaje polica osiguranja života, tako su prvi "kreditni posrednici" bili upravo prodavači životnih osiguranja. Veliki je broj osiguravajućih kuća krajem devedesetih godina uz svoje vlastite prodajne predstavnike koristio usluge raznih struktura prodaje, koji su svoje provizije ostvarivali uglavnom putem multi-level marketinga. S obzirom da će o povijesti nastanka posredovanja biti riječi u narednim tekstovima, za sada je dovoljno reći kako suradnik koji je u posao ušao prošli vikend te putem inicijacije osnovnog seminara dobio osnovne informacije o osiguranju i mirovinskom sustavu, ne može kvalitetno savjetovati o kreditima. Upravo radi toga, za dobivanje licence za kreditno posredovanje Zakon propisuje od jedne do tri godine iskustva u relevantnim financijskim institucijama i stalno zaposlenje ovlaštenog savjetnika u firmi sa odobrenjem za rad u djelatnosti posredovanja u potrošačkom kreditiranju.

 Nažalost, upravo po tome se razlikuju kreditni posrednici koji su svoje poslovanje samo formalno uskladili sa Zakonom a klijente o kreditima  i dalje savjetuju prodavači osiguranja u sustavu multi-level marketinga, od onih koji zapošljavaju na neodređeno vrijeme, školuju savjetnike te u suradnji sa bankama na dobrobit klijenata razvijaju kreditno posredništvo u Hrvatskoj. Osim navedene trideset i tri  tvrtke koje su dobile ovlaštenje, na hrvatskoj kreditnoj sceni još uvijek postoje posrednici koji posreduju bez nadzora i doslovno ikakve odgovornosti.

Zoran Šuster ima deset godina iskustva u kreditnom posredovanju. Vlasnik je tvrtke Progreso grupa, prve hrvatske agencije licencirane za kreditno posredovanje i potpredsjednik Hrvatske udruge bankarskih posrednika.