Nakon što je pljunuo premijera Milanovića da "možda nije pročitao Ustav do kraja", uvrijeđeni Josipović najavio je da pokreće vlastitu inicijativu za promjenu Ustava.
Što je dosad radio? Josipović najavio svoju izmjenu Ustava
"Premijer možda nije do kraja pročitao Ustav", ispalio je ovoga vikenda predsjednik Ivo Josipović.
I pritom nesvjesno otkrio kako ga je i on tek sada cijelog pročitao, poslije pune četiri predsjedničke godine i na ulazu u petu, predizbornu godinu. Sada je napokon spreman za njegove izmjene. Sada je shvatio dubinu problema, pojmio sveobuhvatnost ustavnog projekta.
I spreman je punom parom krenuti u ustavne promjene koje bi trebale trajati oko godinu dana, taman dok Josipović ne osvoji drugi mandat na čelu države.
Zašto se Josipović, kao iskusni profesor prava, svega toga nije sjetio u protekle četiri godine, zapravo i nije prevelika zagonetka. Ustav mu je pao na pamet tek nakon što ga je Vlada naprasno isključila iz svojih ustavnih promjena, odbacivši njegove naknadne prijedloge u vezi referenduma i još nekih odredbi.
Tek tada se sjetio da je Ustav "nedorečen", da su neke njegove odredbe "zastarjele i pregažene", da u njemu nisu riješene mnoge bitne postavke, između ostalog i trodioba vlasti, te da hrvatski Ustav, onaj kojeg je Josipović na početku mandata obećao štititi i poštivati i nadzirati, zapravo treba temeljitu reformu.
Stoga kreće u "sveobuhvatni ustavni projekt".
Pročitao Ustav do kraja
I bit će taj projekt vjerojatno solidno napravljen, uzevši u obzir Josipovićevu pravnu ekspertizu. Najavio je okupljanje iskusnih ustavnopravnih stručnjaka, a ispravno je primijetio i da se u aktualne - trenutačno zamrznute - ustavne promjene ušlo brzopleto, "uz velike medijske eskapade i senzacionalistički".
Samo, što je predsjednik radio protekle četiri godine? Čitao Ustav do samog kraja? Bavio se nekim važnijim poslom? Muku mučio s poštivanjem ovog zastarjelog, pregaženog i nedorečenog Ustava?
Za premijera je jasno da je imao (ili trebao imati) prečeg posla, nego srljati za King Kongom u avanturu koja ga je na kraju koštala reputacije. On se žurio jer drugačije nije mogao. Ali Josipović je imao puno vremena.
Stjepan Mesić odmah je po stupanju na dužnost predsjednika države oformio svoj tim ustavnih stručnjaka i pokrenuo inicijativu za promjene Ustava. Dugo se oko toga krvio s premijerom Ivicom Račanom, ali bila je to prva stvar na njegovu dnevnom redu.
Dnevni red
Za Josipovića još uvijek ne znamo koji mu je bio dnevni red, ali znamo da su mu trebale pune četiri godine da se sjeti Ustava. Da bi se oko njega zakrvio s Milanovićem, premda obojica dolaze iz iste stranke, iste političke opcije i trebali bi se, barem formalno, nalaziti na istoj strani.
Umjesto toga, Milanović mijenja Ustav bez ikakvih konzultacija sa šefom države, a Josipović uzvraća svojom promjenom Ustava za koju ni sam nije siguran hoće li proći u Saboru. Milanović je išao u izmjene zbog Lexa Perković, a sada ispada da Josipović ide u izmjene zbog Zorana Milanovića.
I baš kao i mnogo puta do sada, svjedoci smo toga da predsjednik države reagira tek kad ga se osobno pogodi: kad ga se uvrijedi u vukovarskoj koloni, kad ga se prozove oko referenduma ili sada kad se njegove prijedloge izbaci iz procedure promjene Ustava.
Grubo rečeno, nije ga bilo briga za zastarjeli Ustav sve dok mu se nije obio o glavu.
Pravna materija
Što je zapravo prilično žalosno, da ne upotrijebimo neku težu riječ. Ako smo već na čelu države dobili profesora prava, bilo bi realno očekivati da se predsjednik odmah primio te materije. Da je krenuo popravljati ono što ne valja, unaprjeđivati sve ono što se može, krpati rupe i uklanjati nedoumice, a da se pritom "nikada ne umori".
Drugim riječima, mogao se barem time zabavljati protekle četiri godine, ako već nismo primijetili da je radio nešto pametnije. Ovako, uključio se u reformu Ustava kao autsajder, gurao se Milanoviću u resor dva tjedna prije predviđenog roka za izglasavanja Ustava, izložio se riziku da ga Milanović zbog glavaševaca odbije, a onda uvrijeđeno krenuo u vlastitu inicijativu promjene Ustava.
Za to će mu, prije ili poslije, trebati dvotrećinska većina u Saboru, a neće je dobiti ako nastavi ovakvu konfrontaciju s inatljivim Milanovićem. Jedino ako Josipović ne računa s tim da Milanovića za godinu dana više neće biti u Banskim dvorima. To je onda druga priča.
U ovim okolnostima, međutim, ova Josipovićeva najava ustavnih promjena zvuči u prvom redu kao predizborna igračka kojom će se predsjednik zabavljati dok bude nagovarao birače da mu povjere drugi mandat.
Ako ništa drugo, premijer Milanović bi mogao u međuvremenu pročitati cijeli Ustav do kraja, sada je taman negdje oko polovice. Pa bi onda svatko od njih mogao servirati svojih "50 nijansi Ustava".
Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku