'Moj politički uzor jest prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman', izjavio je Karlo Ressler, nositelj izborne liste HDZ-a i mlada nada Plenkovićeva novog HDZ-a. Kad si mali miš, onda se pozivaš na zasluge velikog lava
Nešto poput zalaska sunca, jagoda sa šlagom i Meše Selimovića.
Možda i kao ziheraški odgovor. S time se naprosto ne može pogriješiti.
Ili je to praktički bio jedini mogući odgovor kojim se najlakše neutraliziraju sve kritike da je netko političar iz laboratorija ili još gore, pulen aktualnog šefa stranke.
"Moj politički uzor jest prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman", izjavio je Karlo Ressler, nositelj izborne liste HDZ-a, za Jutarnji list. "On je izvanredno razumio međunarodne okolnosti i imao mudrost u vođenju unutarnje politike u teškim okolnostima vojne agresije", objasnila je Plenkovićeva politička uzdanica.
I tako, osoba koja bi trebala odvesti HDZ u novo doba, hvali se da se nadahnjuje učenjem političara koji je zapeo u nekim arhaičnim vremenima.
Boljševizam i nacionalizam
Mladi, 30-godišnji političar, jedan od najboljih studenata Pravnog fakulteta gdje je neko vrijeme počeo graditi akademsku karijeru, za svog glavnog političkog uzora uzeo je osobu koja je boljševizam zamijenio nacionalizmom, a komunističku vladavinu nadomjestio autokracijom.
Što mladi političar poput Resslera uopće može naučiti od Franje Tuđmana?
Tuđman je navodno "izvanredno razumio međunarodne okolnosti". Krenuo je u stvaranje države zajedno s još dvadesetak postkomunističkih zemalja. Svi su dobili neovisnost, pa čak i oni koji je nisu željeli. Tuđman je dijelio BiH i pregovarao sa Slobodanom Miloševićem. Provodio je mirnu reintegraciju Podunavlja koju sada HDZ ruši. Pozdravljao je izbjeglice nakon Oluje i odbijao nadležnost Haaga nad tom operacijom, štitio optužene zločince i time doveo Hrvatsku u međunarodnu izolaciju i na rub sankcija.
Hrvatska je u Tuđmanovo doba postala izolirana, nesimpatična, karikaturalna državica na čelu s operetnim diktatorom.
HDZ-ova okupacija Hrvatske
Ressler se divi Tuđmanu zbog "mudrosti koju je imao u vođenju unutarnje politike u teškim okolnostima vojne agresije". Tuđman je pristao na suradnju svih stranaka, političkih, vojnih, društvenih aktera kad mu je ona trebala u obrani od agresije. Nakon završetka rata, sve je to srušio i krenuo u okupaciju Hrvatske od strane HDZ-a.
HDZ je svojatao rat, a Franjo Tuđman je svojatao zasluge za pobjedu u ratu.
Jesu li to stvari na kojima nova nada HDZ-a Karlo Ressler misli graditi svoju političku karijeru? Na okolnostima "vojne agresije"? Na 1991. godini?
Jasno, teško je navesti politički uzor u HDZ-u, kad praktički nema predsjednika koji nije optužen ili okrivljen. Sigurnije je pozvati se na predsjednika koji je u Haagu osuđen za podjelu BiH, njemu su makar digli spomenik.
A i nemoguće je za politički uzor spomenuti nekog drugog osim Tuđmana kad članovi i birači HDZ-a jedino prema pokojnom predsjedniku gaje nekakav sentiment. Oni neće glasati na Resslera, nego za novog Tuđmana.
Zabrinjavajuća izjava
Ali ako Resslerova izjava i nije generička, konstruirana tako da zadovolji sve frakcije i opcije HDZ-a, onda je zabrinjavajuća. Ukoliko Ressler namjerava voditi HDZ onako kako ga je vodio Franjo Tuđman i sutra voditi Hrvatsku kamo bi je odveo Franjo Tuđman, onda tu nema govora o nekakvoj modernizaciji i kadrovskom osvježivanju stranke.
Resslerov odabir trebao bi označiti raskid sa "starim HDZ-om", samo da bi se taj Ressler pozivao na osobu koja označava povratak tom i takvom HDZ-u.
Uostalom, budimo realni, samo Resslerovo instaliranje na čelo liste HDZ-a evocira uspomene na Tuđmanov HDZ: na listu dolaze samo odabranici šefa stranke, oni lojalni i oni poslušni.
Međutim, nije sve baš tako jednostrano.
Tuđman i klerikalci
Resslerov klerikalni svjetonazor i duboko konzervativna ideologija odstupaju od Tuđmanova nasljeđa. Bivši komunist, partizan i boljševik Katoličku crkvu držao je na distanci, a klerikalci po modelu ovih današnjih tavorili su na margini društva. Zajedno s crnokošuljašima, ustašama i ekstremistima.
Crkva je lobirala za HDZ, ali nije vodila državu umjesto HDZ-a.
Svi oni, upravo na čelu s Kaptolom i klerikalnim udrugama, s ovim Plenkovićevim i Resslerovim HDZ-om dobivaju legitimaciju, pravo građanstva i politički poticaj.
Istodobno, oni koji se pozivaju na Franju Tuđmana slaveći njegove pozive na pomirenje i zajedništvo, forsiraju podjele u društvu na tragu Tuđmanova huškanja protiv domaćih izdajnika i "jalnuških diletanata".
Tuđmanov odnos prema medijima, oporbi i društvu, njegova operetna nacionalna ikonografija, njegovo svojatanje Domovinskog rata i domoljublja, kao i amnestiranje ratnih zločinaca, uz pretvorbu i privatizaciju, sve su to integralni dijelovi ovog novog, Plenkovićeva i Resslerova HDZ-a.
A pozivanje na Franju Tuđmana samo legitimira takvu politiku.
Međutim, kod Karla Resslera, tog političara iz laboratorija, mladog čovjeka koji je već sada zapeo u floskule o "znanju, stručnosti i sposobnosti", pozivanje na Franju Tuđmana kao politički uzor ima za svrhu puko nabildavanje političkog personalityja.
