Andrej Plenković i dalje bojkotira istragu Povjerenstva za spriječavanje sukoba interesa u vezi putovanja HDZ-ove delegacije Vladinim avionom u Helsinki. Rat s povjerenstvom očito mu se više isplati od otkrivanja istine.
Andrej Plenković prije četiri godine poslužio se Povjerenstvom za sprječavanje interesa kako bi maknuo Tomislava Karamarka sa čela HDZ-a. Zato sada pomno pazi da njega ne snađe slična sudbina pred tim tijelom.
Natezanje, bojkotiranje, pa i sabotiranje Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, nakon pokušaja da se zakonski osakate njegove ovlasti, od slučaja Helsinki stvaraju aferu koja bi na kraju Plenkovića mogla skupo stajati.
Čim premijer izbjegava i bojkotira postupak, onda je jasno da je taj postupak itekako opravdan. Čim on kaže da je dostava dokumenata "suvišna i nepotrebna", jasno je da su ti dokumenti itekako potrebni i nimalo suvišni.
I čim Vlada mjesecima oteže s predajom rutinski izvještaja o troškovima putovanja HDZ-ove delegacije Vladinim avionom u Finsku, pojačava se sumnja da u svemu tome ima mnogo prljavštine.
Helsinki se tako, malo po malo, pretvara u Plenkovićevu Veronu.
Sanader u Veroni
Ivo Sanader mjesecima nije želio otkriti što je točno 2006. godine radio u Veroni. Vlada nije željela pokazati račune smještaja i troškova puta, vladajući su gurali verziju o otvaranju operne sezone, dok je oporba upozoravala da se u Veroni prodavala Pliva.
Verona je tako postala možda prvi snažan signal da Sanader u tajnosti mešetari državnim tvrtkama, da bi kasnije postala simbol političke netransparentnosti i samovolje.
Za Plenkovića je to danas Helsinki.
Što više premijer izbjegava dostaviti sve tražene dokumente povjerenstvu, to se balon sumnje intenzivnije napuhava.
Bahati arbitar
I ne samo to: Plenković se ponovno postavio u poziciju političkog arbitra, bahatog autokrata koji ignorira i omalovažava institucije kojima mora (doslovno) polagati račune.
Helsinki se, dakle, pretvorio u njegov simbol vladavine: ne samo da nešto skriva u vezi korištenja Vladina aviona i trošenja proračunskih sredstava, već i otvara politički sukob s tijelom koje je već stajalo glave njegova prethodnika, a pretvorilo se u bič koji dovodi političare u red.
Plenković ima lukavu taktiku: on neće dostaviti dokumente, Povjerenstvo ne može donijeti odluku o otvaranju postupka.
Ali ako u dokumentima nema ništa sporno, zašto ih ne dostavlja u skladu sa zakonom?
Rat bolji od istine
Zar se svađa i bojkotiranje povjerenstva, uz optužbe Nataše Novakovića da je ovo "napad na Povjerenstvo", premijeru više isplate od rutinskog ispunjenja obveze nakon čega bi, ako je sve doista "suvišno i nepotrebno", cijeli slučaj pao u zaborav?
Plenković očito misli da jest.
Time ne samo da je sebi otvorio bokove i izložio se novim neugodnostima, već je poništio svrhu smjenjivanja ministara pod istragama. Sada se on našao pod istragom.
Još gore, Plenković se postavio u ulogu vrhovnog arbitra i u slučaju Kuščević, kad je izjavio da je s ministrom prošao "papir po papir" i zaključio da u njegovim aferama nema ništa sporno.
Pa je Uskok došao do drugačijeg zaključka.
Sada Plenković određuje što treba ili ne treba Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa.
Što bi tu moglo poći krivo?
