Sve i da hoće, iduća godina ne može biti lošija od 2011. Ili...

Pesimizam je grozna osobina, teška, zamorna i često nepotrebna. Čak i dosadna. A opet, nekad zna biti i šarmantna. Pogotovo ako je sažmeš u rečenicu koju je izgovorio jedan bradati tip koji se navodno kuži u stanje stvari.

- U 2011. je dobro samo to što će 2012. biti još lošija!

Autor ove rečenice je Joseph Stiglitz, uvaženi ekonomist, žešći frajer, profesor na Columbiji... Čovjek je, kažu, odličan u poslu kojim se bavi, ali hrvatski sport, čini mi se, baš i ne prati. Što, naravno, i nije najgora stvar koja ti se može dogoditi u životu. Jasno, o hrvatskom sportu nije ni govorio, ali da jest, rečenica bi mu bila suluda. Duboko se nadam da bi...

U terminu navlačenja novogodišnjih toaleta, spremajući se za doček, svatko tko voli hrvatski sport duboko će uzdahnuti i reći: ''Ajde, hvala Bogu da je i ova godina prošla.'' Svaka čast Ivici Kosteliću, napravio je nešto fenomenalno u 2011. godini, on je među rijetkima koji će se s veseljem prisjetiti hrvatske sportske ''godine vuka''. Pri čemu bi ti vukovi bili svi oni negativci koji su naš sport proždrli ni ne osvrćući se...

Dinamo je ušao u Ligu prvaka, vaterpolisti su na SP-u bili brončani, košarkašice na EP-u odlične pete, Blanka je svoj dio posla odradila. I to je otprilike to. A čak i tu se ima štošta za prigovoriti. Dinamo u Ligi prvaka, priznat ćete, baš i nije bio ponos i dika svojih sad već ozbiljno iziritiranih navijača, imala je i Blanka i boljih godina, osvajali su vaterpolisti i zlata. Ali to su već nepotrebna sitničarenja na koja ćemo zaboraviti.

Na ''vukove'' ćemo, međutim, teško zaboraviti. Nogometne, primjerice. Dok se reprezentacija rukama i nogama koprcala u pokušajima da ode na Euro, na kraju srećom uspješnim pokušajima, sve ostalo je otišlo u... U propast, da ne budemo nepristojni. Vlatko Marković još je godinu dana stariji i još nekoliko puta samodopadniji, uhićenja vodećih ljudi sudačke organizacije ubila su i ono malo preostale vjere u onu lakrdiju od HNL-a, nogometaši su luksuz zamijenili borbom za egzistenciju, a klupko problema se, kažu, tek počelo odmotavati. Oponenti vladajućoj garnituri opet su otreseni kao bezopasni komarci, a navijači su shvatili da su prevareni i nasamareni. U najmanju ruku.

A kad je već kaos u nogometu, zašto ne bi bio i u košarci. Ovih 365 dana iskoristili smo da se maksimalno približimo Mađarskoj, Austriji ili Belgiji, klubovi u Europi pobjeđuju eventualno kad se protivnik ne pojavi, a ''presidente'' Radić neodoljivo podsjeća na kolegu iz nogometa. Slavnih dana, Tonija, Dina, Stojka i pogotovo Dražena, dragi čitatelji, prisjetite se listajući povijesne zapise. Odbojka je već odavno u dubokom glibu, u tenisu za izbornika predlažu igrača koji, usput rečeno, ima 23 godine. A najvećeg našeg tenisača šikaniraju kao balavca. Hoćete još? Vjerojatno nećete, ali ima još. Rukomet ima sve više problema s lovom, atletska vijest godine bila je doping Sandre Perković...

I na kraju balade jasno je da se Stiglitzeva rečenica ne može odnositi na hrvatski sport. Ili, rečeno drugim riječima, gore ne može. Pogotovo u godini Eura, u godini Olimpijskih igara, u još jednoj godini s Ivicom i Blankom, u godini u kojoj je vrijeme za sve ono što se radi ''svake prijestupne''. Potencijala je sasvim dovoljno, kvalitete također, ne bi bilo loše da konačno bude i barem malo pameti. Pa da od toga svega izvučemo i nešto dobro. Sportaši, pozornica je Vaša! A ti, 2011. godino, idi i ne vraćaj se više...