Simbolika je prokletstvo. Nakon što je u skupim restoranima okupljao Kukuriku koaliciju, pa u finim restoranima proveo premijerski mandat, Milanović priče o predsjedničkoj kandidaturi prati poziranjem u restoranu
Pripreme za dolazak na vlast s Kukuriku koalicijom prije osam godina započeo je u skupim restoranima, na salašima i u pretencioznim raspravama o sushiju i sashimiju.
Pripreme za odlazak s vlasti popratio je PR turnejom po menzama, radničkim i studentskim, kako bi barem malo kompenzirao kritike da je premijerski mandat uglavnom proveo u Taču.
A sada, evo ga opet u finom restoranu. U društvu SDP-ovih disidenata. Kako bi još malo podgrijao priču o pripremama za novi dolazak na vlast. Ovoga puta na Pantovčak.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Simbolika je kurva
Na Facebook profilu Željka Jovanovića objavljena je sinoć fotografija Milanovićeva druženja sa svojim nekadašnjim ministrima i stranačkim uzdanicama, i to baš u dobrom porečkom restoranu.
Od simbolike je bilo nemoguće pobjeći.
Ne samo simbolike koja se može iščitati iz Milanovićeva druženja s protivnicima Davora Bernardića i suspendiranim članovima Predsjedništva SDP-a, što opet smrdi na nekakav unutarstranački puč, već i iz činjenice da se novi politički prodor Milanovića opet realizira kroz restorane.
Kroz gurmansku kampanju.
Od sushija do paprikaša
Kao što se iz okupljanja Kukuriku koalicije po restoranima mogla iščitati poruka o boljem životu za sve, da će oni se goste i časte uskoro to omogućiti i svojim građanima, tako se iz Milanovićeve turneje po menzama mogao iščitati neuspjeh njegove Vlade.
Sa sushija i sashimija spali smo, na simboličkoj razini, na gulaš i paprikaš.
Milanovićev izraz lica u menzi govorio je više od njegovih predizbornih govora.
Danas je Milanović itekako svjestan da se svaka njegova fotografija ili pojavljivanje u javnosti smještaju u kontekst predsjedničke kandidature. To mu je, uostalom, i strategija ulaska u kampanju. I taman kad svi govore o Milanoviću, kad se komentiraju njegove šanse na izborima, kad se njegovo ime uvrštava u ankete, on se uslika u restoranu.
Čovjek nikako da pobjegne od samoga sebe.
Pantovčak je restoran
I kao što je mnogima iritantno bilo okupljanje Kukuriku koalicije po nekim boljim, da ne kažemo otmjenim restoranima u vrijeme kad je država bila do grla u dugovima, propasti, siromaštvu i korupciji, tako je sada komično vidjeti Milanovića u restoranu kad ga prati ono "restoransko" nasljeđe iz premijerskog mandata.
Uz mali disclaimer: na Pantovčaku ionako neće imati pametnija posla od obilaženja restorana, čašćenja i probiranja po delicijama.
Ipak, ono što je još zanimljivo u ovom Milanovićevu poziranju u restoranu jest činjenica da Kolinda Grabar Kitarović već diktira tempo kampanje svojim parolama o potrebitima, siromašnima, nezaposlenima. Ona se već uvlači pod kožu biračima.
Milanović za to vrijeme večera kod Pante.
Godinama ga je pratila fama da je elitist, a ne socijalist. Da više voli finu klopu nego svoj posao. Da su mu draži jastozi, zubaci i dingač od krpica sa zeljem ili vajngulaša. Da mu zaprška smrdi, a kiseliš teško sjeda na želudac.
I sad je opet podgrijao tu famu.
Pa kad smo se već zapleli u silnu simboliku Zokijeva druženja sa SDP-ovcima - pravim i suspendiranim - onda s nestrpljenjem iščekujemo razvoj događaja kad ćemo vidjeti hoće li Milanović ponovno iz restorana trasirati put prema osvajanju vlasti.
Možda mu Kolinda ostavi nekog od svoje četiri tone lososa.
