U dvorani su strepjeli baš svi, samo je Mariju bilo svejedno...

Kad si sam, kad je sve tužno ti se sjeti nje, Makedonija ti pruža ljubavi sve...

E, da je Dado Topić još početkom 70-ih znao kako će se Hrvati željni živciranja osjećati prvog dana rujna 2011., ne bi mu palo na pamet otpjevati te legendarne stihove. Ok, ako ovaj poraz trgne našu voljenu repku i ona sad naniže devet pobjeda i postane europski prvak, za nekih 40 godina rado ćemo se sjećati Makedonije kao prijelomne točke u povijesti hrvatske košarke. Ali, budimo realni, to se neće dogoditi. Zato, Dado, ne baljezgaj.

Dobro, blamirali smo se i prije. Gubili smo kroz povijest od Latvije, Izraela, pa svojedobno u kvalifikacijama u razmaku od nekoliko dana od Bugarske i Ukrajine... Ali ovo sinoć bilo je nešto posebno. Toliko gluposti u tako kratkom razdoblju ne može napraviti ni onaj siroti kojot iz crtića o Ptici Trkačici. A on je pobijedio  samo kad je neki blesavi milijunaš platio autorima da naprave epizodu u kojoj konačno ščepa prokletu ptičurinu i... Zapravo ne znam što joj napravi. Nažalost nisam gledao. A tko će platiti za takav uspjeh Joke i društva? I kome?

Joke je napravio najveću grešku svoje izborničke karijere. Ante Tomić, uz Bogdanovića naš najbolji igrač, gledajući obje dosadašnje utakmice, završnicu je prosjedio, dok je sve curilo preko Žorića i Markote. Da je Babo zabio tricu sa sirenom, pričali bismo o lošoj igri i provlačenju, baš kao i dan ranije. Ovako, opasno visi i plasman u drugi krug. Jer ako je ovako bilo protiv dvije nominalno najslabije repke, što će tek biti kasnije?

Nešto se treba razdrmati. Možda bi bilo dobro da se na idućem treningu netko zaista potuče. Da se razumijemo, Barać i Stipčević nisu, bez obzira na informacije nekakve volonterke, koja je prvi put gledala trening neke momčadi i šokirala se bezazlenim naguravanjem. Bio sam tamo, vidio vlastitim očima. Pobogu, radim za 24sata, gdje se traži senzacionalizam, a nisam ni pomislio da bi to trebalo objaviti. Pa takve se stvari događaju na malo ozbiljnijim haklovima! Inače, kad je Barać u jednom trenutku sinoć izlazio iz igre, svi s klupe su mu dali pet. Rok također. Među njima je, očito, sve pet. 

Najviše mi je žao Tomasa. Nije blistao, ali se trudio, pogotovo u obrani. I onda, pet minuta prije kraja, padne i ozlijedi se. Poludio je od bijesa. Skakutao je na jednoj nozi prema čistini između terena i tribina, pa onako ljutit htio šutnuti reklamu, ali nije mogao. Jedna noga ga je boljela, druga mu je trebala za stajanje... Fizioterapeut mu je s druge strane terena donio led, a Kirbi ga je bacio 15 metara dalje. Nije mu trebao led, nego povez. Ne mogu ni zamisliti kako se osjećao. Prvenstvo je tek počelo, mučimo se s Makedonijom, a njemu ode zadnja loža.

- Puklo je, gotov sam - dobacio je u prolazu odlazeći prema svlačionici. Nadam se da se vara, bez Kirbija će biti još puno, puno teže.

I dok su naši igrači blijedih lica odlazili s parketa, makedonska vojska navijača bila je u ekstazi. A među njima i jedan koji se, zapravo, uopće nije živcirao. Mario je nosio majicu na makedonsku zastavu, a hrvatski dres omotan oko glave.

- Rođen sam i živim u Skopju, ali otac mi je iz Slavonskog Broda - pojasnio je. Njemu je bilo potpuno svejedno tko će pobijediti, ali frendovi s kojima je došao su Makedonci, pa je navijao s njima. No nisu to bilo kakvi Makedonci. Isto je društvo prije dvije godine bilo u Poljskoj, kad smo također bili u istoj skupini u Poznanu. Stalno su bili s našim navijačima i navijali za Hrvatsku, osim, naravno, na međusobnoj utakmici. Čak su nosili posebne crvene majice s velikim srcem, unutar kojeg je pisalo "I love Macedonia" i "I love Croatia". Super su dečki. Zamolili su me da im na tribinu kroz službeni ulaz prošvercam veliku makedonsku zastavu jer njima nisu dopustili zbog glupog pravila o ograničenju dimenzija navijačkih rekvizita. Zašto ne? Ionako će na ostalim utakmicama navijati za nas.

Oni su, eto, nakon utakmice otišli slaviti, a meni ovaj put nije bilo niti do piva prije odlaska u hotel, pogotovo jer mi je dosadilo uzaludno lutanje gradom u potrazi za normalnim mjestom koje radi u jedan ujutro. Hvala čitateljici Ani na prijedlogu, provjerit ću večeras kako pronaći "Džuku Sveitane".

No to ne znači da nije bilo anegdote s pivom. Moj cijenjeni cimer na ručku je naručio pivo s limunom, misleći, dakako, na radler, a dobio obično pivo s kriškom limuna na tanjuriću. Živjele jezične barijere, uvijek će nas nasmijati...