Božo Petrov iznio je nerealne, sulude ili nedorečene prijedloge, ali i pokazao da je nesposoban donijeti pravu odluku pa igra igru iscrpljivanja. Tko prvi trepne, otpada.
Nakon današnjeg sastanka više nije pitanje s kime bi Most želio formirati Vladu, nego tko bi više htio imati ikakve veze s Mostom.
"Povijesni sastanak" u hotelu Esplanada izgledao je kao grupna terapija kod doktora Bože. S time da je i doktor Božo izgledao kao da bi mu trebala pomoć.
Doveo je za isti stol posvađane "supružnike", pružio im priliku da se napokon pogledaju i međusobno progovore, otvorio im je priliku da mu se izjadaju i otvore dušu, ali svejedno im nije ponudio nikakvo pametno rješenje.
Jer, teško da se išta od onoga što je Petrov stavio na stol pred Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića može nazvati pametnim.
Počevši već od tvrdnje kako Most "ništa ne uvjetuje": osim konsezusa triju stranaka, osim nestranačkog premijera (ali čije ime nisu predložili) i osim da mu obje strane dostave odgovor do kraja tjedna.
I, naravno, da onaj tko dostavi negativan odgovor otpada iz cijele priče jer Most ide dalje s onim tko prihvati njegove uvjete.
Toliko o konsenzusu i zajedništvu.
Doktor Božo tako se konačno predstavio hrvatskoj publici kao čovjek koji ne uvjetuje ništa, samo što konstantno postavlja neke uvjete, čovjek koji zaziva veliku koaliciju, ali spreman je ići i sa samo jednom stranom ako ona druga odustane, čovjek koji uvjetuje formiranje nove Vlade, a da ničime nije pokazao da je sposoban donijeti odluku.
Bilo kakvu odluku.
Ovo je neka vrsta deduktivne politike: čekamo da SDP ili HDZ sami otpadnu, čekamo da kažu ne, da odbiju uvjete, da prekinu agoniju... "Pa ako svi odbiju naše ponude", kaže Petrov, "onda ćemo ići na nove izbore".
Fantastičan zaključak.
Za to Most, naravno, neće snositi nikakvu odgovornost. I Most to sigurno neće sam inicirati. Toliku odgovornost Božo Petrov ipak nije spreman podnijeti.
Most je započeo "igru kukavice": velike stranke gledaju koja će dulje stajati na tračnicama prije nego ih pregazi vlak. Tko prvi trepne, izgubio je.
Ili spasio živu glavu.
Rotirajuća matematika
Osim toga, danas su se iz usta Bože Petrova mogle čuti i neke pomalo sulude ideje. U prvom redu ona o rotirajućim dužnostima u Vladi i ministarstvima, računica o podjeli kontrole nad pojedinim ministarstvima: jedna trećina HDZ-u, jedna trećina SDP-u, jedna šestina Mostu... Kao i rotiranje na mjestu predsjednika Hrvatskog sabora.
To ne samo da je neostvarivo, nego bi i izazvalo još veći kaos od onog kojeg Most sada navodno želi sanirati.
Pa ipak, kako je doktor Božo terapeut, on je na toj svojoj terapiji ipak uspio isprovocirati reakciju od Karamarka i Milanovića.
Pogledaj u svoje dvorište
Šef HDZ-a sam se osjetio prozvanim na Milanovićevo spominjanje optuženika za korupciju i kriminal kojih se budući partner u Vladi mora odreći u zamjenu za ulazak u veliku koaliciju.
Ali ni Milanović nije bio previše mudar kad je izjavio da oni "ne mogu ići u koaliciju ni s jednim političkim entitetom koji u svojim redovima ima osobe koje su pravomoćno optužene za kaznena djela". "Tih ljudi", kazao je šef SDP-a, "oni se moraju odreći i zatražiti da odstupe pa makar to oni i ne učine, to je za nas minimum".
Na to se Milanović okrenuo prema svojim partnerima uz komentar "među nama nema takvih", zaboravljajući na Andru Vlahušića i Srećka Ferenčaka iz HNS-a. Da je ovo bila prava terapija, Vesna Pusić trebala je u tišini napustiti sastanak.
Politički, pak, iza ove seanse ostao je zaključak da je HDZ spreman brzo dati odgovor na prijedlog o zajedničkoj vladi, dok Milanović želi kupiti vrijeme od još mjesec dana. Ili da se odmah sutra raspišu novi izbori.
Nije panika, nije panika!
Prva opcija pružila bi mu mogućnost da još pokuša popabirčiti većinu ("Ide to polako, nije nikakva panika", rekao je na Pantovčaku), dok bi izborima osujetio plan HDZ-a da s Mostom ide na vlast.
"Bilo bi najpoštenije da se zastupnici skupe i da se ide na izbore ili da cijeli Most ide uz HDZ, ako ih ima dosta", kazao je Milanović nakon konzultacija s Kolindom Grabar Kitarović.
Problem je što on ne smije prvi reći ne, jer ide u oporbu, ali ne može ni reći da, jer u tom slučaju neće biti premijer.
Gadna je to dilema, taman za terapiju.
A na ovoj terapiji se opet vidjelo kako Petrov drži u šaci velike stranke. One se groze velike koalicije, ali se još više groze mogućnosti da prve odbiju to natezanje s Mostom.
Pohvala ili pokuda?
Nitko se ne usudi izložiti testu ključnu dilemu: hoće li onaj tko prvi ustane od stola biti optužen za destruktivnost ili pohvaljen za principijelnost?
Pa onda Milanović izmišlja dodatne uvjete koje je već pogazio u koaliciji s HNS-om.
Kako god bilo, Božo Petrov je još jednom pokazao kako u ovim pregovorima ide "oko kere pa na mala vrata", da ne nudi nikakve konkretne niti iole održive recepte formiranja vlasti, da zanemaruje volju birača, da utopistički spaja nespojivo, te da osim vizije nema ni hrabrosti donijeti odluku.
To se ni ne očekuje od neiskusnog lokalnog političara na čelu ovako heterogenog pokreta, samo što se takav političar nalazi u poziciji onoga koji drži sudbinu države u rukama.
Netko terapeutu Boži treba pomoći da sam sebi pomogne.
