Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Kolumna
Tomislav Klauški
Tomislav Klauški Ponedjeljak, 10.06.2019. u 11:40
60 komentara

'Tko je ovdje Srbin?' To je, eto, ova Hrvatska po mjeri čovjeka

Brutalni napad na grupu sezonskih radnika ovoga vikenda na Braču baca novo svjetlo na predsjedničinu akciju brendiranja Hrvatske. Ako je ovo "zemlja po mjeri čovjeka", pitamo se po mjeri kojeg ili kakvog čovjeka?

Foto: čitatelj 24sata
60 komentara

"Ne možete prodati brend, morate ga živjeti i biti uvjerljivi", poručila je nedavno Kolinda Grabar Kitarović, govoreći o brendiranju Hrvatske.

"Na unutarnjoj sceni moramo živjeti taj brend", kaže predsjednica, "unaprijediti institucije i kvalitetu života i životni optimizam, a u vanjskoj politici mijenjati imidž Hrvatske".

UŽAS U SUPETRU Nasilnici prebili četiri sezonska radnika: Urlali 'Tko je Srbin?!'

A onda, ovoga vikenda na Braču grupa od petnaestak mladića napala je grupu sezonaca iz Slavonije, urlajući "Tko je od vas ovdje Srbin?". Bacili su ih na pod i počeli cipelariti, a tek nakon intervencija taksista i nekih prolaznika napadači su se razbježali.

Napadnuti su bili hrvatski državljani, od toga dvojica Vukovaraca.

Kako se ovaj incident, kojeg je osudila gradonačelnica Supetra, uklapa u izjavu Kolinde Grabar Kitarović o tome da Hrvatska "ima potencijal postati zemljom po mjeri čovjeka"?

Po mjeri kojeg čovjeka? Ili još bolje, po mjeri kakvog čovjeka?

Po mjeri Srba i Roma

Ne samo da su sada napadnuti Vukovarci, slučajno Srbi, pa još i hrvatski državljani, nego se to dogodilo u turističkoj sezoni. Nadovezalo se to na predizborno iživljavanje na predizbornim plakatima SDSS-a, kao i na nedavni prosvjed protiv Roma u Međimurju.

Predsjednica je u svom intervjuu prigovorila da se Hrvatska "još uvijek spominje kao balkanska država", i to kad je "riječ o modernizaciji, inovacijama, društvu i vrijednostima koje živimo".

PREBILI SEZONSKE RADNIKE Gradonačelnica Supetra: Nema više donacija, a ni Torcida kupa

Kakve vrijednosti mi živimo? Kakve se vrijednosti uopće promoviraju? Po čijoj je to mjeri skrojena ova Hrvatska?

Prošlog tjedna, recimo, gledali smo kako se smanjuje kazna nasilniku koji se brutalno iživljavao na djevojci i pronalazile olakotne okolnosti za sina političkog šerifa uhvaćenog u širenju ustaštva i govora mržnje. 

Politički kaos

Vladajuća većina raspada se po šavovima, politički sustav je u kaosu, optuženik za korupciju drži većinu u parlamentu i u metropoli. Vlast udara na institucije, premijer traži način kako da podreže krila praktički jedinom antikorupcijskom tijelu u državi.

Ministrima se opraštaju afere, HDZ se raspada u u aferama s prostitutkama, kokainom, saboterima, podzemljem i zloupotrebom institucija. Vlast počiva na trgovanju mandatima. 

Predsjednica Republike gradi imidž države tako što koketira s nacionalistima i radikalima, ponaša se više kao cheerleadersica, manje kao državnica. A opet, kakva država, takva predsjednica.

U najvećem nogometnom klubu osuđenici  za zločinačko udruživanje bore se protiv mafije i traže pomoć od premijera kojeg su nedavno i samo pomagali rušiti.

Zločinci i populisti

Na sceni bujaju radikali, demagozi i populisti, zatvaraju se kritičari bivšeg predsjednika, dižu se spomenici šefu države koji je odbijao priznati rezultate izbora, ratni zločinci drže predavanja studentima, Katolička crkva predvodi klerikalnu revoluciju, udara se na reproduktivna prava žena i prijeti kaznenim progonom zbog "uznemiravanja branitelja".

Po čijoj je mjeri onda ova Hrvatska?

Sigurno ne po mjeri običnog čovjeka. Naročito ne Vukovaraca na sezonskom radu u Supetru.

Hrvatska ima pola milijuna branitelja, četiristo tisuća članova političkih stranaka i tristo tisuća ljudi koji su zbrisali preko granice. Ima jednako umirovljenika kao i radnika.

I po gotovo svim mjerilima životnog standarda, obrazovanja, znanosti, uspješnosti, otvorenosti, demokratičnosti, slobode medija, Hrvatska se nalazi pri začelju u Europi i svijetu.

To je imidž Hrvatske kakvog ga godinama živimo. To je izgradnja Hrvatske kao brenda.

Incident na Braču bio bi samo to - neugodan incident - da nije očekivan, skoro pa normalan u državi u kojoj se s najviših razina vlasti šalju poruke protiv manjina, Srba, Roma, "jugozomboida", "komunjara i udbaša".

Po mjeri žena?

Hrvatska može biti "zemlja po mjeri čovjeka", samo ako taj čovjek nije Srbin, Cigan, musliman, imigrant, ljevičar, liberal, ateist... Ili žena.

Ili naprosto običan čovjek koji živi, radi, podiže obitelj, školuje se, želi napredovati, zarađivati, poštivati zakone, uzdati se u sudove ili nedajbože bolnice i želi dostojanstveno ostarjeti.

"Držim da je potreban optimizam i vjera u sebe", reče Kolinda Grabar Kitarović. Koja je prije samo dvije godine poručila da "mogu otići oni koji smatraju da im ovdje nije dovoljno dobro".

Što predsjednica misli: je li napadnutim Vukovarcima "dovoljno dobro" u Hrvatskoj?

Da se ne zavaravamo, na ovom sentimentu na kojem su se torcidaši okomili na sezonce Kitarović je dobila izbore. Kao i Plenkovićev HDZ. A naročito onaj Karamarkov. A o Tuđmanovu HDZ-u da i ne govorimo.

To je sentiment koji je duboko ukorijenjen u ovom društvu i predstavlja Hrvatsku kao antipatičnu, huškačku, mrziteljsku državicu, s okupiranim institucijama, nepoštenim sudovima, pokvarenim elitama koje dominiraju nad osiromašenim i obespravljenim građanima.

Hrvatska, nažalost, živi svoj brend. 

To je zemlja po mjeri čovjeka u kojoj je najteže biti običan, a naročito normalan čovjek. 

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.
 

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message