Svašta se u ovoj zemlji smatra normalnim. Od korupcije, do ustaških pokliča. Tko onda želi da HDZ-ovac određuje kriterije tko je u Hrvatskoj normalan, a tko nije?
Sve do nedavno, Marijana Petir smatrana je ikonom klerikalne homofobne desnice.
Njezini komentari o homoseksualcima, gay brakovima, o homoseksualizmu kao "sklonosti koju pojedinci mogu kontrolirati ako žele", o tome da "manjina ne smije indoktrinirati svoj sustav vrijednosti većini", zajedno s napasnim pozivanjima na kršćanski moral i napadnim poziranjem s križićem oko vrata, priskrbili su joj neslužbenu titulu homofoba desetljeća.
Da bi ju sada uvjerljivo prešišala Željka Markić.
Test inteligencije
Ne tako davno, nakon pobjede Ive Josipovića nad Milanom Bandićem na predsjedničkim izborima, neki mediji su poručili da su "Hrvati položili test inteligencije".
Jer, spriječili su čovjeka okaljanog aferama i optužbama za korupciju, povezanog s klerikalnim krugovima i potpomognutog crnom desnicom - o znanju engleskog jezika i valjanju po groblju da i ne govorimo - da pobijedi na izborima koji su se u drugom krugu pretvorili u pravi svjetonazorski rat.
Svejedno, mnogima se ta poruka o pobjedi inteligencije učinila pretjeranom, uvredljivom, ponižavajućom.
Da bi upravo danas zagrebački vijećnik HDZ-a poručio kako se nada da će na nedjeljom referendumu "svi normalni ljudi zaokružiti za".
Sve je relativno, pa i normalnost
Stranački šef tog Marija Župana nedavno je ustvrdio kako je na snazi "vladavina relativiteta i sve je relativno", pa je tako relativna i definicija normalnosti u ovoj zemlji.
Jesu li, primjerice, normalni oni koji i dalje sjede u HDZ-u? Ili glasaju za HDZ? Jesu li normalni svi oni koji one "drugačije" proglašavaju "nenormalnima"? I žele ih diskriminirati, samo zato što je to u ovoj zemlji sasvim normalno?
Isto tako, jesu li normalni oni koji žele manjinama dati njihova prava samo kad postanu većina, kao što se to pokušava s referendumom u Vukovaru?
I kad smo već kod toga, bi li oni koji su prije četiri godine zdušno glasali za Ivu Josipovića, a sada se zgražaju zbog njegova oportunizma, kompromiserstva, osvetoljubivosti, indolencije, grčevitog ulagivanja masama, rekli da su tada ipak "položili test inteligencije"?
Petir vs. Markić
Čudno je kako okolnosti mijenjaju perspektivu. Pa oni koji su prestravljeni nastupom, pojavom i ambicijom Željke Markić sada možda misle kako ni Marijana Petir nije najgora na svijetu.
A sigurno ima i onih koji gledaju Karamarka i misle kako ni Sanader nije bio najgore zlo. Nema ih mnogo, ali sigurno bi ih se našlo. Recimo, Jadranka Kosor.
Uglavnom, svatko voli sebe smatrati normalnim, pa tako nije nenormalna HDZ-ova agitacija kod svih "normalnih". Samo, što će ti "normalni" misliti o tome da je Željka Markić od crkve za bagatelu kupila zemljište na Šipanu, pa onda na njemu (navodno) bespravno sagradila ljetnikovac? Da je to normalno? Ili bi rekli da se radi o podvali "nenormalnih".
Što je normalno?
Puno toga se u ovoj državi smatralo - i još uvijek se smatra - normalnim. Od Sanaderova i Vidoševićeva bogatstva, preko izvlačenja novca iz javnih poduzeća, do neplaćanja poreza, računa, obaveza i radničkih plaća.
Sada je, pak, normalno da stadion urla "Za dom spremni", da se vlastima prijeti kaosom i neredom, te da se oduzimaju prava nacionalnim manjinama, istospolnim zajednicama, ali i izvanbračnim zajednicama i samohranim roditeljima. Koji, sjetimo se, prije samo nekoliko desetljeća također nisu baš spadali u kategoriju normalnih.
Stoga nije baš neka sreća spadati među one koji se u ovoj zemlji proglašavaju "normalnima". Naročito kad HDZ-ovci određuju kriterije.
