Premijer pod čijim je mandatom zemlja doživjela ekonomski kolaps, želi debatirati o ekonomiji sa čelnikom stranke koja je uništila zemlju i kojem program pišu Nijemci.
Evo dokle smo došli: da Zoran Milanović želi debatirati o ekonomiji.
U svom jučerašnjem javnom pozivu na javnu raspravu s Tomislavom Karamarkom, premijer je naglasio kako već ima pripremljene teme o kojima bi volio razmijeniti argumente sa šefom HDZ-a.
"Da vidimo što on misli o političkoj ekonomiji, o porezima, ustroju države...", poručio je Milanović tijekom jučerašnjeg posjeta Novoj Gradišci.
To su prave teme i Milanović dobro zna zašto je baš njih odabrao za polemiku s Karamarkom. Koji se teško znojio čak i dok je s papira iščitavao ekonomske pokazatelje u saborskim raspravama.
Na onih nekoliko na kojima je bio u ove četiri godine.
Ali opet, kako je Milanoviću palo na pamet da predloži obračun upravo na ekonomiji?
Ne zanima ga ekonomija
Kad je prije dolaska na vlast nekoliko puta priznao da o ekonomiji ne zna ništa niti ga ona zanima. Kad je zbog toga pored sebe u Vladu instalirao Radimira Čačića i Slavka Linića, ne bi li se oni bavili onime o čemu on ne zna ništa. Kad je Čačić priznao da "Milanović ne zna puno o ekonomiji", kad je Linić upozorio da Milanovića uopće nije zanimalo što on radi s porezima.
I naposljetku, kad je upravo na ekonomiji Milanovićeva vlada doživjela debakl.
Sad bi Milanović raspravljao sa šefom oporbe o ekonomiji.
Premijer očito vjeruje da je hobističko iščitavanje The Economista, kao i nedavno priznanje da je pročitao sedamsto stranica knjige "Kapital 21. stoljeća" Thomasa Pikettyja, knjige koju je navodno uspjelo dovršiti tek dva posto čitatelja, dok je njemu "uzela gotovo mjesec dana", sasvim dovoljno da pomete pod s Karamarkom.
Vjerojatno je u pravu. Zapravo, sigurno je u pravu.
Ekonomija je tema na kojoj Milanović mora inzistirati kako bi neutralizirao Karamarkovu demagogiju, nazadnjaštvo, nacionalizam i šuplju frazeologiju kojom prikriva nedostatak političkog sadržaja.
No, upravo na ekonomiji Milanović pao u svom mandatu, zajedno sa svojom Vladom.
Ne miješa se u svoj posao
Nakon odlaska Čačića i Linića glavne ekonomske resore Milanović je povjerio Branku Grčiću, Gordanu Marasu i Ivanu Vrdoljaku. S posve egzaktnim posljedicama. Toliko ga je zanimala ekonomija da se uopće nije želio miješati u ono što rade Čačić i Linić.
Toliko ga je zanimala porezna politika da je prvo branio Linićevo neobuzdano mijenjanje poreznih stopa, a onda nakon što ga je izjurio iz Vlade, povjerovao Borisu Lalovcu da su njegove ideje puno bolje.
I toliko je kao premijer posvećen ekonomiji, da mu Europska komisija priprema debeli popis neispunjenih reformskih obećanja.
Dok on, kao premijer koji donosi odluke, pod pritiskom referenduma i javnosti redom odustaje od monetizacije, outsourcinga, poreza na nekretnine, masterplana bolnica, ukidanja nameta za poduzetnike...
Nije onda nikakvo čudo što je za sugovornika o političkoj ekonomiji odabrao upravo Karamarka, koji je u svemu tome još gori od njega.
Odnosno, kad je već izazvao Karamarka za debatu, onda je jedino logično da ga napadne na temama u kojima je provjereno slabiji čak i od ovako slabog Milanovića.
I Milanović je u pravu, bila bi to doista najgledanija emisija. Pravi cirkus.
Trk po Pikettyja
Premijer pod čijim je mandatom zemlja doživjela ekonomski kolaps, debatira o ekonomiji s budućim premijerom čija stranka je ekonomski devastirala Hrvatsku i kojemu ekonomski program pišu Nijemci.
Pa da nacija gleda kako se njih dvojica nadmeću terminima, idejama, programima i vizijama koje već dvadeset i kusur godina vode ovu zemlju u duboku propast.
Iako, stvar je zapravo vrlo jednostavna: nisu premijeri ti koji moraju biti najbolji i najstručniji ekonomisti u Vladi, niti moraju biti najveći porezni znalci, oni moraju tek biti dovoljno pametni da okupe najbolje ljude, izaberu najbolje programe i - ono najvažnije - imaju dovoljno hrabrosti da donose odluke i provode reforme.
Na tome je Milanović pao, kao što je na tome pala i njegova prethodnica Jadranka Kosor, a mogao bi pasti i Tomislav Karamarko. Dok Hrvatska već osam godina čeka izlazak iz krize.
No, ako ništa drugo, Karamarko barem ima još toliko vremena da skokne do prve knjižare i nabavi Pikettyja na sniženju. Ne bi bilo zgodno da u debati ispadne baš zadnji papak...
