Sreća je da te ljude dijele kilometri žica jer da se nađu u istoj prostoriji proradile bi šake, bejzbol-palice... I sve zbog izbora nakon kojih se ništa bitno neće promijeniti
Već dugo nismo bili bombardirani tolikom količinom ljudskoga gnjeva kao posljednjih dana na temu predsjedničkih izbora. Sve je manje onih koji stavove argumentiraju mirno. Većina riga vatru na one koji misle drugačije. Od vrijeđanja i govora mržnje nije imuna ni jedna strana.
Gledam poznate i nepoznate prijatelje na Facebooku koji ne biraju sredstva da ponize one koji ne podržavaju ‘pravog’ kandidata ili kandidatkinju. Još je gore ako se pročitaju komentari na internetskim news portalima. Sva je sreća da te ljude dijele kilometri žica, jer da se nađu u istoj prostoriji proradile bi šake, bejzbol-palice, lanci, bokseri... I sve to zbog izbora nakon kojih, budimo realni, ništa se bitno neće promijeniti u našim životima. Nisu ti izbori, naravno, ni totalno nevažni, ali gotovo sigurno nova predsjednica ili stari-novi predsjednik neće previše pomoći da nezaposleni brže nađu posao, da deseci tisuća ljudi s blokiranim računima izađu iz surovog labirinta besparice, da narod izađe iz depresije, a država iz recesije. Mogu oni obećavati da će sve to promijeniti, ali za to nemaju ovlasti. Uostalom, ovo je vrijeme kad će nam političari obećati sve što poželimo samo kako bi dobili naš glas. A poslije...
Isplati li se onda pljuvati po onima koji misle drugačije, a možda će nam sutra trebati pomoć političkog neistomišljenika? Ako je ovo uvertira pred parlamentarne izbore, moramo se zabrinuti. Što nas čeka? Hajka na one koji podržavaju nekog drugog, pripremanje katrana i perja, hoćemo li pristaše gubitnika označavati posebnim trakama oko ruku? Ili nešto još gore? Nije teško predvidjeti što će biti ako tada pobijedi neka od ‘dokazanih’ političkih ‘elita’. Slušat će svoje javne ili tajne financijere, Bruxelles, Washington, spremati uhljebe na dobre plaće, nagrađivati one koji su za njih lijepili plakate... A glasači? Neka jedu kolače.
