Dok su mu Glogoški i Klemm vikali pod prozorom, premijer Milanović se družio s Gotovinom i Kotromanovićem, dvojicom sudionika prosvjeda iz 2000. godine
Šteta što Zoran Milanović ove subote nije mogao osobno dočekati šatoraše koji su mu urlali pod prozorom.
Skuhati im kavu, ponuditi ih rakijicom i osobno im zahvaliti što su ga svojim prosvjedom promovirali u uzdanicu ljevice i usamljenog zaštitnika od najezde radikalne desnice, stožeraša, šatoraša i Tome Karamarka.
Nažalost, upravo o tom trenutku bio je na jedrenju s generalom Antom Gotovinom.
I vjerojatno, zajedno s ministrom Antom Kotromanovićem, evocirao uspomene na vrijeme od prije petnaestak godina kad su njih dvojica zajedno rušili SDP-ovu vlast. E to su bila vremena...
Bježao od premijera
Vremena kad je Gotovina potpisivao generalska pisma protiv Račanove i Mesićeve vlasti, vodio peticiju za generale na Trgu bana Jelačića, na splitskoj Rivi sudjelovao na famoznom prosvjedu na kojem se stotine tisuća branitelja pozivalo u Zagreb na rušenje ljevičarske vlasti.
A zatim pobjegao od hrvatske policije, hrvatskog pravosuđa, hrvatskog Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom.
Bila su to vremena kad je Ante Kotromanović na sinjskoj Alci, pred desničarskim bukačima i stotinama postera Mirka Norca govorio o tome kako nisu lažni invalidi i branitelji, već su "lažni oni koji nas osuđuju i koji su nas uvukli u živo blato, licemjeri i demagozi, hrvatski političari".
"Hrvatski narode", govorio je tada Kotromanović, "ja vas pozivam da se suprotstavite, a znali ste suprotstaviti 1715., znali ste se suprotstaviti 1991. godine, a znat ćete se i sad suprotstaviti sotonizaciji Domovinskog rata". A pozivao je i medije da pišu onako kako to "traži i misli hrvatski narod".
E to su bila vremena...
Ironija sudbine
A ove subote upravo su ta dvojica bivših časnika koji su predvodili, podržavali ili sudjelovali u pučističkom udaru na legalnu i legitimnu SDP-ovu vladu, jedrili sa SDP-ovim premijerom kojem su u isto vrijeme šatoraši pod prozorom urlali da sotonizira branitelje i Domovinski rat, da obezvređuje ratne vojne invalide i općenito, ne ponaša se baš hrvatski.
I na čijem šatoru se, baš kao i u Kotromanovićevu govoru u Sinju, podsjeća na 1991. godinu.
Prije desetljeće i pol Gotovina i Kotromanović rušili su Račana i Mesića, sada njihovi suborci i kolege ruše Josipovića i Milanovića.
Kakva ironija sudbine, zar ne?
Da se Milanović provodio s bivšim pučistima dok su mu na vrata kucali sadašnji. I da se Gotovina druži s premijerom kojeg njegovi suborci optužuju da narušava dignitet Domovinskog rata, falsificira hrvatsku povijest ili naprosto, kako reče Tomislav Karamarko, dozvoljava "četnicima da pišu hrvatsku povijest".
Ili da Ante Kotromanović sjedi u takvoj Vladi umjesto u šatoru.
Nova hrvatska pomirba
Je li naš premijer na subotnjem jedrenju s prijateljima makar malo razgovarao o tome? O Mirku Čondiću i Iviću Pašaliću, dok su mu u isto vrijeme podoknicu pjevali Đuro Glogoški i Josip Klemm?
Jesu li se u jednom trenutku zapitali što oni rade zajedno: jedan bjegunac od hrvatskog pravosuđa, jedan sudionik rušenja hrvatske Vlade i jedan, tada mladi, diplomat u službi upravo te Račanove vlade koju su ova dvojica htjeli rušiti?
Je li, u najkraćem, ono što se ove subote dogodilo negdje na hrvatskom Jadranu bio primjer nove hrvatske pomirbe?
Odnosno, "okretanje budućnosti", što bi rekao novopečeni ribar Gotovina.
U onoj davnoj prošlosti, Pašalićeve, Sanaderove, Šeksove, Čondićeve, Rojsove i tko zna čije još optužbe o kriminalizaciji branitelja i rušenju digniteta Domovinskog rata zvučale su za Gotovinu i Kotromanovića uvjerljivije od gotovo istih optužbi koje sada izriču Karamarko, Milijan Brkić, Glogoški, Klemm, samo bez Haaškog suda.
A u toj istoj prošlosti, valja i na to podsjetiti, sadašnji ministar Ranko Ostojić kao ravnatelj policije i šef posebnog tima bezuspješno je tragao za odbjeglim generalom Antom Gotovinom, onim s kojim sada njegov premijer bezbrižno jedri.
Kao što je proteklih pet mjeseci bezuspješno tragao za organizatorima prosvjeda u Savskoj 66, da bi to otkrio tek nakon što su se šatoraši izvikali pod premijerovim prozorom.
Zato je baš šteta što Milanovića nije bilo doma u subotu. On zna kako treba razgovarati s onima koji na platformi branitelja i Domovinskog rata ruše legalno izabranu vlast.
