HAC je zasad ostao paradigma neuspješne borbe protiv korupcije. Kriminal je pokrila prašina. Čak ni internetske tražilice ne daju članke iz tog doba. Kao da ga nikad nije ni bilo...
U ovoj Hrvatskoj usahnuli su čak i - borci protiv kriminala...
“Ne bih to ponovio. Nema smisla.” Te rečenice kao nož režu stanje društva, pravosuđa i kompletne borbe s korupcijom. Izrekao ju je u ispovijedi za tjednik Express čovjek koji se godinama borio protiv kriminala u Hrvatskim autocestama.
On je bio taj koji je uspio izvući hrpetine spornih dokumentacija, sve analizirati, dostaviti policiji, državnim odvjetnicima i rijetkim medijima koji su prije deset godina pisali o kriminalu u cestogradnji.
U vrijeme Ive Sanadera bili su stisnuti sa svih strana, nitko nije radio ništa osim medija. Sanaderovim odlaskom počela su silna uhićenja u HAC-u. Popadali su od vrha do dna menadžeri, a javnost je tek tad i službeno mogla vidjeti razmjere korupcije. Šteta je procijenjena na 15 milijardi kuna.
Osam godina nakon uhićenja nema presuda.
Mnoge istrage su već na početku blokirali korumpirani inspektori. A one koje su se probile do suda ili još traju ili su osumnjičeni oslobođeni. Optuženi direktori vraćeni su u HAC ili vode svoje tvrtke. Ministru Božidaru Kalmeti suđenje je tek počelo, a neki, poput Željka Krapljana, opet su imenovani direktorima u cestarskim tvrtkama.
HAC sigurno nije bio jedini od javnih tvrtki u kojima se u to doba izvlačio novac. Kriminal u ostalima otkriven je sporadično, među ostalim i jer nije bilo ljudi poput našeg sugovornika. Većina je šutjela, gledala i pokušavala sama uhvatiti svoj dio kolača. Taj parazitsko-uhljebnički sustav funkcionira i danas, samo je malo prikriveniji. HAC je zasad ostao paradigma neuspješne borbe protiv korupcije, nepravde, a rehabilitacija direktora pljuska je svima koji žele pošteno živjeti i raditi u ovoj državi.
Kriminal je pokrila prašina. Čak ni internetske tražilice ne daju članke iz tog doba. Kao da ga nikad nije ni bilo.
HAC je zato primjer kako će izgledati slučaj Agrokor za koju godinu. Nitko se neće ni sjećati Todorića, a onda će se otkriti neki novi Todorići. Pa sve u krug. Nije ni čudo što sve više ljudi u tom krugu ne želi živjeti i odlazi.