Što sam naučila u svoje skoro 33 godine života? Pa... Recimo, evo to da su najbolji svježe razvedeni jer nemaju spolnih bolesti i ne žele sutra novu djecu, a i to da ne treba kolu ostaviti otvorenu preko noći jer ćeš požaliti ujutro.

Zatim, zajebi vezu s osobom zbog koje dolaziš u napast da odeš kupiti lažnu votku za 39,99 kn. Naučila sam i to da svi frajeri niži od 175 koji kažu da nemaju komplekse lažu, a realno ne znam kako frajeri niži od 190 žive sami sa sobom. Svaka čast Dove ''kampanji za stvarnu ljepotu'', ali stvarna ljepota nije u debljini. Nije važno biti lijep, ali važno je imati ružnije prijatelje od sebe i  biti zadovoljan sam sa sobom. Tetovaže su šminka za tijelo i ako ih imaš, možeš nositi kič haljinu bez da izgledaš kao seljača. To su stvari koje sam naučila u životu. Naučila sam i da su prijatelji zamjenjivi, baš svi iliti ostavi nož, prijatelju, mater ti jebem, vidim te s leđa!

Nakon ovog veselog uvoda, mogu reći šalu na stranu i krenimo ozbiljno. Na stranu ishlapljela kola i jeftina votka. Lažna votka jer prava ne može koštati 39,99 kn. Ili da se zadržimo na lažnoj votki pošto je za ovu priču nužna. Ne postoje stvarno loši ljudi (loša votka postoji), svatko ima nešto pozitivno u sebi (lažna votka ništa), ali postoje oni koji su loši, dapače očajni i otrovni za nas, a to su oni koji nas svojim postupcima tjeraju da kupimo tu prokletu lažnu votku i eksamo je. To su ljudi od kojih trebamo pobjeći, ma koliko ih voljeli. Imala sam dečka zbog kojeg sam gutala sedative za doručak, a večerala travu iako nisam obožavatelj. Ni policiji nismo bili strani. Zbog ekscesa. Ludo smo se voljeli, toliko ludo da smo se fizički tukli. Jednom sam ga tukla drvenim stolcem. I bilo je normalno da laptop odleti u zid. Plakalo se na dnevnoj bazi.

Toliko volimo da se toliko uzrujavamo? Taj sporni dečko mene bi opisao kao agresivnu i ekscesnu svadljivu osobu. I on ne bi lagao jer takva sam doista bila s njim. Zašto? Jer on je izvlačio najgore iz mene jer nam se, kako se u narodu kaže, dijagnoze nisu poklapale. Da, iako smo bili zaljubljeni i voljeli se, naši karakteri nisu bili kompatibilni. Ja bih njega opisala kao sve najgore. U što sam bila zaljubljena? Ne znam, u njegov izgled i smisao za humor jer sam bila mlada, ali od ljepote i dva smiješna vica se ne živi.

Njegova sadašnja supruga opisuje ga kao mirnog obiteljskog čovjeka, predanog oca njihovom dvomjesečnom sinu. Ona je po mom mišljenju bazična, malo onako priprosta i jednostavna žena, tip osobe koji se iskreno veseli malim stvarima kao što je bolonjez za ručak ili pak sniženje na sintetičke deke u jeftinom dućanu s tekstilom. Ja sam osoba koja podrazumijeva bolonjez, dapače ne smatram ga pravim ručkom i osoba koja ne kupuje sintetičke deke. Ja sam komplicirana. Ja želim deku koja je meka kao duša malog janjeta, a takvu ne mogu naći na jebenom sniženju za 29,99 kn. Ova bazična kuja i njen bolonjez ne diraju u živac tog za mene agresivnog, a za nju divnog obiteljskog čovjeka. Moje nezadovoljstvo bolonjezom diralo ga je u živac i izvlačilo najgore iz njega, a to najgore u njemu izvlačilo je najgore u meni i to je bio začaran krug agresive. Sadašnjeg mi dečka njegova bivša žena opisuje kao zlostavljača i psihotičnog manipulatora - što meni zvuči jednostavno jako, jako glupo. Beskrajno glupo jer ja ga opisujem kao čovjeka kojem iznad glave piše CHILL pošto odašilje mirnu vibru. ''To je tako miran čovjek'' - rekla je moja mama nakon prvog zajedničkog ljetovanja jer on i ja nismo u niti jednom trenu povisili ton jedno na drugog niti se u ikojem trenu osjetila ikakva napetost.

Jer takva sam s njim. Zašto? Jer nam se dijagnoze poklapaju iliti izvlačimo  najbolje jedno iz drugog. Ponavljam, ne postoje grozni ljudi, postoje samo - nekompatibilni ljudi. Hitler i njegova Eva su se super slagali. Brutalan primjer, ali istina. Dijagnoze - doslovno dijagnoze - su im se poklapale.

Poanta priče je da sam u ove 33 godine mladosti/starosti naučila da postoje ljudi s kojima nam je jednostavno  super i s kojima nema turbulencija i laptopi ne lete u zid. Postoje ljudi s kojima nam ne pada napamet kupiti lažnu votku nego popijemo jedno fucking pivo u petak navečer i sve je super. Sve je za pet! Od onih drugih, onih zbog kojih doručkujemo sedative u mlijeku, a lokalni diler Joca nas zna po nadimku... Eh, od tih treba pobjeći jer nitko od nas ne zaslužuje da bude s osobom koja izvlači najgore iz njega. Niti jedan od dvoje sudionika te veze to ne zaslužuje pa zašto da se međusobno mučimo kad svijet može biti divno mjesto i život doista može biti lijep samo ako se spojimo s pravim ljudima.

Naše utočište, mjesto na koje bježimo kad se život strmoglavi na nas, a ne suprotno od toga iliti osoba od koje bježimo, s kojom se tučemo i protiv koje govorimo najboljim  prijateljima ili u gorem slučaju - psihijatru.

Ako nam zbog veze s nekime treba psihijatar, to ne znači da smo mi ludi nego da ta osoba nije za nas. A laptopi su skupi! A to što lažna votka košta samo 39,99 kn ne znači da je trebamo piti!

Svatko ima pravo na sreću u životu i dok smo još uvijek dovoljno mladi da je nađemo, ne odustajmo! Ljudi znaju odustati i smiriti se s bilo kim, onim tko izvlači najgore iz njih, jer primjerice ne žele biti onaj stari tip u bircu koji  sjedi sam ili ne žele biti ona žena koju je pregazilo vrijeme, a i dalje ide sama u disko.

Vjerujte, postoje osobe, množina, ne jedna osoba nego postoji više osoba s kojima nam neće trebati sedativi. To što se s nekim tučemo ne znači da se volimo nego da nismo jedno za drugo. Možda se i volimo, ali tuča nije ljubav. To je izvlačenje najgoreg iz nas.

Onaj tko je nekome psihotični manipulator nekome drugome je chill osoba, a ona agresivna cura s nekim je nježni cvijetak. Odustanimo i pustimo ove koji izvlače najgore iz nas, a i mi iz njih, da odu! Neka idu i nađu svoju pravu sreću! Pustimo ih jer jedino tako ćemo otvoriti oči i naći one koje zaslužujemo da budemo sretni.

Evo. To sam stvarno naučila u svoje 33 godine. Uvod možete zanemariti, osim dijela s ostavljanjem kole otvorenom preko noći. To je doista zajebana stvar!

Pusa...

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici: 

Nika Ostoić. Zagrezla u trideste, a misli da ima 17. Ljubiteljica pasa, zaljubljenica u mentol cigarete. Samoprozvani skriboman. Ponekad model. Uzor onima koji traže pogrešne uzore. Trainspotting, ali bez droge.