Ususret polusezoni Premier lige, usred blagdanskog ludila

Kažu da je to vrijeme kada se osvajaju i gube titule, ostaje i ispada iz lige, utakmice koje daju podlogu za drugi dio sezone, a smjene menadžera su najčešće u tim vremenima. To je vrijeme kada sve ostale lige odmaraju, a u Premiershipu se za nešto više od tjedan dana odigraju čak tri kola lige i kolo kupa. Pred gust raspored koji nas očekuje vrijeme je za rezime onoga što smo gledali do sada, kakva je trenutna situacija u najboljim engleskim klubovima i što očekivati od istih u nastavku sezone.

Prema ovoj tablici Liverpool i Man. City imaju najviše dana za odmor, dok Tottenham i Everton imaju najmanje.

Liverpool je trenutno vodeći klub Premier lige, „Redsi“ imaju jedan bod više od drugoplasiranog Manchester Cityja, a to mjesto su zaslužili sjajno odrađenim ljetnim prijelaznim rokom i čeličnom obranom.

Klopp je u Allisonu Beckeru pronašao golmana koji neće paničariti s loptom u nogama, moderni tip golmana koji pomaže u distribuciji lopte i razbijanju prvog naleta protivničkog presinga. U prvih par kola Allison se previše poigravao s loptom, pa je na utakmici protiv Leicestera izgubio jednu loptu iz koje je Liverpool primio gol. Na njegovu sreću, pobijedili su tu utakmicu, a možda je bolje da mu se taj gaf dogodio na početku sezonu u manje bitnoj utakmici nego u nekom važnom derbiju. Brazilski vratar je također pokazao da može donositi bodove Liverpoolu, obrane u ključnim momentima protiv Brightona ili Napolija u Ligi Prvaka dokaz su njegove kvalitete.

No, čovjek koji je najviše zaslužan zašto su „Redsi“ primili samo 7 golova je Virgil Van Dijk. Liverpool je posljednjih sezona bio pojam za klimavu obranu, Van Dijk je svojim dolaskom to potpuno promijenio, svoje suigrače je učinio vidno boljima, Joe Gomez, Lovren i Matip izgledaju kao drugi igrači kada igraju uz njega. Liverpool je trenutno jedini neporažen tim u ligi, a Anfield je postao neosvojiva tvrđava, prošlo je više od godinu i pol dana kada su zadnji put izgubili domaću utakmicu u ligi. Najveća razlika između ove i prošlogodišnje Kloppove ekipe je širina klupe i česta rotacija. Liverpool je ekipa koja je napravila najveću razliku u rotaciji igrača gledajući prošlu sezonu, najviše u veznom redu, gdje je Klopp s Keitom, Fabinhom i Shaqirijem dobio nove taktičke opcije, Joe Gomez je dokazao da može biti konkurencija Lovrenu u obrani, a sve navijače Liverpoola može veseliti konačni povratak Clynea na poziciji desnog beka. Liverpool je prema mnogima krajem prošle sezone postao pročitana knjiga, Klopp se dosta puta ove sezone odlučio na 4-2-3-1 umjesto klasične 4-3-3 formacije, tada Salah prelazi u sredinu napada, dok obično Shaqiri ide na krilo. Njemački stručnjak je dosta puta ove sezone pogađao sa zamjenama, prošle sezone nije imao previše opcija s klupe, u finalu Lige Prvaka na ozljedu Salaha morao je reagirati uvođenjem Adama Lallane koji je bio totalno van forme.

Ove sezone ga je Daniel Sturridge spasio od poraza na Stamford Bridgeu u samoj završnici, Divock Origi mu je onim ultra sretnim pogotkom donio pobjedu u derbiju protiv Evertona, dok je Xherdan Shaqiri ulaskom s klupe riješio najveći engleski derbi protiv Man. Uniteda. Liverpool više ne igra toliko „zabavan“ nogomet, njihov napadački trio nije toliko raspoložen kao što je bio krajem prošle sezone, no sveukupno gledajući Liverpool je vidno ozbiljnija i kompletnija ekipa nego lani. Neke utakmice su pobijedili na sirovu kvalitetu, kada nisu igrali dobro, a baš je to ono što im je falilo prethodnih sezona i ono što sve šampionske ekipe imaju. Liverpool sanja prvu titulu u eri Premier lige, čini se da konačno imamo pravu trku za titulu, ostaje nam da vidimo mogu li Redsi izdržati tempo kojeg diktira stroj Pepa Guardiole.

Manchester City je nastavio tamo gdje je stao prošle sezone, „Građani“ su već zabili 48 golova i jedina su ekipa koja je pobijedila sve domaće utakmice, njih devet. Raheem Sterling je u odsustvu Kevina De Bruynea trenutno njihov najbolji igrač, s 9 golova i 6 asistencija drugi je najbolji strijelac lige. Jasno je vidljiv njegov napredak u igri pod Pepom Guardiolom, posebno kretnja bez lopte, no završnica mu je i dalje segment igre koji mora popraviti. Guardiola je konačno pronašao stoperski par na koji se može osloniti, Eymeric Laporte je nakon Van Dijka možda i najbolji stoper lige u novoj sezoni, on i Stones kao stoperski par napokon ulijevaju povjerenje. Najveći problem Manchester Cityja ove sezone su definitivno ozljede.

Ponajbolji igrač lige De Bruyne tek sada počinje ulaziti u rotaciju, Sergio Aguero po običaju ima problema, dok bi koljena Benjamina Mendyja mogla predstavljati veliki problem za Pepa. Francuski lijevi bek je u sezonu ušao odlično, njegovi odlasci visoko naprijed davali su ekipi novu dimenziju, nešto što nisu imali u Fabianu Delphu prošle sezone, no Mendy izgleda ne može bez povreda. Njegova ozljeda otvorila je više prostora za Sanea, koji je njegovim izostankom eksplodirao, Delph se za razliku od Mendyja ne kreće previše uz lijevu aut liniju i ostavlja prostor Saneu za igru 1 na 1 ili 1 na 2 u kojoj je najubojitiji. Jedini poraz ove sezone City je doživio na Stamford Bridgeu, ozljede glavnih igrača neće biti problem protiv slabijih protivnika, ali u derbijima i Ligi Prvaka igrači

poput Aguera i De Bruynea nedostaju da naprave tu razliku kada je najpotrebnije. City mi i dalje izgleda kao najozbiljniji kandidat za titulu, zbog ozljeda De Bruynea, Aguera, Mendyja i D. Silve bi mogli imati pravu borbu za titulu, ali širina i kvaliteta njihovog rostera je nešto što pravi razliku. Zbog toga i dalje mislim da će „Građani“ ponovo uzeti titulu, nisam siguran da ostali mogu pratiti njihov tempo na duže staze. Mnogi su prognozirali da će ovo biti sezona u kojoj će Tottenham početi padati, na ljeto nisu doveli nikoga, a postojala je mogućnost da neki od glavnih igrača napuste klub.

Spursi su trenutno treći, imaju najbolji start u povijesti Premier lige, najbolja su gostujuća ekipa u ligi i samo su na 5 bodova zaostatka za vodećim Liverpoolom. Uz to su prošli u osminu finala Lige Prvaka i plasirali su se u polufinale kupa. Tottenham je također imao najviše igrača u završnici SP-a u Rusiji, Son je bio odsutan zbog Azijskih igara, tako da su im se glavni igrači vratili najkasnije od svih vodećih klubova u ligi. Da stvar bude gora, Spursi su ekipa koja je doživjela najviše povreda. Od početka sezone su se ozljeđivali Lloris, Alli, Eriksen, Lamela, Vertonghen, Aurier, Trippier, Sanchez. Dembele i Wanyama nisu nastupili više od mjesec dana, dok Eric Dier mora na operaciju slijepog crijeva i izbivat će skoro dva mjeseca. Uz sve te probleme Spursi imaju problema s prelaskom na svoj novoizgrađeni stadion, službeno otvaranje se i dalje odgađa i sigurno da to ne djeluje baš najbolje na ekipu koja praktički već dvije godine igra sve svoje utakmice u „gostima“.

Dok su se glavni igrači oporavljali od ozljede i polako hvatali formu, Lucas Moura i Sissoko su bili igrači koji su u novoj sezonu osvježili ovu ekipu. Ruku na srce, igra Tottenhama nije uopće bila spektakularna, „ukrali“ su dosta bodova kada ih možda i nisu zaslužili, no sada je većina glavnih igrača zdrava i ako uhvate pravu formu mogli bi pomrsiti račune nekim ekipama. Da se klub ne zove Tottenham, sigurno bi se puno više pisalo o njihovom učinku u medijima.

Chelsea je odabirom Sarrija kao novog menadžera promijenio svoju tradiciju defenzivno orijentiranih trenera poput Mourinha, Beniteza, Hiddinka ili Contea. Na Stamford Bridgeu se igra nogomet kakav publika još nije imala priliku gledati, pozicijski, s puno dodavanja i velikim posjedom lopte. Sistem Maurizia Sarrija jedan je od najkompliciranijih u svijetu nogometa, no Chelseajevi igrači su brže nego očekivano upili njegove ideje. Sezonu su otvorili sa šest uzastopnih pobjeda, izdržali su čak 12 utakmica bez poraza sve dok ih Pochettinov Tottenham nije porazio na Wembleyu, Sarri je tako postao prvi strani trener koji je u prvih 12 utakmica u ligi nije doživio poraz. Jorginho je produžena ruka Sarrija na terenu i čovjek koji drži Chelseajevu igru, u stilu pravog vođe dirigira svakim napadom „Plavaca“ i igrač je sa najviše dodavanja u Premier ligi. Dolaskom Jorginha u ekipu, Kante se morao pomjeriti više prema aut liniji, igrati malo ofenzivniju rolu koju nije navikao. No, Kante je pokazao da je dosta prilagodljiv igrač, ove sezone se više puta nalazio u situacijama ispred protivničkog gola, mrežu je pogađao dva puta, a bio je jedan od junaka one velike pobjede nad Man. Cityjem.

Eden Hazard je nastavio sjajnu formu sa SP-a u Premier ligi, bio je umiješan u čak 17 pogodaka Chelseaja ove sezone (8 G i 9 A) i dosad je najbolji igrač Premier lige. Chelseajev je problem što možda previše ovisi o Hazardu, kada on nema svoj dan, igra „Plavaca“ ostaje nedorečena. Sarri se u posljednje vrijeme odlučio za formaciju bez klasičnog napadača. Igra je dosta bolje izgledala kada bi Giroud kombinirao s Hazardom nego Morata, no Chelsea je sa Francuzom gubio na pokretljivosti, pa se Talijan odlučio za taktiku iz Napolija. Prebacio je Hazarda u samo središte napada, na onu poziciju koju je igrao Dries Mertens, Pedro i Willian su zauzeli krilne pozicije i to zasada izgleda sasvim dobro. Chelsea se možda neće ove sezone boriti za titulu, no Sarri pokazuje da njegov sistem može funkcionirati na „Otoku“, kada uigra ovu ekipu i dovede još nekoliko „svojih“ igrača „Plavci“ će se ponovo boriti za titulu i biti konkurenti u Ligi Prvaka.

Unai Emery je novo lice na Emiratesu, nakon 20 godina vladavine Arsenea Wengera „Topnici“ su promijenili menadžera. Španjolac je ponovo unio živost u svlačionicu Arsenala, postrožio treninge, čak je pod svoju kontrolu stavio prehranu svojih igrača. Nakon dva uvodna poraza u ligi od Cityja i Chelseaja, gledali smo neki novi Arsenal. Do prošlog kola imali su niz od čak 22 utakmice bez poraza, osim Tottenhama tu nije bilo nekih većih skalpova, no Arsenal je pokazao neko drugo lice, lice koje nismo gledali posljednjih sezona pod vodstvom Wengera. Unai Emery još traži pravu formaciju, jedan je od onih koji je promijenio najviše formacija ove sezone, dijelom zbog rostera koji mu to omogućuje, a dijelom zbog velikih problema s ozljedama u posljednjoj liniji. Koscienly se tek prošlo kolo vratio od ozljede koja ga je držala van terena od kraja prošle sezone, a trenutno su povrijeđeni Sokratis, Mavropanos, Mustafi i Holding. Arsenal je tako već primio 23 gola, rijetko su dolazili do „clean sheeta“, čak i protiv onih ekipa koje su kvalitetom daleko od njih.

Tako su stoperske pozicije morali popunjavati igrači poput Xhake, Monreala ili Lichsteinera, Emery je nedostatak kvalitete na stoperskoj poziciji probao riješiti kvantitetom, no ni to se nije pokazalo najuspješnije. Zanimljivo je da je Arsenal jedina ekipa u ligi koja još nije vodila na poluvremenu, a odigrano je čak 17 utakmica. U obrani su problemi, ali zato napad funkcionira odlično. „Topnici“ su na krilima sjajnog Aubameyanga i Lacazettea zabili već 37 golova, više od Man. Uniteda, Tottenhama, Chelseaja, a isto kao Liverpool. Najveću promjenu Arsenal je doživio u veznom redu. Arsene Wenger je još od odlaska Patricka Viere pokušavao pronaći tog veznog igrača na sredini terena, nogomet se mijenjao, no Wenger nije. Nije mogao zamisliti da netko tako fizički inferioran za tu poziciju poput Lucasa Torreire može praviti razliku. Ne postoji stvar koju omaleni Urugvajac ne može napraviti na terenu, uklizavanje, duge lopte, čitanje igre, pa čak i zabiti gol za potvrdu pobjede protiv najvećeg rivala. Torreira je donio u Arsenal i dašak urugvajske „garre“, temperament, borbenost i živost koja je toliko falila „Topnicima“ par zadnjih godina Wengerove vladavine.

Mladi Guendouzi na poziciji centralnog veznog također prije svega pokazuje hrabrost i odlučnost u donošenju odluka, nešto što ne viđamo kod igrača od tek 19 godina, a Granit Xhaka je napokon počeo pružati partije kakve se od njega očekuju. Stoga, vez i napad zasada funkcioniraju odlično, obrana je problem i to je nešto što će Emery morati riješiti za vrijeme zimskog prijelaznog roka. Arsenal je izabrao pravog čovjeka za svoj „rebuilding“, ekipa se razvija na zdravim temeljima, možda trofeji neće stizati odmah, ali ako se Emeryju pruži vrijeme i novac sigurno je da će klub opet postati konkurentan. Plasman u Ligu Prvaka u svojoj prvoj sezoni bi svakako bi uspjeh za Emeryja, osobno mislim da će to ostvariti bez većih problema.

Vijest koja je posljednjih dana uzdrmala sportsku javnost je otkaz Josea Mourinha. Dogodilo se ono što je bilo neizbježno od samog početka sezone, konstanta netrpeljivost između „Special One“, glavnih igrača i uprave kulminirala je nakon poraza od Liverpoola. O Mourinhu ste često čitali posljednjih dana, ja sam se također ranije ove sezone dotakao te teme. Manchester United je dosada zabilježio najgori start u svojoj povijesti, nalaze se na šestom mjestu, čak 19 bodova od prvoplasiranog Liverpoola i 13 od mjesta koje vodi u Ligu Prvaka. Nestala je čak i defenzivna stabilnost koju je klub imao prijašnjih sezona, prošle sezone su cijele sezone primili 28 golova, nakon 17 kola nove sezone loptu su iz mreže vadili već 29 puta. Ove sezone bilo je gotovo nemoguće predvidjeti prvih 11 Manchester Uniteda, promjena formacije iz utakmice u utakmice, čudna selekcija igrača, neki bi jednu utakmicu igrali prvu postavu da sljedeće kolo uopće ne bi bili u konkurenciju za utakmicu.

Pozicija centralnog braniča je i dalje gorući problem za United, od početka sezone Mourinho nije uspio uigrati pravi stoperski par, pokušavao je i s tri stopera, ali to je obično loše završavalo. Nemanja Matić ne liči na onog igrača od prije par godina, Fred i Pogba su totalno van rotacije, isto kao Alexis Sanchez, a tek je Romelu Lukaku posebna priča. Osim Anthonyja Martiala nema više igrača koji su se istakli u nekom dobrom smislu. Ole Gunnar Solskjær je izabran za menadžera do kraja ove sezone, nakon toga „Crvenim Vragovima“ je potreban reset. Prije svega treba sačekati razvoj situaciju oko prodaje kluba, za kupnju kluba od obitelji Glazer je ozbiljno zainteresirana tvrtka iz Saudijske Arabije.

Manchesteru je potrebna rekonstrukcija na upravljačkim pozicijama, novi ljudi za transfer politiku i skautsku službu. Tek kada naprave zrelu podlogu za rad moraju odabrati pravog menadžera, spominje se puno imena, a to će zasigurno biti tema nekog mog budućeg teksta.