Uživajmo! Messi vs. Ronaldo je 'utakmica' za pričanje unucima
Oni su Pele i Maradona svoga vremena. Samo što Maradona i Pele nisu igrali u isto vrijeme, u dva najveća kluba na svijetu, u izravnom okršaju... Cristiano i Leo igraju
Velikog Pelea, neki kažu najvećeg, nisam gledao. Ako je ikakvo
opravdanje, nešto kasnije sam se rodio. Prekasno da uživam u njegovim
driblinzima, dodavanjima, golovima. Diega Maradonu, iz sličnog razloga, pamtim
samo iz faze u kojoj ga je preuzela bjelina. I Diega, nažalost, onog pravog
Diega, znam samo s You Tubea, iz poneke kratke arhivske snimke.
I vjerujem starijima, onima koji pamte ta dva majstora,
velikana, legende, da je bila privilegija gledati ih u njihovim najboljim
danima. Jedan je krenuo krajem pedesetih, onda kad je Brazilu kao 17-godišnjak
donio svjetsku titulu, a nastavio idućih 15-ak godina. Drugi je ostavljao bez
daha u osamdesetima, kad su u Napoliju promijenili standardni poredak Najvećih.
Diega pa tek onda Bog...
Uh, da je to bilo doživjeti, pomislio sam toliko puta. A
onda su se pojavila nova dvojica. Nisu im ni do koljena, kažu isti ti stariji,
oni koji pamte nogomet iz nekih romantičnijih vremena. Ronaldo i Messi. Messi i
Ronaldo. Argentinac i Portugalac. Genijalac i genijalac. U istom vremenu,
dijele ih samo dvije godine, a spaja možda različita, ali jednako nevjerojatna
lakoća loptanja.
- Djede, kakav je bio taj Messi? A Ronaldo? - pitat će unuci
sve nas iz ovog vremena jednoga dana.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
A svi mi samo ćemo se nasmiješiti. I sjetiti, nadam se. Valjda
će se to dogoditi prije nego nas preuzme staračka demencija.
- Čudesni, nevjerojatni, fenomenalni. Najbolji koji su ikad
igrali nogomet.
Tako bi nekako trebao zvučati odgovor. Jedini logičan,
jedini istinit. U svom vremenu imamo svog Pelea. I svog Diega. S jednom bitnom
razlikom. Imamo ih istovremeno! I ne samo to. Imamo ih istovremeno, imamo
jednog u Real Madridu, a drugog u Barceloni. Dva najbolja igrača svijeta, možda
i najbolja koja su ikad igrala nogomet, u izravnom okršaju u svakom El Clasicu.
U svakoj borbi za naslov u prvenstvu, u Kupu, u Ligi prvaka. Uh, kakva čast...
- A koji je bio bolji? - bit će, siguran sam, sljedeće
pitanje radoznalog unuka.
Opet ćemo se nasmiješiti. I, bude li još dovoljno
razboritosti, prešutjeti. Jer to je ionako manje važno. Jednako kao što je
manje važno što će mnogi na sve ovo reći da jedan impresionirani novinar priča
budalaštine. I da je najveći, najbolji, zapravo bio Pele, Maradona, 'pravi' Ronaldo,
Puskas ili Di Stefano.
A opet, ne mogu zamisliti da je netko nekad negdje bolje
igrao nogomet od, primjerice, Lea Messija. Kako se to točno bolje igra nogomet?
Zabije se šest golova u osmini finala Lige prvaka? Dribla se bolje od njega?
Igra se elegantnije? Učinkovitije? Donese se momčadi više titula? Oprosti,
stara gardo, romantična generacijo, ali ne vjerujem da se može bolje od
ovoga...
Da, priznajem, moj odgovor na unukovo pitanje bio bi
'Messi', ali opet mislim da je pametnije prešutjeti. Jer možda sam u krivu.
Možda je Ronaldo stvarno bolji, jer tu je zaista razlika u nijansama. Jedan
ruši sve elegancijom i potezom, drugi silinom, snagom, a opet ljepotom igre. I
obojica su veliki, možda i najveći. U istom vremenu, u borbi za iste trofeje.
Ovo je doista vrijeme za prepričavanje. I zato niti jedno slovo napisano o
njima dvojici nije previše. Oni to zaslužuju. Jer, zamislite da su u neko
imaginarno zajedničko vrijeme igrali Pele i Maradona. Jedan u Barci, drugi u
Realu. I da ih je netko stariji od nas mogao gledati. Bili biste ljubomorni,
zar ne?
