Mi ne želimo ništa zabraniti. Brak je muškarac plus žena, a sve ostalo je nešto drugo. Zajednicu ili vezu dvoje ljudi istog spola možete nazvati kako god želite
Vrag je u detalju: Savjest mi ne dopušta crncu prodati kruh
Ovako je prije referenduma o braku govorila čelnica inicijative U ime obitelji Željka Markić. Osnova obrane od svih koji su referendum proglašavali diskriminatornim bila je jednostavna: mi ništa ne branimo, mi samo štitimo brak. Veza dvoje istospolnih ne može biti brak. Taj stav su prihvatili mnogi građani. Ali sad je inicijativa U ime obitelji opet pokazala da je ipak jedini cilj i referenduma i djelovanja zabraniti da homoseksualci imaju ista prava kao heteroseksualci. Što nije isto kao i zaštititi da se istospolna veza zove brak. Koliko je daleko udruga otišla, najbolje svjedoči njihovo posljednje pismo zastupnicima u Saboru. Navode da su narušene poduzetničke slobode i sloboda djelovanja poduzetnika. Jer poduzetnik suprotno svojoj savjesti, vjerskim i filozofskim uvjerenjima mora prodati cvijeće homoseksulanom paru, iznajmiti mu bračni krevet, prodati kruh...
Markić je tvrdila da ništa ne želi zabraniti, sad se vidi da to nije bila istina
Zakon je zaista propisao da je zabranjeno odbijanje tih usluga. U normalnim državama taj članak bi bio potpuno suvišan jer se pretpostavlja da su svi građani jednaki pred zakonom. Treba samo zamijeniti riječ “istospolni” riječju crnac, Židov, budist, pa da se vidi koliko je stav U ime obitelji suprotan svim civilizacijskim normama. Zamislite da se netko žali na ograničenje poduzetničkih sloboda i slobode mišljenja jer mora prodati kruh crncu. Ili Židovu. Što mora iznajmiti krevet budistu. Tako dobivamo pravo svjetlo u kojem treba gledati njihovu inicijativu. Građani su podržali jednu ideju, a sad se njihovi glasovi koriste u sasvim drugu svrhu. Pokušaj pretvaranja istospolnih parova u građane drugog reda.
Ivana Pandžića pratite i na Facebooku