Vremešna gospoda uzimaju si funkcije, Zdravko sve ostalo

Znate one tipove koji uvijek stoje negdje u pozadini, iza javnosti dobro poznatih faca, tiho i samozatajno, a zapravo baš oni odlučuju o svemu? Znate? E, dobro. Takvi tipovi nazivaju se sivim eminencijama. Stalno su tu negdje, doduše malo po strani, ali vidiš da nekog vraga i oni znaju. I da se njih nešto pita. A zapravo ih se pita - sve.

OK. Sad kad smo se sjetili sivih eminencija, možemo ih zaboraviti. Zato što je ovdje tema Zdravko Mamić i hrvatski nogomet, a on, sve mi se nešto čini, više baš i nije siva eminencija. Jedino sivo u njegovu radu i djelovanju su odijela, lijepa i skupa, u kojima se pojavljuje ondje gdje želi biti. Sve ostalo je, valjda, crno i bijelo. Jasno kao dan. Zdravko Mamić je, dame i gospodo, vladar hrvatskoga nogometa!

Otkrio sam toplu vodu? Da, nisam baš Kolumbo... I ne moram biti. Zdravko sve radi svjesno i promišljeno, ma koliko se nekada učini da 'izgubi kompas'. Dobro, možda neke detalje baš i ne bi ponovio da može vratiti vrijeme, ali one ključne, krucijalne stvari, radi s jasnim planom. Isto je napravio i s javnim iskorakom u ulogu neprikosnovenog hrvatskog gospodara lopte, stative i korner zastavice.

Sjedio sam nekoliko metara od njega one tužne i turobne prosinačke večeri u Westinu, gledao kako viče na Vlatka, Zorka, kako tim starijim ljudima, u stilu kočijaša visoke kategorije, daje upute što im je činiti. I već tad, kao i u onoj kampanji koja je imala za cilj 'otresti' Igora Štimca i krenuti dalje, bilo je jasno da svi moraju šutjeti dok Zdravko govori. Bez obzira piše li im na vizitkama 'predsjednik HNS-a', 'glavni tajnik HNS-a' ili nekakva druga funkcija.

A opet Zdravko, s glumačkim talentom kakvog nema devedeset posto hrvatskih glumaca, pod stijenama Kantride bez ustezanja ispali:

- Sreća da nisam predsjednik saveza! Da jesam, mi već u Grčkoj ne bismo imali izbornika.

Uh, baš sreća. Inače bi odlučivao o svemu. Ovako, kao, mora slušati nekoga drugoga... Naravno da nitko nije nasjeo, taj bi čin valjda bolje odigrao i onaj Markovina, kako li se već zove.

Zdravko Mamić, dame i gospodo, može smijeniti izbornika. Ako hoće. I nikoga ne mora pitati za mišljenje. I to ne krije, definitivno je izašao iz sjene i preuzeo glavne role. On odlučuje, on odluke objavljuje, on zna tko će biti prvak, a tko neće, on radi raspored odigravanja HNL-a, on smjenjuje i postavlja izbornike. Koliko je to normalno u jednom nacionalnom savezu? E, to je već druga tema...

- Ležao sam u krevetu zadnja dva dana i odlučio sam da Slaven Bilić ostane - otvoreno kaže Mamić.

Ako pokraj njegova kreveta nisu stajali svi članovi izvršnoga odbora HNS-a, a nisu, tu nešto možda i nije normalno. Možda.

- Kako je ono rekao Maleš? Da će biti Hajduk biti prvak dvaput u tri godine? A ja mu kažem da će Dinamo biti prvak deset godina. Dakle, ostaju nam još tri, a onda se možemo dogovoriti - sa smiješkom je nedavno ispalio Mamić.

Ako se šalio, ako je samo optimističan klupski djelatnik, te bi riječi bile prihvatljive. A nije. Nije se šalio niti je bio samo optimističan...

- Ja mu dam da igra prvi derbi u sezoni na Poljudu, da napuni stadion, a on se tako ponaša - zamjerio je Malešu direktor svemira iz Maksimirske.

I nitko se nije ni osvrnuo. Ni postavljao pitanja. Mamić je Hajduku dao da igra tad i tad protiv toga i toga?! Ajde! To je bilo nešto novo. Ne znam jesam li toliko neupućen, ali nisam znao da se Zdravko bavi slaganjem rasporeda utakmica HNL-a...

I ne samo to. On i Šuker zabulje se u plavušu na tribinama u Pireju, ali zlatna kopačka tu nema šanse. Zdravko to preuzima na sebe, pokazujući i time budućem predsjedniku HNS-a da s njim nema šale. Gledaju u drugu stranu, Davore, ova je moja!

U Dinamu je Mamić izvršni predsjednik, iznad njega po funkciji je Mirko Barišić, ali odavno je jasno kako stvari stoje u klubu. Sad je jasno kako stoje i u Savezu. U kojem je Mamić, ako niste znali, samo jedan od članova izvršnog odbora. Ali formula je jednaka. Vremešna gospoda uzmu funkcije, a on sve ostalo. I može mu biti, jer njegov (da, baš njegov!) klub je gotovo jedino dobro što u ovom trenutku hrvatski nogomet ima. Kao ključni čovjek takvoga kluba vjerojatno i ima pravo na neku od bitnih funkcija, ali njegove su ovlasti zapravo puno, puno veće od pojma 'bitna funkcija'. I to bi možda mogao biti problem. Možda...