Premijer krivi javnost, medije, institute, komentatore za stvaranje atmosfere pesimizma u društvu. Ne može shvatiti kako javnost nije prepoznala njegovu genijalnost i nezamjenjivost u vođenju države i Vlade
Dočekali smo, eto, da i jedan HDZ-ov premijera prigovara zato što se u društvu kreira atmosfera pesimizma.
I to nakon što je HDZ pune četiri godine u opoziciji kreirao atmosferu državnog udara, stvarao stožeraše, šatoraše i obiteljaše, iseljavanje nazivao "biblijskim egzodusom", prozivao komunjare i nenarodnu vlast, svaki potez SDP-ove vlade ocjenjivao katastrofom i općenito činio sve da uvjeri ljude da su žrtve opće kataklizme.
Danas Andrej Plenković, šef HDZ-a, dijeli lekcije javnosti i govori o odgovornosti.
"Odgovornost je na svim akterima, institutima, komentatorima, mogu slobodno reći i medijima da s malo manje pesimizma kreiramo atmosferu u društvu jer nas on nikuda neće dovesti", poručio je ovih dana iz pitoresknog Münchena.
Plenković "misli" da su okolnosti u brojnim granama "puno bolje nego što se percipiraju". "Ali ako stvorite atmosferu", kaže on, "nije čudno da srednjoškolci izlaze s tonom besperspektivnosti. To je neodgovorno prema mladim generacijama".
HDZ-ova degeneracija
Lijepo je, dakle, čuti da neki HDZ-ov premijer govori o odgovornosti prema mladim generacijama. Nakon tri desetljeća postojane degeneracije.
Ali koja je Plenkovićeva odgovornost u svemu tome?
Ne zaboravimo, njegova je Vlada prije samo par tjedana izašla iz ponajvećeg klijentelističkog skandala u zadnjih desetak godina, zbog kojeg je smijenjena potpredsjednica Vlade, inače Plenkovićeva najbliža suradnica, i to zbog grupe Borg s kojom je i sam premijer nešto šurovao.
A mediji su to otkrili. Zar možda nisu trebali, u ime optimizma?
Plenkijev optimizam
Mediji svakoga tjedna otkrivaju primjere nepotizma i klijentelizma u Plenkovićevoj vladi, pišu o aferama i pogreškama, zbog medijskih otkrića povlače se ili mijenjaju zakoni, od Obiteljskog do najnovijeg Zakona o sprječavanju sukoba interesa.
A Plenković je u godinu i pol dana već promijenio osam ministara. Jednoga i zbog plagiranja.
Pridonosi li Plenković time kreiranju atmosfere optimizma u društvu?
Plenković drži političku šapu na reformi obrazovanja, prisiljavajući HNS-ovu ministricu da se prilagodi ili da odstupi. I ona se prilagodila.
Plenković se uporno hvali rekordnim brojem nezaposlenih. Ali ne i brojem novozaposlenih. Jer je jasno da nezaposleni bježe s burze i preko granice u potrazi za poslom.
Opet su mediji krivi za to?
Sanaderova podrška
Ako premijer Plenković doista želi kreiranje pozitivnije atmosfere u društvu onda bi trebao zamoliti i bivšeg premijera Ivu Sanadera da prestane naokolo hvaliti aktualnog premijera i izjavljivati kako on "dobro vodi HDZ".
Time se otvoreno asocira na neodoljivu sličnost između bivšeg i sadašnjeg premijera: izvana europska pozlata, iznutra klijentelizam, korupcija, uhljebništvo i demagogija.
A usput, mogao bi zamoliti i svoje ministre i stranačke suradnike, među kojima je i mnogo njegovih prijatelja i prijateljica, da prestanu producirati afere, prestanu iz prve ruke svjedočiti klijentelizmu i da se napokon prime pravog posla.
To je ono najmanje što bi premijer mogao napraviti u stvaranju optimističnog društva iz kojeg mladi neće bježati u inozemstvo.
Odnosno, iz kojeg nepravomoćni osuđenici neće bježati u BiH gdje im Hrvatska onda može staviti soli na rep.
Živi užas
Iza Plenkovićevih vapaja za većim optimizmom stoji opravdani strah od bujanja Živog zida koji prijeti postati drugom političkom opcijom u zemlji, barem u anketama. Ali upravo politika njegove Vlade i stranke pomaže bujanju takvih opcija. Frustriranih, ogorčenih, gnjevnih, bezobzirnih, populističkih, opasnih...
Jer te opcije hrane se na gnojištima najvećih partija.
Živi zid nije optimizam, nego destrukcija. I to destrukcija onog političkog sustava, načina vladanja i modela upravljanja kakvog već trideset godina forsira HDZ. Pa čak i ovaj Plenkovićev, koliko god premijer mislio za sebe da je pozlaćena verzija političkog lidera.
Nije Plenković prvi premijer koji se žali na pesimističnu atmosferu u društvu. No dosad su se SDP-ovi premijer žalili na hadezeovu destrukciju, katastrofičnost i pučističku atmosferu. HDZ-ovi premijeri, pa tako i Plenković, u pravilu su nastupali s pozicije nezamjenjivosti.
Njihove afere su "male greške", skandali su "usputni lahori i povjetarci", nepotizam je "obiteljska stvar", klijentelizam "nema nikakve veze s HDZ-om".
Plenković nam tepa i priča uspavanke, a onda se čudi kad se mladi probude i shvate u kakvoj zemlji žive. Mora da je kriva baba Roga.
