Milanović ne zna ništa o Izbornom zakonu i o Vlahušićevoj presudi, ne izjašnjava se o Hrvatima u Ukrajini i o Glavaševu orgijanju, ali zato je otkrio skijanje u Mrkoplju.
Govori samo o onome što ti odgovara, govori onako kako ti odgovara, a ono što ti ne odgovara naprosto prešuti.
To je predizborna taktika Zorana Milanovića koju posljednjih dana uredno provodi u djelo.
Dok se po medijima naveliko hvali potezima koji će mu donijeti pobjedu na parlamentarnim izborima, na svakodnevnoj bazi uredno odabire teme o kojima će se izjašnjavati. I o kojima će šutjeti.
Pa tako, kao vođa Kukuriku koalicije i predsjednik SDP-a, Milanović tvrdi kako nema pojma što njegovi saborski zastupnici pišu u svojim izmjenama izbornog zakona. Da se njega pitalo, poručio nam je visoki izvor iz Vlade, bilo bi to puno radikalnije i detaljnije. Ovako, Peđa Grbin i ostali zastupnici vrte nekakve amandmane kojima se on uopće ne želi zamarati.
Nije to njegova tema.
Mala nesmotrenost
Isto tako, Milanović najednom ne zna za što je točno osuđen Andro Vlahušić, kojega će njegov SDP podržavati pri ponovnoj kandidaturi za gradonačelnika Dubrovnika, iako ga je prije dvije godine branio tvrdeći kako se u njegovu slučaju radi o "nesmotrenosti".
"Ne znam za koje je kazneno djelo bio optužen i nepravomoćno osuđen", kazao je Milanović ovih dana, dok je prije dvije godine izjavio ovo: "Vlahušić je imao jednu presudu, ne za korupciju, to nije kategorija, radi se o jednoj grešci, nesmotrenosti...".
Premijer je, također, ovoga tjedna u Bruxellesu komentirao sporazum o ukrajinskom sukobu sklopljen u Minsku, nazivajući ga "slovom na papiru". Ali u svojim izjavama nije se referirao na jednu, za nas veoma bitnu točku sporazuma, u kojoj se pozivaju borci iz stranih zemalja, a među njima i iz Hrvatske, da napuste Ukrajinu.
Ukrajina ni na kraj pameti
Milanović je prepustio Vesni Pusić i Ranku Ostojiću da uvjere domaću, ali i stranu javnost kako su Hrvati u redovima stranačke krajnje desničarske postrojbe Azov pripadnici regularne ukrajinske vojske i da je odlazak na strano ratište njihovo pravo. Te da se obrane od diplomatskog prigovora iz Moskve.
Premijer se o tome ne izjašnjava.
A ne izjašnjava se ni o orgijanju Branimira Glavaša i njegovih HDSSB-ovaca koji već danima provode harangu protiv Milorada Pupovca, nazivajući njega i izabrane srpske zastupnike "četnicima" i raspisujući tjeralicu protiv Pupovca kao "mrzitelja hrvatskog roda i države Hrvatske".
To za njega nije tema.
Umjesto da osudi šovinističko nasilje nad predstavnikom srpske manjine u Hrvatskoj, kad je već Aleksandru Vučiću zamjerio što nije osudio huškačke izjave Vojislava Šešelja, Milanović sada s neskrivenom ironijom pozdravlja dolazak premijera Srbije na inauguraciju Kolinde Grabar Kitarović. "To nije nagla odluka, radi se samo o 400 kilometara vožnje u jednom pa u drugom pravcu", kazao je Milanović. "To je komotna odluka".
Kolindina zabava
To je ujedno i potez - nebitno je li iznuđen ili ne - koji bi mogao smiriti strasti i otopliti zahlađene odnose dviju zemalja, ali Milanović se svejedno pravi kako to nije njegova stvar. To je Kolindina zabava.
Zanimljivo je spomenuti kako je ovoga tjedna u medijima osvanuo popis poteza koja će Milanović povući kako bi zadržao vlast. Na jednom mjestu, negdje pri dnu, najavljuje se kako će Milanović "jasnije ući u borbu protiv ksenofobije i radikalnog konzervativizma".
Samo još nismo otkrili što premijer smatra pod tim "jasnije" i na koju točno "ksenofobiju" i "radikalizam" misli. Na Glavašev, Klemmov ili samo Karamarkov? O tome će razmisliti do izbora.
Koji Varga? Koji Jakovina?
I pored svega toga, premijer Milanović ne želi ništa znati ni o aferama ministra Siniše Varge, ni o slučajevima zapošljavanja prijatelja u resoru ministra Tihomira Jakovine, ali mu zato nije bilo teško obiteljsko skijanje u Mrkoplju pretvoriti u državnu politiku. "Država mora pomoći da se skijalište proširi", rekao je ovoga tjedna na sjednici Vlade.
To mu je odjednom postalo jako važno. Da se nije protekle tri godine provodio po skijalištima u Austriji, možda bi Mrkopalj ranije dobio, kako je najavio, "stazu za stotinu, a ne za deset ljudi".
Zaključno, to što se premijera Milanovića sada sve više hvali kako se napokon probudio i krenuo raditi svoj posao, svejedno ne znači da on još uvijek ne može prespavati stvari koje mu ne odgovaraju.
Ako je Hrvatska još uvijek onaj putnički avion o kojem je premijer govorio negdje na početku mandata, onda on i dalje glumi automatskog pilota.
