'20 koraka prema naprijed' nije knjiga o samopomoći, to je kritički osvrt na vlastiti život

Prije nešto više od godinu dana, otkrila sam argentinskog psihoterapeuta i pisca Jorgea Bucaya. Osvojio me svojim stilom pisanja već na prvih 10 stranica i od tog prvog susreta, uvijek mu se rado vraćam. Zapravo, mogla bih reći kako mi je upravo on jedan od najomiljenijih autora čije knjige, apsolutno uvijek, čitam s neopisivim guštom.

Svaki put kada dođem na kraj njegovih knjiga, osjećam se kao da se bližim kraju razgovora s dragim prijateljem. Sretna sam jer sam imala priliku nešto novo doznati i naučiti, ali i tužna jer je došao kraj.

Ovog puta mi se u rukama našla knjiga 20 koraka prema naprijed. Čitanjem ove knjige dobila sam još jednu potvrdu koja opravdava moju odanost ovom piscu. Iznova me iznenadi njegova sposobnost da nešto što je očito i već puno puta pročitano, iznese na jedan novi i zanimljiv način.

Njegove su knjige poznate po tome, što svaki savjet potkrjepljuje s odgovarajućom pričom koja je ponekad istinita, a ponekad je riječ o nekakvoj legendi ili izmišljenoj anegdoti. U svakom slučaju, priče su te koje nas dodatno potaknu na razmišljanje.

'Ne mislim da je mjera međuljudskih odnosa koliko smo spremni popustiti, nego koliko smo spremni dijeliti.'

Kao što možete pretpostaviti, knjiga opisuje korake, koji su, prema Bucayu, nužni kako bismo postigli ono čemu svi mi težimo - samoostvarenje. Riječ je o idućim koracima:

Ovako kada pročitate nazive koraka, shvatite da je sve to već viđeno, pročitano, pomalo prožvakano – i to je istina. No, riječ je samo o klišej nazivima poglavlja. Savjeti i opisi su napisani tako da je gotovo nemoguće promašiti smisao i cilj svakog koraka, pogotovo jer su dodatno ilustrirani pričama koje su zanimljive, pitke i pobuđuju tu znatiželju u čovjeku da se bolje spozna. Tijekom čitanja, dobila sam želju da se tijekom ove godine fokusiram na te korake i sigurna sam da ću pokušati.

'Naučio sam da intuicija funkcionira kao zbroj onoga što vidimo, a da to ne možemo izreći riječima. Vidimo, ne znamo kako ni zašto, nešto što naš razum ne shvaća.'

Zamjerka naslovu. Iako točno implicira na sadržaj knjige, smatram da je klišej i nimalo domišljat. Da nikada nisam pročitala niti jednu Bucayevu knjigu, ova knjiga me, prema svom naslovu, zasigurno ne bi potaknula na čitanje - i to bi bila prava šteta. No, ipak je najbitnije ono što se nalazi unutar korica.

RECENZIJA ROMANA 'Žena kojoj sam čitao' je priča o tajnoj ljubavi, pravdi i sramu

Dakle, ovo nije knjiga samopomoći (iako zvuči tako). Nećete dobiti recept za instant sretan život jer takvo što ne postoji. Sve zahtjeva trud i naravno, rad na sebi. Od nas traži da se kritički osvrnemo na život koji živimo, ali i na ono što on savjetuje. Knjiga nas potiče da budemo aktivni čitatelji, a ne da pasivno upijamo savjete bez da uvedemo promijene u svoj život (ako su one potrebne, a vrlo često jesu.)

'Biti lud ne znači, kao što ljudi misle, imati nagon koji tjera čovjeka da čini neuobičajene stvari. Istinsko je ludilo, uvijek je govorio, sve vrijeme činiti isto, a truditi se da rezultat bude drukčiji.'

Izdavač je Fraktura, a riječ je o izdanju 2019. godine. Knjiga ima 190 stranica. Knjigu možete kupiti na Frakturinom web shopu, za svega 45 kuna. Riječ je o mekim koricama i manjem formatu, ali font je dovoljno velik.

RECENZIJA KNJIGE Oblozi od tinte: Bez cenzure, bez dlake na jeziku. Direktno i sirovo, a opet osjećajno i toplo

Uvijek ću preporučiti njegove knjige. Nije njegova najbolja, ali svakako je vrijedna čitanja. Na kraju krajeva, možda će izvući nešto iz vaše podsvijesti, otvorit će vam oči i staviti fokus na nešto što se već znali ali niste smatrali toliko relevantnim.

Čitamo se uskoro!