Bernarda i Mario Fuis sami su osmislili uređenje baranjskog vinskog podruma u Zmajevcu u Baranji. Koristili su puno cigle, kovanog željeza, a prozore je radio majstor koji je obnavljao đakovačku katedralu
IMAJU I VINSKI PODRUM
Beli Manastir: Kupili ruševinu i napravili luksuzni apartman
Prije pet godina suprug Mario i ja kupili smo staru, ruševnu kućicu koju je sagradio Adam Valtmajer još davne 1921. godine u Katoličkom surduku, preko puta restorana i vinarije Josić, dakle u srcu Zmajevca. Ideja o kupovini je bila moja jer sam se zaljubila na prvi pogled u ovu malu, preslatku ulicu, a suprug me je podržao u ostvarenju mog sna. I tako smo krenuli u avanturu, priča nam simpatična Slavonka Bernarda Fuis koja živi u Osijeku. Prvobitno su željeli napraviti prostor za njihova privatna druženja, a na katu apartman za prenoćiti, ali kad su došli u fazu da se polako nazire završetak, shvatili su kako je to prostor koji bi trebali iznajmljivati jer u Zmajevcu nedostaje smještajnog kapaciteta. Kućicu koja se nalazi u glavnoj ulici, baranjskom surduku, nazvali su Ondine, kako Bernardu od milja zove suprug, koji joj je nadimak nadjenuo po istoimenom filmu o morskoj sireni.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:57
Baranjski surduk, kako se naziva kroz brdo usječeni ulica ili put, koji su razasuti diljem Baranje, tradicionalno vrvi kućicama poznatijima kao gatori, koji su zapravo duboko objekti s ukopanim vinskim podrumima u kojima je prohladnih od 12 do 15°C tijekom cijele godine. Idealna je to temperatura za čuvanje vina, dok se u prednjem dijelu podruma muljalo grožđe, a potom dobiveno vino pretakalo u bačve. Zmajevački su gatori vrlo poznati i prava su turistička atrakcija. Nalaze se uglavnom u ravnini ceste, iako ima i onih pod zemljom. Neki su ukopani u zemlju prije više od stoljeća, često obzidani ciglom i kao takvi imaju jedinstvenu arhitekturu vinskih podruma.
- Došli smo do zaključka da bismo iznajmili cijelu kućicu u kojoj se nalazi i studio apartman na katu, a u prizemlju prostor koji je namijenjen za kušanje i kupovinu vina, cigar bar i džin tonik bar. Naš gator je ukopan u zemlju i dugačak je 13 metara. Prvobitna dužina bila mu je 17 metara, ali smo ga morali skratiti radi narušene statike. U njemu je tijekom cijele godine gotovo ista temperatura. Kopao se ručno i zidao opekom. Kao i svugdje, ovdje su se čuvale bačve s vinom, a mi smo ga prilagodili potrebama današnjice. Opremljen je ventilacijskim sustavom i podnim grijanjem kako bi se svi posjetitelji ugodno osjećali u prostoru. U dnu gatora do kojega se silazi s nekoliko stepenica iz prizemlja planiramo ostakljenu vinoteku, no taj projekt je još u izradi - objašnjava nam Bernarda i dodaje da je oblik gatora ostao u izvornom stanju.
- Tijekom obnavljanja pjeskarili smo samo ciglu. Na samom ulazu u gator postavili smo kamen s inicijalima bivšeg vlasnika i godinom gradnje njemu u čast iako ga ne poznajemo. Taj kamen smo zatekli na zidu i odlučili ga uljepšati. Iznad kamena smo stavili troslojno staklo i ukrasili zelenilom te osvijetlili - priča Bernarda, nekadašnja bankarica, koja je sa suprugom Mariom namjestila i apartman na katu.
Majstora nema baš na biranje pa su se, priznaje, svakako snalazili, a i suprug je vrlo sposoban i puno toga je napravio sam, naravno uz Bernardinu pomoć, koja je u cijeloj priči bila - šegrt.
- Nismo imali dizajnera, sve smo sami osmislili i jako nas čini sretnima što se to gostima i našim prijateljima svidjelo. Komentari gostiju su nam dali vjetar u leđa. Kućicu smo zatekli u ruševnom stanju i trebali smo je temeljito obnoviti kako bismo zadovoljili današnje propise i prilagodili se novoj namjeni objekta jer postojeći nije imao prostor za boravak, a mi smo ga preuredili u studio apartman. Uređenje traje već dvije godine i uskoro ga privodimo kraju. Za to nismo dobili nikakve poticaje, cijela je investicija naša vlastita. Nismo štedjeli, htjeli smo napraviti nešto po svom i nadam se da smo uspjeli. Upotrijebili smo puno cigle, kovanog željeza, orahova drveta, stavili retro pločice, a kamin u prizemlju daje posebnu čar u zimskim danima. Cijela stolarija na kućici je od sibirskog ariša koju je radio majstor koji je restaurirao drvenariju na Đakovačkoj katedrali sv. Petra - ponosno opisuje Bernarda svaki detalj o kojem su promišljali.
Kao prava domaćica, gostima poslužuje i doručak, poseban baranjski, s kulenom i kobasicama. Budu, kaže, jednostavno oduševljeni.
- Gosti su nam ljubitelji vina, dobre zabave i druženja, uglavnom dobro raspoloženi i veseli ljudi kao što smo i sami. Donji kat može primiti trideset ljudi. Ne nudimo hranu jer je restoran Josić preko puta pa nam je plan nuditi prostor, no ako netko želi hranu, u suradnji s restoranom ponudit ćemo i to. U donjem dijelu je napravljena dvonamjenska kuhinja, prekrivena velikom pločom od oraha i zapravo će gosti koji unajme prostor vidjeti samo veliki šank, a ako baš želimo nešto skuhati za sebe ili goste, to ćemo i moći. U samom gatoru su postavljeni stolovi, ručno rađeni i stolice koje su jednostavne i vrlo udobne, dok su fotelje kraj cigar bara danskog proizvođača - kaže nam naša sugovornica.
Po dogovoru, cijeli donji prostor se može unajmiti za razne svečanosti, radionice, prezentacije, druženja i proslave rođendana, krstitka, vjenčanja, zaruka i ostalog.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
