TIHA BOLEST Boksačici Ivani Habazin je dijagnosticirana hipertireoza, odnosno ubrzani rad štitnjače. S istom bolesti borile su se Blanka Vlašić i Janica Kostelić
USPJEH NAKON OPERACIJE
Boksačica Ivana Habazin je bez štitnjače osvojila svjetski vrh
Srce mi je lupalo, stalno sam se znojila kad bih promijenila prostor. Prije tri godine počela sam se osjećati loše, kosa mi nije rasla i strašno mi se spavalo, započela je svoju priču boksačica Ivana Habazin (29).
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:21
Dvostruka svjetska prvakinja to je pripisivala problemima sa željezom koje je imala cijeli život. Nakon što je izgubila na WBC prvenstvu od Mikaele Lauren, shvatila je da ne može vježbati na fokuserima dulje od dvije minute.
- Uzela sam pauzu od pet mjeseci, a kad sam se vratila boksu, simptomi su se vratili. Tjerala sam se da treniram sve više, a bilo mi je sve gore - priča.
Počela je sumnjati da je na treninzima ozlijedila glavu te je otišla na pretrage. Kad su nalazi pokazali da je sve u redu, liječnica joj je predložila da prekontroliraju štitnjaču.
- Izvadila sam krv, a nalazi su bili katastrofa. Imala sam hipertireozu, odnosno ubrzani rad štitnjače. Kasnije smo radili ultrazvuk i već mi se vidjela guša na vratu. Vidjela sam je dok sam se pogledala u zrcalo. Kad bih gutala, to bi naraslo - kaže Habazin.
Trebala je krenuti s terapijom, ali su liječnici ubrzo zaključili da je najbolja opcija operacija, odnosno odstranjivanje štitnjače.
- Operacija je prošla dobro. Već dva i pol mjeseca kasnije sam odradila prvi meč, mada to nije bilo pametno, ali morala sam se požuriti - priča sportašica koja je nakon operacije pobijedila u pet mečeva. Osvojila je IBO svjetsku titulu i jednom je već obranila. Pila je lijek i u normalu se vratila za godinu dana. Prehranu nije mijenjala, a na to pazi samo tijekom priprema za natjecanje.
- Volim brzu hranu, ali prije meča jedem prema planu prehrane koji mi je osmislio nutricionist. Ne jedem gluten već godinama. Hranim se raznoliko, a jedino što izbjegavam je kruh. Ako ga pojedem, biram bezglutenski. Pazim na to jer sam shvatila da je jednostavnije trenirati. Kad jedem zdravo, vidi se razlika. Tijelo je lakše i brže se oporavlja - rekla je Ivana, koja je završila teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a trenutačno studira specijalistički studij međunarodnih odnosa i diplomacije na Višoj školi Dag Hammarskjöld u Zagrebu.
Aktivna je članica Hrvatske udruge za bolesti štitnjače, a prošli tjedan su je imenovali potpredsjednicom.
- Problemi sa štitnjačom nisu prepreka za normalno funkcioniranje u svakodnevnom životu i ostvarenje svojih snova. Važno je vjerovati liječnicima, redovito se kontrolirati, uzimati propisanu terapiju i hrabro kročiti naprijed kroz život - rekla je. Kao najveći uspjeh u životu ne ističe svoje medalje.
- Ponosna sam na to da se svaki dan iznova dignem i nastavim s treninzima, unatoč svim problemima koji su me snašli ranije - kaže Habazin koja boks trenira deset godina. Svaki dan odradi dva treninga, a samo nedjeljom odmara.
Ispričala je kako je nakon gledanja kultnog filma "Rocky" poželjela trenirati boks.
- Pomislila sam: 'Pa mogla bih i ja boksati'. Nakon toga, počela sam razmišljati: 'Pa kako ću ja boksati? Tko u Hrvatskoj uopće boksa?' - prisjeća se Ivana.
Unatoč dilemama, odlučno je sama sebi rekla: "Bit ćeš svjetska prvakinja u boksu. Dobra si i u drugim sportovima, zašto ne bi i u ovome?". Tri mjeseca je tražila dvoranu. Krenula je prvo rekreativno, a nakon godinu i pol profesionalno.
- Boks je definitivno najteži sport. To mogu reći jer sam trenirala razne sportove i znam što tijelo ovdje prolazi. Boks u Hrvatskoj nema toliko poštovanje jer naši ljudi nemaju percepciju da je to nešto dobro. Kad netko kaže da sam svjetska prvakinja u boksu, ljudi govore: "Ah, to je ženski boks, ništa strašno". Mislim da je u ženskom boksu puno teže doći do te pozicije nego u muškom sportu, upravo zbog toga jer si žena i još k tome u Hrvatskoj - kaže Habazin.
Dodaje kako se talente dovoljno ne podupire, a tada oni ne mogu napredovati.
- Znam da imam ogroman talent, ali ga nisam imala mogućnosti razviti do kraja. Sad, nakon deset godina tijelo je potrošeno i to je moglo ispasti puno bolje - kaže sportašica i dodaje kako je to vani potpuno drugačije.
- U Njemačkoj boksačice mogu trenirati cijeli dan. Rade samo to i dobivaju mjesečnu plaću - objašnjava i dodaje kako je unatoč tome zadovoljnija situacijom u kojoj je danas. Ružnih komentara je bilo, ali to ju nimalo ne smeta.
- Oni mi samo daju dodatan vjetar u leđa, snagu da budem još bolja - zaključuje.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
