Djeca i odvajanje od roditelja: Mama i tata, brzo mi se vratite

Ljeto je mnogima velikima i malima sinonim za dugačak i bezbrižan odmor. Školarcima je tako jer se odmaraju od školskih obveza, ali i djeci vrtićke dobi vrlo često ljetni mjeseci  budu toliko drukčiji od ostatka godine da su sličniji odmoru nego organiziranu boravku. 

U mnogim je obiteljima zadnji dan škole dan koji se čeka mjesecima, jer već koji dan poslije pakiraju se koferi u koje se slaže odjeća za cijelo ljeto i dijete odlazi djedovima i bakama, ili nekim drugim osobama od povjerenja, najčešće na selo ili na more gdje će provesti ljeto ili barem njegov veći dio. 

Oni koji imaju mogućnosti za to, jednako rade i s djecom vrtićke dobi jer često mališani teško podnose boravak u vrtiću u doba kad je tamo malo djece. I svi koji tako rade vjeruju da rade najbolje za dijete, a i “bolje tako nego da je samo kod kuće” dok roditelji i dalje moraju raditi. Neka se djeca vesele tome, ali ima i one koja teško podnose odvajanje od roditelja i treba im dulje da se priviknu. S njima treba više razgovarati i bolje ih pripremiti za odlazak, pogotovo ako znate da su senzibilnija.    

- Ako se dijete priprema da se prvi put na neko dulje vrijeme odvoji od roditelja bilo bi dobro kada bi to odvajanje išlo postupno na način da se malo po malo povećavaju intervali djetetove odvojenosti od roditelja, a ne da ga se odmah ostavi dulje – savjetuje Tea Knežević, psihologinja, članica psihološkog tima Proventusa, ali i upozorava da takvo odvajanje treba pažljivo pripremiti i ne reagirati na brzinu te se ne oglušiti se posve na djetetove želje.  

- Svako odvajanje djeteta od roditelja važno je djetetu najaviti i pripremiti. Ovisno o dobi djeteta, na primjeren način djetetu se treba objasniti koliko dugo će biti odvojeno od roditelja te na koje načine će ipak moći komunicirati s roditeljima. Jako je važno da roditelji poštuju taj dogovor s djetetom i da dijete zna da, iako roditelji neće uvijek biti uz njega, može na njih računati.

Psihologinja upozorava da osobe s kojima djeca ostaju trebaju biti osobe od povjerenja i netko koga roditelji cijene i poštuju. Na primjer, nije dobro da se dijete ostavlja s nekim o kome roditelji izgovaraju negativne komentare jer dijete to može čuti, zapamtiti i osjećati se manje ugodno i manje sigurno s tom osobom. Na vrijeme dogovorite s osobama koje će čuvati dijete kako će izgledati djetetovi dani te kako ga umiriti ako ga uhvati nostalgija za kućom.  

Mnogi nose sa sobom omiljene igračke kako bi imali uza sebe nešto blisko, ali dobro je poraditi i na tome da se na novom mjestu pridruže i neki novi načini smirivanja pa će dijete ubuduće osjećati sigurnost i uz, recimo,  baku. Tako, na primjer, baka ili djed ili druga bliska osoba može uz omiljenu uspavanku ili priču koju djetetu pjeva ili priča mama dodati i svoju ili uvesti naviku da navečer zajedno piju kakao koji tjera strah do noći, djetetu kojem nedostaju roditelji najteži dio dana. 

- Ako je dijete tužno, važno je da ga netko utješi, da ga sasluša i da mu pokaže razumijevanje – upozorava naša sugovornica i dodaje da nikako se ne bi trebalo govoriti djetetu rečenice kao što su: „Ma hajde, pa ti si već velik dečko ili velika cura, ne trebaju ti mama i tata“ ili „Kako te nije sram da plačeš za mamom i tatom“. 

Takvim se rečenicama ne postiže nikakav pozitivan učinak, samo se dijete osjeća još potištenije jer se tako negira djetetovo pravo na osjećaj tuge i nedostajanja roditelja. 

Psihologinja napominje da se djetetu ne smiju davati lažna obećanja, na primjer, da će mama i tata doći sutra, ako oni tada neće doći. Iako će to možda privremeno umiriti dijete, time se dugoročno nanosi velika šteta i nepovjerenje u odnos s djetetom.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!