Za roditelje je važna edukacija o osobitostima ADHD-a i osobinama vlastitog djeteta. Najuspješniji način je uključivanje u savjetovanje kod stručnjaka koji se specifično bavi ADHD poremećajem
INKLUZIJA U PRAKSI
Dr.sc. Sekušak-Galešev: Djeca s ADHD-om trebaju podršku, a ne kritiku - shvaćanje, a ne osude!
Čitanje članka:
5
min
Mnogi roditelji, odgojitelji i učitelji susreću se s pojmom ADHD-a i često su u nedoumici radi li se kod djece koja su katkad nepažljiva, brzopleta, impulzivna ili agresivna o ADHD-u, ili o prolaznoj fazi tijekom djetetovog odrastanja kojoj uzrok može biti neki vanjski faktor ili trenutno emocionalno stanje koje će proći. U serijalu od tri nastavka izvanredna profesorica Snježana Sekušak-Galešev, prof. psiholog, odgovorit će na brojna pitanja koja si postavljamo kada je riječ o ADHD-u. U prvom članku govori se o dijagnozi i simptomima ADHD-a, u drugom o terapijskim postupcima, a u trećem o podršci djeci i odraslim s ADHD-om i njihovim obiteljima.
Snježana Sekušak-Galešev, prof. psiholog, izvanredna je profesorica Edukacijsko-rehabilitacijskog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u mirovini, na kojem je u dva mandata (2017.- 2021) obnašala funkciju dekanice. Trenutačno je direktorica Centra za psihološku podršku Sekušak-Galešev, u kojem provodi savjetovanja, psihološku dijagnostiku i terapiju djece s razvojnim rizikom i teškoćama u razvoju i njihovih roditelja, adolescenata i odraslih.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:10
Nastavu izvodi na preddiplomskoj i diplomskoj razini studija na Edukacijsko-rehabilitacijom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao vanjski suradnik i na drugim sveučilištima u Sloveniji i Bosni i Hercegovini kao gostujući profesor. Osim znanstvenog i nastavnog rada, ukupno 41 godinu intenzivno djeluje u profesionalnom području savjetovanja, psihološke dijagnostike i terapije djece s razvojnim rizikom i teškoćama u razvoju i njihovih roditelja, adolescenata i odraslih te posebice djecom i odraslima s ADHD poremećajem. Godine 2016. dodijeljeno joj je društveno priznanje Hrvatskog psihološkog društva „Marulić: Fiat Psychologia“ za osobito vrijedan doprinos razvitku i promicanju hrvatske primijenjene psihologije. Dobitnica je priznanja Nagrada grada Zagreba u 2021. godini za najviše zasluge i postignute rezultate u teorijskom i praktičnom radu u promicanju znanosti i ostvarivanju prava djece i mladih s teškoćama te odraslih osoba s invaliditetom.
Dr. sc. Snježana Sekušak-Galešev, prof. psiholog
Inkluzivno društvo se može ostvariti jedino ako se mogu realizirati potrebe onih osoba koje imaju neku specifičnu potrebu. Pojam univerzalnog dizajna odavno je izašao od svoje prvotne ideje koja se odnosila samo na arhitektonska rješenja. Taj pojam se danas koristi u puno širom kontekstu i predstavlja način razmišljanja na altruističkoj osnovi i podrazumijeva veću prilagodbu društva potrebama šire populacije s posebnim naglaskom na osobe koje imaju neku specifičnu potrebu bilo da se radi o osobama s invaliditetom, starijim, nemoćnim ili nepokretnim osobama ili djeci s teškoćama u razvoju. Kako se okolina može prilagoditi djetetu s ADHD-om?
Prilagodba ili senzibilizacija kreće od edukacije, kako roditelja tako i okoline. Što je bolja edukacija odgajatelja, nastavnika, koji bi trebali educirati i senzibilizirati roditelje vršnjaka, te vršnjake u vrtiću i školi, bit će veći krug podrške oko samog djeteta. Moguće je i organizirati predavanja u lokalnoj zajednici (npr. knjižnici). Međutim, nije svako dijete isto i nema svako dijete iste teškoće. Kod neke djece postoji veliki problem regulacije emocija i ponašanja i tada je važno osigurati djetetu tretman kojim će mu se olakšati adaptacija na socijalnu okolinu i omogućiti razvoj socijalno prihvatljivih oblika ponašanja. I u toj je situaciji važna prilagodba okoline kako bi se dijete ohrabrilo u odabiru primjerenog ponašanja.
Što mogu učiniti roditelji da djetetu s ADHD-om i samoj obitelji život postane kvalitetniji i manje stresan?
Za roditelje je važna edukacija o osobitostima ADHD-a i specifično osobinama vlastitog djeteta. Najuspješniji način je uključivanje u savjetovanje kod stručnjaka koji se specifično bavi ADHD poremećajem, uključivanje u grupe roditelja, a ako to nije moguće, čitanje relevantne literature o kojoj se također mogu informirati kod stručnjaka. Nažalost još uvijek se mogu naći pogrešne interpretacije i informacije o karakteristikama poremećaja, uzrocima i tretmanima, pa preporučujem uvijek potražiti drugo mišljenje ili dodatne informacije.
Iako je inkluzija učenika s teškoćama u razvoju postala odgojno-obrazovni standard, u praksi se susrećemo s brojnim poteškoćama. Jedan od razloga može biti i to što se još uvijek na fakultetima koji formiraju nastavnički kadar ne slušaju dovoljno nastavni sadržaji koji se odnose na školovanje djece s teškoćama u razvoju. Jesu li odgojno-obrazovni djelatnici dovoljno educirani za rad s učenicima s ADHD-om?
Na nastavničkim fakultetima se predaju sadržaji vezani za djecu/učenike s teškoćama, ali broj sati ili način izvođenje nastave nije ujednačen. Međutim, svaka škola ima mogućnost kroz stručna usavršavanja svojim djelatnicima osigurati edukacije ne samo usmjerene na učenike s ADHD poremećajem nego i sa drugim teškoćama u razvoju.
U školama se još uvijek događa da se ADHD ne prepoznaje kao teškoća što dovodi do akademskog neuspjeha učenika ali i do njegovog neprihvaćanja od strane vršnjaka. Koje individualizirane postupke mogu učitelji provoditi u razredu da bi školovanje djece s ADHD-om bilo uspješnije?
Ukoliko učenici s ADHD-om nemaju pridruženih teškoća, postoje individualizirani postupci koji su primjereni svakom učeniku, ali i preporuke koje su specifične za pojedinog učenika. Opći principi individualizacije se odnose na sljedeće postupke:
1. Postupci usmjereni na samostalnost učenika:
- stupnjevito pružanje pomoći i podrška pri rješavanju zadataka,
- usmjeravanje na ploču ili tekst,
- provjeravanje učenika je li preskočen zadatak,
- toleriranje nemogućnost prepisivanja s ploče,
- osiguravanje didaktičko – edukativnih materijala za učenje.
2. Postupci usmjereni na vrijeme rada:
- predviđanje produljenog vremena za rješavanje zadataka osobito u pisanim provjerama znanja
3. Postupci usmjereni na način rada:
- pojedinačno zadavanje zadataka,
- odabir tipova zadataka po principu lakši-teži-lakši,
- češće vježbanje i ponavljanje (uz mogućnost korištenja diktafona, kalkulatora i sl.).
4. Postupci usmjereni na provjeravanje:
- samo usmena provjera ili pružanje mogućnosti da netko drugi čita,
- češća provjera znanja u kraćim vremenskim jedinicama i s manjim brojem zadataka ili pitanja u ispitivanju.
5. Postupci usmjereni na aktivnost:
- zajedničko planiranje rada s učenikom,
- češće promjene aktivnosti.
6. Postupci usmjereni na interakciju:
- uspostavljanje pozitivnog i dobronamjernog odnosa,
- pohvala za trud koji učenik ulaže,
- fizičko približavanje učeniku kod zadavanja zadataka,
- upoznavanje s planom-redoslijedom i trajanjem pojedinih aktivnosti i odmora u radu,
- poštivanje zajedničkih dogovora u odnosu na provođenje aktivnosti,
- motivacijski plan (razrađeni sustav poticajnih postupaka i aktivnosti s ciljem jačanja interesa, volje i želje učenika za provođenjem planiranog rada).
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
Kako nove tehnologije utječu na djecu s ADHD-om?
Nove tehnologije mogu djelovati dvojako, kao i kod druge djece. Odgovornost za korištenje tehnologija (ekrana) je na roditeljima. Važno je razumjeti funkcioniranje svog djeteta i procijeniti kada je dobro tehnologiju koristiti kao nagradu i u kojoj mjeri. Računalne igrice su kod neke djece s ADHD-om izvor izrazite ugode jer osiguravaju brzu i stalnu povratnu informaciju, brza je izmjena sadržaja i često su pri tome izuzetno uspješni. U takvoj situaciji, koja sadržava unutarnju motivaciju, dijete može provesti više sati, jer se ne koriste izvršne funkcije koje su nezrele kod djece s ADHD-om. Zbog toga dijete ne može npr. 20 minuta pisati zadaću ili učiti (jer to zahtijeva izvršne funkcije samousmjeravanja, samomotivacije i sl.), a može se dugo igrati ili pregledavati ekran mobitela. Važno je razumjeti da igranje igrica ili pregledavanje sadržaja na ekranima nije uzrok ADHD-a, nego je situacija obrnuta. Dijete s ADHD-om želi igrice/ekrane upravo zbog toga što ima ADHD. Kao što sam rekla, roditelji trebaju imati kontrolu, znati što dijete gleda ili igra i dozirati njihovo korištenje.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
