Kod djece se najbolji rezultati postižu ako se djeluje odmah čim se uoči problem jer se tako može prevenirati ili ublažiti pojava dodatnih teškoća u obliku poremećaja u ponašanju i psiholoških problema
PREGLED SVIH TERAPIJA
Savjeti dr.sc. Sekušak-Galešev: Evo koje su najbolje terapije za djecu s ADHD-om
Čitanje članka:
5
min
Mnogi roditelji, odgojitelji i učitelji susreću se s pojmom ADHD-a i često su u nedoumici radi li se kod djece koja su katkad nepažljiva, brzopleta, impulzivna ili agresivna o ADHD-u, ili o prolaznoj fazi tijekom djetetovog odrastanja kojoj uzrok može biti neki vanjski faktor ili trenutno emocionalno stanje koje će proći. U serijalu od tri nastavka izvanredna profesorica Snježana Sekušak-Galešev, prof. psiholog, odgovorit će na brojna pitanja koja si postavljamo kada je riječ o ADHD-u. U prvom članku govori se o dijagnozi i simptomima ADHD-a, u drugom o terapijskim postupcima, a u trećem o podršci djeci i odraslim s ADHD-om i njihovim obiteljima.
Snježana Sekušak-Galešev, prof. psiholog, izvanredna je profesorica Edukacijsko-rehabilitacijskog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u mirovini, na kojem je u dva mandata (2017.- 2021) obnašala funkciju dekanice. Trenutačno je direktorica Centra za psihološku podršku Sekušak-Galešev, u kojem provodi savjetovanja, psihološku dijagnostiku i terapiju djece s razvojnim rizikom i teškoćama u razvoju i njihovih roditelja, adolescenata i odraslih.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
Nastavu izvodi na preddiplomskoj i diplomskoj razini studija na Edukacijsko-rehabilitacijom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao vanjski suradnik i na drugim sveučilištima u Sloveniji i Bosni i Hercegovini kao gostujući profesor. Osim znanstvenog i nastavnog rada, ukupno 41 godinu intenzivno djeluje u profesionalnom području savjetovanja, psihološke dijagnostike i terapije djece s razvojnim rizikom i teškoćama u razvoju i njihovih roditelja, adolescenata i odraslih te posebice djecom i odraslima s ADHD poremećajem. Godine 2016. dodijeljeno joj je društveno priznanje Hrvatskog psihološkog društva „Marulić: Fiat Psychologia“ za osobito vrijedan doprinos razvitku i promicanju hrvatske primijenjene psihologije. Dobitnica je priznanja Nagrada grada Zagreba u 2021. godini za najviše zasluge i postignute rezultate u teorijskom i praktičnom radu u promicanju znanosti i ostvarivanju prava djece i mladih s teškoćama te odraslih osoba s invaliditetom.
Dr. sc. Snježana Sekušak-Galešev, prof. psiholog
Kako djeca s ADHD-om funkcioniraju u vrtiću ili školi? Kakva je uloga odgojno-obrazovnih djelatnika u terapijskom procesu i postoji li neki oblik suradnje terapeuta i škole ili vrtića?
Hiperaktivnost, problemi koncentracije, impulzivnost, su osobine koje su prepreka dobroj prilagodbi u dječjem vrtiću te zahtjevima i očekivanjima škole i što se tiče učenja i što se tiče ponašanja, ali i socijalne adaptacije. U vrtiću i polaskom u školu vrlo brzo postaje jasno da dijete ne može sjediti mirno tako dugo kao njegovi vršnjaci, slabije surađuje u grupnim aktivnostima, svojim nemirom u školi ometa učitelja, drugu djecu i samog sebe za vrijeme školskog rada ili jednostavno ne surađuje, ne prepisuje, ne sluša…...
Zbog toga je često školski uspjeh slabiji od intelektualnog potencijala, što frustrira dijete, roditelje i učitelje. Dijete se teško prilagođava rasporedu, teško podnaša dugi boravak u školi, cjelodnevnu nastavu ili druge oblike poslijepodnevnog ostajanja u školi. Boravak u istom prostoru ga zamara, brzo ga se zasiti, postaje mu dosadno prije nego vršnjacima, više od njih mu je potrebno kretanje, a zbog slabe koncentracije druga djeca ga ometaju u radu. Dodatni je problem veća učestalost problema u učenju i specifičnih teškoća učenja, zbog čega dijete često doživljava neuspjeh, kritizira ga se i kažnjava, vršnjaci ga odbacuju. Dijete postaje nesretno, slabog samopoštovanja, ima osjećaj nemoći. Uz to, i odnosi sa roditeljima postaju sve lošiji jer se često na shvaća da dijete ima ozbiljan problem. Zbog toga je važna suradnja sa stručnjacima koji izvan škole pružaju podršku djetetu, kako bi se razumjelo djetetovo ponašanje i način doživljavanja okoline te primijenili potrebni postupci podrške. Suradnja sa stručnjacima izvan odgojno-obrazovne ustanove se može odvijati na više načina, u skladu sa politikom škole ili vrtića.
Dijagnostika je prvi korak u složenom procesu liječenja ADHD-a nakon kojeg dolazi terapija. Koji se terapijski postupci provode u liječenju ADHD-a?
Nažalost ADHD se ne može izliječiti, ali se koriste različiti pristupi kako bi se barem kontrolirali simptomi i ublažili specifični problemi djeteta/odrasle osobe i obitelji. Kako se svi simptomi i popratne teškoće ne javljaju kod sve djece/odraslih osoba, a različita je i njihova etiologija, primjenjuju se različiti postupci kojima se djeci može pomoći da se ne osjećaju manje vrijednima i da se donekle uspješno snalaze u obitelji, školi ili odnosu s vršnjacima, a odraslim osobama da se bolje snalaze u akademskih obavezama, poslu, obitelji te međuljudskim odnosima.
Kod djece se najbolji rezultati postižu ako se djeluje odmah čim se uoči problem jer se tako može prevenirati ili bar ublažiti pojava dodatnih teškoća u obliku poremećaja u ponašanju (agresivnost npr.) i psiholoških problema. Pri tome treba dijete obavezno uključiti i u tretman usmjeren na dodatne teškoće (glasovno-govorno-jezične teškoće, problemi senzorne integracije, teškoće socijalne komunikacije-poremećaj iz spektra autizma itd.). U literaturi se kao najučinkovitiji i znanstveno provjereni navode psihosocijalni pristupi i farmakoterapija, sa preporukom njihove kombinacije (mulitmodalni pristup).
Tretman se u pravilu započinje pedagoško-edukativnim i bihevioralno-kognitivnim programom, a ukoliko uspjeh izostaje uvodi se farmakološka terapija. U planiranju multimodalnog tretmana važno je uvažiti nove znanstvene činjenice o genetskom utjecaju na težinu i vrstu poremećaja. Različiti genotipi ADHD-a mogu zahtijevati različite vrste medikamenta, ali isto tako i različite psihosocijalne pristupe. Rezultati istraživanja također upućuju na mogućnost da je psihofarmakologija ADHD-a oblik genetičke terapije u kojoj medikamenti, kao što su stimulansi, mijenjaju - iako privremeno - genetičke mehanizme koji djeluju na prijenos neurotransmitera. Također je moguće da po istom principu, bihevioralne intervencije privremeno mijenjaju neuronalno funkcioniranje.
Multimodalni pristup koji osim terapeuta (profesionalci različitih struka) uključuje i učitelje, roditelje i druge osobe značajne u životu djece s ADHD-om, ima veliku prednost nad pojedinačnim tretmanima. Ako su postupci dobro koordinirani postiže se sukladnost i dosljednost uz osiguranje strukturiranih uvjeta koji imaju pozitivan učinak na razvoj pozitivnih obrazaca ponašanja djece i adolescenata s ADHD-om, te pozitivan učinak na opći socijalni i emocionalni razvoj djeteta. Edukacije o karakteristikama poremećaja i postupcima podrške te savjetodavni rad s članovima obitelji, učiteljima i ostalim značajnim osobama iz djetetovog okruženja izuzetno su značajni jer djeluju na promjene stavova prema djeci s ADHD-om u pozitivnom smislu i olakšavaju primjenu terapeutskih postupaka.
Kod odraslih osoba standardni oblici tretmana ADHD-a u odrasloj dobi uobičajeno uključuju farmakoterapiju, edukaciju, trening vještina te psihološko savjetovanje. a u slučaju komorbiditeta s problemima mentalnog zdravlja i psihoterapiju.
Terapije provode različiti stručnjaci, ovisno o vrsti tretmana.
Koliko je u terapijskom procesu važna suradnja terapeuta i roditelja?
Uspješnost tretmana djeteta sa ADHD-om nadilazi okvire pojedinačnih terapijskih postupaka. Suradnički pristup u kojem roditelji i terapeuti zajednički dogovaraju ciljeve, a roditelji primjenjuju savjete terapeuta kod kuće kroz dosljednu podršku djetetu i aktivno sudjelovanje u svakodnevnim rutinama, značajno potiču djetetov razvoj, samopouzdanje i samostalnost.
Roditelji koji imaju dijete s teškoćama u razvoju često ne znaju kome se trebaju obratiti. Postoji li na jednom mjestu objavljeno kome i gdje se roditelji mogu javiti kada uoče poteškoće koje upućuju na ADHD?
Nema nažalost jednog mjesta gdje se roditelji mogu informirati. Najčešće se roditelji informiraju u ustanovi koju dijete polazi (ili ih se iz ustanove ciljano uputi kod određenih stručnjaka ili institucija). Moja preporuka je da se preko socijalnih mreža ili internetskih pretraživača informiraju o stručnjacima i iskustvima drugih roditelja ukoliko nisu dobili informacije od pedijatra, obiteljskog liječnika, škole ili dječjeg vrtića.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
