Dok je bio dijete, majci Phila Southerlanda (35) su rekli da će oslijepiti zbog dijabatesa, da neće doživjeti 25 godina. No, odlučio je othrvati se tome i baviti se sportom
NOVO NORDISK
Ekskluzivne ispovijesti: ‘I uz bolest se mogu ostvariti snovi’
Bicikl sam počeo voziti s 12 godina. Kako su mojoj majci rekli da ću oslijepiti zbog dijabatesa, da neću doživjeti 25 godina, odlučio sam othrvati se tome i baviti se sportom, kazao je Phil Southerland (35), kojem su sa sedam mjeseci dijagnosticirali dijabetes tipa 1.
- Utrkivao sam se na višim amaterskim razinama, a kasnije i na profesionalnim. Što se tiče samog bicikliranja i dijabetesa, to svakako pomaže. Kod bicikliranja imate osjećaj slobode, riješavanja stresa, a istodobno čovjeku koji ima dijabetes čini dobre stvari, ubrzava metabolizam - otkriva Phil, osnivač biciklističkog tima Novo Nordisk, koji je s Joeom Eldrigeom prije 11 godina okupio osam biciklista s dijabetesom tipa 1.
Prijavili su se na spektakularnu utrku 3000 milja kroz Ameriku. Na istom su natjecanju trijumfirali 2007., 2008. i 2009. te mnogima postali inspiracija. U profesionalne vode ušli su 2008. godine nakon niza uspjeha ostvarenih na amaterskim natjecanjima.
S kontinentalnom licencijom (UCI Professional Team) počeli su sudjelovati na UCI-jevim natjecanjima Američke i Azijske serije. Nakon što su ostvarili značajne rezultate u biciklizmu, odlučili su se za stepenicu više te si za cilj zadali nastupe na najprestižnijim svjetskim utrkama - Giro d’Italia i Tour de France.
Premda se danas Phil više ne bavi profesionalnim biciklizmom, i dalje je inspiracija mnogim biciklistima koji boluju od dijabetesa i njegov najvažniji savjet za prevenciju i regulaciju bolesti je svakako što više sporta i aktivnosti.
- Onima koji nemaju bicikl preporučujem bilo koju aktivnost jer je to ključ zdravijeg života. No važno je prije bilo koje tjelesne aktivnosti obavezno provjeriti razinu šećera u krvi da biste imali uvid u to kako vježbanje utječe na vaše tijelo. Što je dobro za mene, ne mora značiti i da je dobro za vas - poručuje Phil.
U biciklističkom timu Novo Nordisk svi biciklisti imaju dijabetes. Nekima je dijagnosticiran kao djeci a nekima u pubertetu. U timu je već dvije godine i Nizozemac Brian Kamstra (23). Oduvijek se bavi biciklizmom, a da nešto nije u redu s njegovim tijelom, primijetio je 2013., tijekom koje je puno trenirao, no bio je u sve lošijoj formi. Potražio je pomoć liječnika te su mu dijagnosticirali dijabetes tipa 1.
- U timu svi imamo dijabetes te si pomažemo i izmjenujemo iskustva. Ja se pokušavam fokusirati na donošenje pametnih odluka te želim naučiti što više o svojoj bolesti. Mladim ljudima preporučujem da ne odustaju kada doznaju da imaju dijabetes jer se uz tu bolest može uspjeti - poručio je mladi Brian.
Pripreme za utrku u timu Novo Nordisk
Svaki sportaš mora imati vlastiti pristup kontroli dijabetesa, koji se temelji na njegovom individualnom odgovoru glukoze u krvi.
- Nekoliko dana prije utrke: Biciklisti postupno povećavaju unos složenih ugljikohidrata i proteina, koji se polako pretvaraju u glikogen te pohranjuju u jetri i mišićima. Taj se postupak nekad naziva ‘punjenje ugljikohidratima’.
- Jutro prije utrke: Doručak je bogat ugljikohidratima, a sadrži cjelovita zrna ili žitarice, ponekad uz porciju proteina. Ako biciklisti moraju biciklirati do starta, mogu pojesti dodatnih 15 g ugljikohidrata da bi im razina glukoze u krvi ostala unutar optimalnog raspona.
- Na startnoj liniji: Prije utrke, zbog uzbuđenja, adrenalin može potisnuti učinak inzulina i tako dovesti do porasta razine glukoze u krvi. Budući da poznaju svoje tijelo, biciklisti to mogu predvidjeti i nadoknaditi prilagođavanjem doze inzulina ili unosa hrane.
- Prva 2 sata utrke: Kod anaerobne aktivnosti proizvodi se više laktata i katekolamina, koji povećavaju brzinu kojom tijelo razgrađuje pohranjen izvor energije u glukozu. Zato ponekad mogu doživjeti nagli porast razine glukoze u krvi, ali zbog intenzivne tjelesne aktivnosti tijelo može vrlo brzo potrošiti tu glukozu. Nakon što se skupina biciklista odvoji, tempo u pelotonu smanjuje se na umjereniju brzinu.
- Nakon 2 - 4 sata / srednji dio utrke: Vožnja umjerenijom brzinom predstavlja aerobnu aktivnost. Kako tijelo troši glukozu za energiju, njezina se razina u krvi postupno smanjuje. Biciklisti jedu povremeno, svakih 20 – 30 minuta. To mogu biti energetske pločice, voćne pločice te pića bogata ugljikohidratima i elektrolitima. Ako je glukoza u krvi iznad ciljne vrijednosti, proteinska pločica može pomoći utažiti glad, a da pritom ne poveća razinu glukoze u krvi. Na čelu utrke skupina koja se odvojila od pelotona vozi bržim tempom i stoga joj treba više energije. Biciklisti jedu češće kako bi spriječili pad razine glukoze u krvi.
- Zadnjih sat vremena utrke: Dotad su se biciklistima zalihe glikogena već značajno smanjile i stoga im obično treba brzodjelujuća energija iz energetskih mekih bombona, gumenih bombona, tableta glukoze ili napitaka bogatih ugljikohidratima i elektrolitima.
- Završni sprint: Posljednjih 20 kilometara utrke obično je anaerobna aktivnost – međutim, prag anaerobne aktivnosti različit je za svakog biciklista. Pritom se povećava brzina kojom tijelo razgrađuje pohranjenu energiju u glukozu, ali ta se glukoza vrlo brzo troši. Stoga je važno da biciklisti neprekidno kontroliraju razinu glukoze u krvi.
- Nakon prelaska ciljne linije: Bicikliste se potiče da odrade aktivno hlađenje u trajanju do 30 minuta na statičkom biciklu ili bicikliranjem natrag do hotela. Mišićne stanice tada uzimaju sav višak glukoze i pohranjuju ga u obliku glikogena. Biciklisti obično piju pića s vrlo visokim udjelom ugljikohidrata: oko 70 grama ugljikohidrata u 1,5 litara vode. To pomaže obnoviti zalihe glikogena u tijelu, a naziva se ‘oporavkom nakon utrke’. Tijelo to najučinkovitije čini unutar sat vremena nakon utrke.
- Sati nakon utrke: Biciklisti obično pojedu obrok bogat ugljikohidratima i proteinima ili popiju proteinski napitak kako bi pomogli obnoviti oštećene mišiće.
- Večera: Večernji obrok nakon utrke ne sadrži visok udio ugljikohidrata jer su biciklisti već obnovili zalihe glikogena. Potiče ih se da ne idu spavati kako bi se hrana pravilno probavila, a razine glukoze u krvi stabilizirale.
- Dani odmora: Budući da tjelovježba pojačava osjetljivost na inzulin, biciklisti će možda morati prilagoditi dozu dugodjelujućeg inzulina i inzulina koji primjenjuju u vrijeme obroka rasporedu treninga i utrka.
‘Sebe gledajte kao sportaša, a ne bolesnika’
Član profesionalnog tima je i Andrea Peron (28) iz Italije. Njemu je sa 16 godina dijagnosticiran dijabetes tipa 1. Kao mali vozio je motoutrke, no njegovi roditelji smatrali su da je to preopasno, pa su ga usmjerili ka biciklizmu.
Uskoro se počeo i natjecati. Postizao je sjajne rezultate i odlučio postati profesionalac. Nakon što mu je dijagnosticiran dijabetes srušio mu se san o biciklizmu. Nasreću, liječnik ga je ohrabrio i potaknuo da nastavi biciklirati kako bi održao formu. To je i učinio.
- Kad sam čuo za dijagnozu, bio sam u šoku. Nisam ništa znao o tome. No kasnije sam shvatio da si bicikliranjem mogu pomoći – rekao je Peron te poručio oboljelima da na sebe ne gledaju kao na bolesnika, nego kao na sportaša.
Takva je i preporuka liječnika. Kod dijabetesa tipa 1 i tipa 2 preporučuju redovitu tjelesnu aktivnost. Uz uobičajene učinke na zdravlje, kao što su regulacija i smanjenje tjelesne težine te rizika za kardiovaskularne bolesti, tjelesna aktivnost poboljšava regulaciju glukoze u krvi i osjetljivost na inzulin.
Pritom omogućuje inzulinu koji tijelo proizvede ili inzulinskim lijekovima da bolje djeluju. Tijekom vježbanja razina glukoze u krvi može se sniziti zato što je mišići koriste kao izvor energije, pa tijelo može postati osjetljivije na inzulin. Međutim, ponekad razina glukoze u krvi raste zbog djelovanja hormona, poput adrenalina, koji se otpuštaju tijekom tjelesne aktivnosti.
Dijabetes je kod svakoga drugačiji i svatko drugačije reagira na tjelovježbu. Važno je da oboljeli shvate kako glukoza u njihovoj krvi reagira na tjelovježbu. Tako će moći regulirati te promjene i spriječiti hipoglikemiju ili hiperglikemiju, rekao je dr. Rafael Castol, jedan od liječnika koji brine o biciklistima u timu Novo Nordisk.
- Naše bicikliste učimo kako brojiti kalorije te prepoznati ugljikohidrate prema njihovu glikemijskom indeksu i brzini kojom tijelo može apsorbirati svaku pojedinu vrstu ugljikohidrata (tj. ugljikohidrate koji polako otpuštaju energiju i one koji djeluju brzo) kako bi znali odrediti vlastite potrebe i prilagoditi inzulinski režim na način da im razina glukoze u krvi ostane unutar optimalnog raspona. Dobra hidracija je ključna za sve sportaše, a osobito je važna za sportaše s dijabetesom, jer visoke razine glukoze u krvi mogu dovesti do dehidracije i neravnoteže elektrolita – upozorava Castol.
Važno je izmjeriti razinu glukoze u krvi prije, tijekom i nakon utrke, dodaje. Biciklisti su naučili i slušati svoja tijela te način na koji reagiraju i kako se osjećaju tijekom utrke. Cilj im je optimalan raspon glukoze u krvi od 6,6 do 10 mmol/l, odnosno od 120 do 180 mg/dl.
Razlike između šećerne bolesti tipa 1 i tipa 2
Treba upamtiti da je svaki čovjek drugačiji i da ono što djeluje kod jednoga možda neće djelovati kod nekoga drugoga, upozorava dr. Rafael Castol.
Kod dijabetesa tipa 2 razina glukoze u krvi obično ne fluktuira tako drastično kao kod tipa 1, osim kod ljudi koji su na inzulinu. Dakle, iako je važno da ljudi s dijabetesom tipa 2 kontroliraju razinu glukoze i zdravo se hrane, promjene u okolini na njih će vjerojatno manje utjecati, pojašanjava liječnik tima Novo Nordisk.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
