Govor tijela razumljiviji je od riječi i otkriva sve tajne

Čak 93 posto komunikacije temelji se na govoru tijela - pogledu, držanju, gestikuliranju, kimanju glavom... Samo 7 posto odnosi se na ono što kažemo, objašnjava profesor Albert Mehrabian s kalifornijskog sveučilišta. Govor tijela se razlikuje u muškaraca i žena, pa tako zainteresiran muškarac stoji uspravnije, uvlači trbuh te ruke postavlja na kukove. Žene zabacuju glavu i otkrivaju vrat, a noge (kao i muškarci) usmjeravaju prema sugovorniku. Zadržava li žena pogled malo dulje nego što je potrebno, ona prati tzv. imaginarni trokut (od oka prema usnama i ostatku tijela te ponovno prema očima), tj. odmjerava sugovornika te tako otkriva da je zainteresirana.Tehnikom “pardon” dodira ljudi dodatno potvrđuju svoje zanimanje, a ona se sastoji od “slučajnog” dodirivanja ruke, ramena ili leđa, s nadom da će sugovornik učiniti isto i tako pokazati svoje simpatije. Uz držanje i gestikulaciju, osmijeh  i pogled najjači su aduti govora tijela. Osmijeh odražava prijateljske namjere te drugoj strani šalje poruku da joj želimo dobro. No i on se može lažirati pa “prazan” cerek, bez sjaja u očima, više djeluje kao znak upozorenja. Stoga upravo oči treba pomno promatrati.
Čvrst, samouvjeren pogled ravno u oči sugovorniku otkriva iskrenog čovjeka, no luta li očima, a na postavljeno pitanje pogled mu bježi gore i lijevo, velika je mogućnost da  laže. Ipak, sramežljivi ljudi također ne gledaju ravno u oči pa skretanje pogleda u stranu uz lagan osmijeh upućuje na stidljivca.
>>>Približavanje sugovorniku smanjuje psihološku “udaljenost”, osobito ako je riječ o dvoje ljudi koji komuniciraju u većoj skupini. No držanje razmaka od najmanje jednog metra, ruke prekrižene na prsima, kao i okretanje stopala od sugovornika pokazuju nezainteresiranost. Ako sugovornik pritom češka ili povlači uho, neodlučan je i ne vjeruje potpuno čovjeku s kojim razgovara, kaže profesor Mehrabian.
>>>Spontano dodirivanje lica također može odgonetnuti stvarne misli i osjećaje sugovornika. Tako štipkanje nosa upućuje na negativnu procjenu, a češkanje brade, kao i ruke položene na obraz, na to da sugovornik odlučuje o nečemu. Trljanje očiju upozorava na nevjericu, kao i pogled dolje te okretanje lica od sugovornika. No i “popravljanje” frizure šalje signale. Tako, primjerice, igranje kosom govori da je riječ o sramežljivu sugovorniku.
>>>Ruke govore više od riječi, kaže Mehrabian. Ako su sklopljenje na leđima, sugovornik je ljutit, frustriran i prestrašen, a pokazuje li otvorene dlanove, iskren je i otvoren. Spajanje ruku vrhovima prstiju upućuje na autoritativnost, a hodanje s rukama u džepovima na utučenog čovjeka. Ako sugovornik stoji s rukama na kukovima, spreman je na akciju te pomalo agresivan. Rukama prekriženim na prsima zauzima obrambeni stav.