Hrana jednostavno ne bi smjela biti luksuz, nego pravo svih

Već četvrt stoljeća pratimo karijeru popularne pjevačice Ivane Banfić, ali bi malo kome moglo pasti na pamet da je ova dance zvijezda kadra zasukati rukave i satima raditi u svom povrtnjaku. Taj praktično nepoznati dio njenog životnog stila I Bee nam je opisivala tijekom nedavnog predstavljanja projekta Urbani vrtovi, zajedničkoj akciji Grada Zagreba, 24sata i Radija kaj u zagrebačkoj "Pivani" u Ilici.

- Moja obitelj i ja krenuli smo s tom idejom prije dvije, tri godine. Rekli smo si: "Ajmo uzgajati vlastito voće i povrće, da znamo što jedemo, da nije tretirano nikakvim kemikalijama." Uostalom, znamo li mi više uopće što jedemo? - opisivala nam je popularna pjevačica.

I tako je, kaže, pala odluka da na svom komadiću zemlje kod Siska počnu eksperimentirati, da provjere što bi im moglo uspijevati, a što ne. Čim su se malo snašli u poljoprivredi, život im se promijenio na bolje na cijeli niz načina. Počeli su raditi prave male radne akcije, posebno kad bi došlo vrijeme berbe. Pozvali bi prijatelje, roštiljali, kupali se u obližnjoj rijeci.

- Kad ne nastupam po koncertima, to mi je postao način na koji se najbolje opuštam. Suprug je na to totalno otkačio, a ja sam se više posvetila pripremanju hrane za obitelj. To je prekrasno. Počeli smo se okupljati na takav način da nitko ne visi na mobitelima, kompjuterima, da djeca trčkaraju. Prava idila. Iz tog razloga podržavam i Urbane vrtove – objasnila nam je I Bee.

Na tom mjestu počinje jedna sasvim drugačija životna filozofija. Ivana Banfić primjećuje da su uz životni stil u kojem se svako toliko pozabave biljkama koje su sami uzgojili ili ih okopavali, ljudi zdraviji, da vrtovi u kojima raste hrana po gradovima te iste gradove čine sretnijima, življima. Suštinski, kaže ona, baciš sjemenku i ona raste, što je s jedne strane vrlo jednostavno, a s druge se svjedoči životu koji se stvara i nastavlja. U krajnjoj liniji, siromašniji građani u svojim gradskim vrtovima napokon imaju možda i prvi put u životu, sami uzgajati vlastitu hranu, praktično besplatnu, a nerijetko i prvi put u životu hraniti se doista zdravim plodovima.

- Došlo je vrijeme da je povrće, posebno ono prirodno uzgojeno, luksuz. Pa, to jednostavno ne smije tako biti da hrana postaje luksuz. Ona bi morala biti svima dostupna, jer na planetu imamo dovoljno resursa za prehraniti cijelo čovječanstvo. Konačno, neka ljudi i nauče kako se proizvodi hrana, posebno djeca, koja više ni ne znaju kao raste, šta ja znam, rajčica, pa misle da raste u vodi – otkrila nam je I Bee idealista u sebi. 

Sličan razgovor nedavno smo imali i s vođom popularnih Gustafa, Edijem Maružinom, kada nam je u carstvu betona i asfalta kod Muzeja suvremene umjetnosti objasnio zašto je toliko posvećen životu u doticaju s prirodom.

- Moja obitelj i ja jednostavno želimo jesti hranu koju sami proizvodimo, hranu s naše farme – rekao nam je ovaj glazbeni doajen iz folk rock benda iz Vodnjana. 

Naravno da u poljoprivredi rade svih četvero članova njegove obitelji, i to svake godine sve više i više kako otkrivaju i uče nove načine na koje si život mogu učiniti ljepšim oslanjajući se na zemlju, vodu, smjenu godišnjih doba.

- Već sada je sigurno bar 70 posto hrane koju pojedemo iz naše vlastite proizvodnje. Bavimo se tim biodinamičkim uzgojem povrća. Tu, doduše, ima jako puno gubitaka, jer nešto pojedu puževi, nešto pojedu ptice, svoj dio odnesu i crvi, pa onda i muhe... - opisao nam je najstariji Gustaf, a na pitanje je li razmišljao o tome da svoje organsko poljoprivredno umijeće intenzivira, pa da višak počne prodavati te na takav način da počne i zarađivati, Maružin je ipak imao nekoliko nedoumica.

- Za prodavati povrće uzgojeno na takav način trebalo bi ga proizvesti doista puno. To je ozbiljna stvar. Mada, ako jednog dana doista uspijemo proizvesti dovoljno toga, tko zna... - kazao nam je.

Nije, kaže, toliki problem u tome što bi to bilo neopisivo naporno ili teško izvedivo, nego jednostavno zato što je njegova osnovna profesija ipak nešto drugo.

- Moram biti iskren, ja sam ipak prvenstveno glazbenik, a tek potom vrtlar – objasnio nam je svoj