Granica između povrijeđenosti i toksičnog ponašanja nije uvijek lako uočljiva. Povrijeđena osoba može trebati vrijeme i prostor kako bi obradila vlastite emocije. U zdravom odnosu ona će to uglavnom jasno reći: objasnit će da trenutačno nije spremna za razgovor, ali će ostaviti mogućnost da se problem kasnije riješi. Takvo povlačenje ima svrhu smirivanja i ne koristi se kako bi druga osoba osjećala krivnju, strah ili nesigurnost.
POGLEDAJ VIDEO: Mladi Splićani razvili platformu za bolje mentalno zdravlje: 'U nekoliko klikova do psihologa'
01:02
Mladi Splićani razvili platformu za bolje mentalno zdravlje: 'U nekoliko klikova do psihologa'
|
Video: 24sata/Video
S druge strane, namjerno ignoriranje bez objašnjenja može postati oblik emocionalnog kažnjavanja. Osoba odbija razgovor, ne pozdravlja, izbjegava kontakt očima ili demonstrativno komunicira sa svima osim s osobom na koju je ljuta. Takvo ponašanje posebno dolazi do izražaja na zajedničkim druženjima, u školi, na poslu ili unutar prijateljske grupe, gdje se druga osoba može osjećati poniženo, odbačeno i izolirano.
Šutnja tada više nije samo šutnja. Ona postaje poruka: „Znat ćeš da sam ljut, ali neću ti reći zašto“ ili „Morat ćeš se više truditi kako bih ti ponovno posvetio pažnju.“ Time se odgovornost za rješavanje sukoba prebacuje isključivo na drugu osobu, koja često počinje analizirati svaki svoj postupak i pitati se što je učinila pogrešno.
Takav obrazac može biti posebno iscrpljujući kada se neprestano ponavlja. Jedan dan odnos može izgledati blisko i prijateljski, dok već sljedećeg dana dolazi do hladnoće, ljutnje i izbjegavanja. Osoba koja je izložena takvom ponašanju s vremenom može postati napeta, nesigurna i oprezna. Umjesto da se u odnosu osjeća slobodno, počinje paziti na svaku riječ kako ponovno ne bi izazvala ignoriranje.
Važno je naglasiti da svaka svađa, ljutnja ili povlačenje ne znače automatski da je odnos toksičan. Ljudi različito reagiraju na sukobe i neki se teže izražavaju. Međutim, upozoravajući znak javlja se kada jedna osoba stalno odbija otvoreno razgovarati, koristi šutnju kao kaznu, izaziva osjećaj krivnje i očekuje da druga osoba nagađa što nije u redu.
Zdrav odnos ne podrazumijeva odsutnost sukoba, nego sposobnost da se sukobi rješavaju bez ponižavanja i emocionalnih igara. Umjesto ignoriranja, zdravija komunikacija uključuje jasno izražavanje osjećaja: „Povrijedilo me ono što se dogodilo“, „Trebam malo vremena“ ili „Volio bih razgovarati kada se oboje smirimo.“
Osoba koja je izložena stalnom ignoriranju ima pravo postaviti granicu. Može mirno reći da je spremna razgovarati, ali da ne želi sudjelovati u odnosu u kojem se problemi rješavaju šutnjom i kažnjavanjem. Postavljanje granice ne znači odbacivanje druge osobe, nego zaštitu vlastitog emocionalnog zdravlja.
Na kraju, najvažnije pitanje nije kako nazvati takav odnos, nego kako on utječe na osobu koja ga proživljava. Ako kontakt s nekim redovito izaziva napetost, zbunjenost, osjećaj krivnje ili strah od nove promjene raspoloženja, tada je potrebno ozbiljno razmisliti o udaljavanju.
Povrijeđenost je ljudska i razumljiva. Međutim, kada se ljutnja i šutnja počnu koristiti kao sredstvo kontrole, prestaju biti samo reakcija na bol i postaju nezdravo ponašanje.
Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
