Je li uspješan brak prepun ljubavi tek tlapnja i pričin?

Osvrnimo se oko sebe. Malo gdje možemo još vidjeti ljupku sliku skladne obitelji, prepune ljubavi i razumijevanja, međusobne podrške, obožavanja, suradnje i dogovora. Namjesto toga ogovaranje, poroci, droga, preljub, potreba za socijalnim radnikom. Je li moderna hrvatska obitelj doista zahvaćena nepovratnim procesom erozije? Ili je ova slika pretjerano jednostrana, neopravdano mračna, izraz - kako bi rekao bivši političar - "medijske Hrvatske"? Može li brak, promatran kao ustanova, uopće još biti skladan i prepun ljubavi? Ljudi su, htjeli ili ne, prisiljeni trčati za novcem, a to odvraća pogled od doma. Ako se vjenčaju oko dvadesete, oko četrdesete obično dođu do ideje da im život curi, pa počnu ludovati i tu mnogi, pa i naizgled vrlo čvrsti brakovi, puknu. A opet, ljudi ne tragaju ni za čim nego za ljubavlju. Ima li ta potraga s brakom kao svetim ciljem još ikakva smisla ili je to relikt prošlosti?