'Znam biti gluha k'o top, valjda se radi o godini proizvodnje...'

U prosincu ove godine baka Jelka Zubović (99) iz Trnave kraj Nove Gradiške napunit će stoljeće života.

Rodila se na Badnjak 24. prosinca 1918., mjesec dana nakon što je okončan Prvi svjetski rat, 24 dana nakon što je stvorena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je kasnije nazvana Kraljevina Jugoslavija. Za života je doživjela osnivanje nove Jugoslavije, ali i dočekala samostalnu državu Hrvatsku.

Vrijedne ruke bake Jelke

Rodila se u bijedi i neimaštini, no ni kasnije je život nije puno mazio. Još kao djevojčica ili bolje rečeno, dijete od desetak godina, počela je obavljati najteže poslove u polju i vrtu.

I danas, unatoč poznim godinama, ostala joj je ta navika - ona još obrađuje vrt koji se proteže na skoro pola jutra, kuha i hekla.
- Obrađivala bih ja i veći vrt, ali mi sin ne da. Često mi kaže da ja to neću moći, no ja mu odgovorim da mogu. Iako hodam sa štapom, motikom mogu kopati - kaže Jelka žaleći se kako joj srne redovito dolaze u vrt i jedu njeno povrće.

- Uvijek sam radila teško, od djetinjstva. Ujutro bi se uz lampu doručkovalo, uz lampu bi se večeralo, a u štaglju su bila po dva fenjera, jedan kod konja, a drugi kod krava. Radilo se tada i po 20 jutara zemlje. Imali smo pašnjake, uzgajali smo razno voće, imali pune svinjce, a peradi toliko da se ne zna ni broj - prisjeća se Jelka mladosti te kaže da nikada na ovim prostorima za siromaha nije bilo lako.

- Bilo je teško živjeti i u bivšoj Jugoslaviji, za vrijeme Tite bilo je gorko, siromah je patio – kaže starica koja, osim što svakodnevno kopa u vrtu, još uvijek hekla stolnjake i razne podmetače.

- Kada dođem iz vrta, dok ručak nije gotov, uzmem konac i iglu za heklanje, sjednem ispod oraha i heklam. Nisam naučila da mi ruke ništa ne rade. Gledam danas ove mlade, uzmu djecu za ruku i cigaru u usta, hodaju uz cestu, neće nitko raditi. Nije to bilo tako u moje vrijeme i onda se čude kako nemaju. Mladi odlaze iz Hrvatske, žao mi je, ali ih i podržavam jer idu trbuhom za kruhom. Da mogu, išla bih i ja – smije se Jelka, vrlo bistra žena, koju jedino malo muči sluh.

Dan počinje uz kavu i novine

- Nekada čujem odlično, a nekada sam gluha kao top, ne znam što mi je, bit će da je godina proizvodnje – šali se ova aktivna starica koja dan ne započinje bez kave i svojih omiljenih novina.

- Sin mi svako jutro donese novine 24 sata, ako ih slučajno ne kupi ovdje u Trnavi onda ode do Nove Gradiške. Volim čitati sve, ali uvijek počinjem od politike. Nije lako ni tim političarima, što sve moraju reći i vjerovati u to što govore - komentira Jelka.

Budući da najviše voli čitati politiku, Jelka prati sve što se događa u zemlji.

- Kolinda mi je jako lijepa. Lijep je i premijer, nije loš kao političar - kaže Jelka i dodaje da nakon što pročita sve o politici, i vidi kako propada ova jadna i napaćena država, čita i druge sadržaje u novinama.

Vrt izgleda 'kao apoteka'

- Sve volim i sve me zanima. Nisam mnogo vješta govornica da to prepričam, ali ja kada nešto pročitam, to protumačim za sebe – govori držeći u ruci najnovije izdanje 24 sata. Unatoč godinama, rijetko odlazi liječniku. Kaže da je u životu bila svega desetak puta.

- Što da idem doktoru kada mi ništa nije. Od lijekova pijem samo tablete za tlak i nekada tabletu za bolove. U životu me nikada nije glava zaboljela i hvala Bogu, doživjela sam duboku starost. Priznajem da ne mogu objesiti rublje, jer se stalno moram oslanjati na štap pa ne mogu držati ruke u zraku. Zato ne mogu donijeti niti kantu vode, ali mogu kopati u svom vrtu - priča baka Jelka.

Vrt, koji se nastavlja na dvorište, je kako bi naš svijet rekao, kao apoteka. U njemu ne strši nijedna travka viška jer Jelka ne da korovu da raste.

- U vrtu ima svega, čak i puno više nego što je potrebno nama dvoma. Nažalost, dosta toga propadne pa bacimo, ali ne mogu ja tu ništa kada je ona to naučila. Nekada, dok je bila puno mlađa, znala bi svoje proizvode odnijeti na tržnicu u Novu Gradišku. No sada ne ide, ali od rada u vrtu jednostavno ne odustaje. Mislim da se ona toga nikada neće riješiti i da će u vrtu biti do posljednjeg dana... samo neka je Bog poživi - priča nam Jelkin sin Joco (72), usput otkrivajući tajnu da njegova majka i dan danas kada dođe umorna iz vrta kojeg je okopavala na vrelom suncu, voli popiti čašu piva.

Jelka je udovica 38 godina, iznenada joj je umro suprug s kojim ima dvoje djece, u 65 godini života.

- Sjedio je na stepenicama, pozlilo mu je i umro je - govori nam sin Joco koji s majkom dijeli staračke dane. Svakog jutra se dogovaraju što će kojeg dana raditi.

- I ja imam godina i nisam više toliko za raditi teške poslove. Nekada sam s lakoćom kosio travu, ali sada mi je sve teže i teže. Ipak, kada vidim svoju majku i njenu volju dobijem i sam neku snagu - kaže Joco.

Iščekuje veliko slavlje

Dok smo razgovarali, Jelka je lagano listala dnevne novine 24 sata i kratko bi se zaustavljala da pročita svoje omiljeno štivo.

- Kada je lijepo vrijeme onda čitam bez naočala, ali kada je vani tmurno moram ih uzeti. Nekad se zaboravim pa krenem skidati naočale s glave. Prođem rukom, ali onda shvatim da ih nema na glavi, pa se tako uhvatim da čitam bez naočala - kaže baka Jelka koja se iskreno nada da će dočekati ovaj Badnjak i proslaviti stoti rođendan u društvu svojih najmilijih.

- Osim sina, na slavlje bi mi došla i kćer koja živi u Zagrebu te unuci i praunuci. Voljela bih da dođete i vi pa da zajedno nazdravimo - reče mi vesela starica na kraju.