'Kakica koja život znači' iz perspektive mame Doris

"Ja sam Doris, Doda, Dorka, Doška, Dorisita, svatko me zove na svoj način. Jedva čekam da dobijem i nadimak mama, tj. da moj dječak progovori. Glumica sam i radijska voditeljica. Imam igraonicu s kolegom Robertom Kurbašom. Obožavam svjetla pozornice, ali od svih uloga i svjetala pod kojima nastupam, najdraže mi je noćno koje ostavljam upaljeno za Donata, a uloga za koju bih doista voljela dobiti nagradu (jednom kad naraste) je ona majčinska. Hobi su mi pisanje, trčanje i kuhanje (tako da trčanje nema nikakvog efekta :) ). Moja kolumna na Klokanici je moj dnevnik majčinstva, koji sam otpočetka htjela pisati da Donat, jednom kad naraste zna što sam proživljavala i kako sam se osjećala imajući ga, ali znate kako to ide, dok te netko ne prisili nikad nećeš sjesti i napisati nešto, a ovako, sad kad imam obavezu prema urednici, moram izdvojiti pola sata i staviti misli na papir. Veselim se mislima, strahovima i idejama koje će dolaziti."  Ovim se riječima predstavila Doris Pinčić Rogoznica čije kolumne pod nazivom "Mama pod reflektorima" možete pratiti na portalu Klokanica.hr. 

Kakica koja život znači

Uz Donata i njegovog tatu, koji su glavni likovi u mom životu, kao sporedni nam se pojavljuju producenti, programski urednici, Donatov žabac Kre-kre, plišani pas Maza, bake, nećaci i ostala vesela svita. Doista volim biti mama i sve ostalo što jesam. Sigurna sam da i on to osjeća. Dan kada sam do kraja shvatila koliko volim sve to, bio je dan kad se gospodin Donat pokakao na mene.

Vratimo se nekoliko godina unatrag. Kako sam odrastala, majčinski instinkt u meni se sve više budio, želja da imam svoje dijete rasla je iz godine u godinu, no naravno razum jasno daje do znanja da je u najmanju ruku nesavjesno planirati djecu dok se ne možeš brinuti ni sam o sebi. I zato strpljivo čekam trenutak kad ću reći: "U redu, sad sam bar približno spremna." 

Sada je vrijeme za bebu!

Imam posao, počela sam se realizirati kao glumica i to me silno veseli. Imam osobu za koju vjerujem da treba biti otac mog djeteta. Strah. Imam i sindrom policističnih jajnika, kao veliki broj djevojaka danas. To može biti poprilična prepreka do trudnoće. Doktor kaže: "Nemojte se iznenaditi ako ne budete mogli odmah kad poželite." Snimanje opsežnog projekta koji je trajao dvije godine uz predstave i sve ostale poslove u tom trenutku donio je i potrebu za odmorom i iskonsku želju da baš sad imam bebu. Osjećala sam da je sada taj trenutak, a budem li odgađala, budem li čekala da kupimo stan, da dobijemo stalni posao proći će nam vrijeme.

Ostatak kolumne "Mama pod reflektorima" pročitajte na portalu Klokanica.hr