Kako mi je pas zamalo ubio čovjeka kamenom na Sljemenu

Otišli smo s prijateljima na Sljeme. Rekli su nam da su našli neku krasnu dolinu kraj Snježne kraljice, tamo gore, iznad hotela. Strašno lijepo mjesto, prekriveno travnatim sagom, okruženo povijajućim krošnjama. Izgleda kao nešto po čemu bi trčala Heidi iz one priče.

Već ujutro sam se pripremio za probleme. Kad u jednadžbi imaš prirodu, dijete i tri psa, nešto se mora dogoditi. Došli smo, rastegnuli prekrivače na pitomoj nizbrdici i uživali. Valjda smo proveli pet sati tamo. Vrijeme je prolazilo, izležavali smo se, glupirali, valjali po travi, i sve se činilo iznenađujuće u redu.

Do trenutka kad je bilo vrijeme za polazak. 

Spakirali smo sva čudesa koja smo dovukli sa sobom, zgrabio sam dijete i zazviždao psu. Glupan se izgubio negdje u šumi. Dobauljao je nakon desetak sekundi s ogromnim kamenom u njušci. Bio je velik kao dvije obgrljene šake odrasle osobe. Kamen, ne pas. Poslušno je dotrčao i sjeo. Pas, ne kamen. 

I onda se dogodilo. 

Samo je ispustio tu kamenčugu iz njuške. Naravno, nikome od nas, odraslih i odgovornih ljudi, nije palo na pamet da bi mogao učiniti tako nešto. Kamen je počeo raditi ono što kamenje radi na nizbrdicama. Počeo se kotrljati sve brže i brže. Sve niže i niže. Prema dnu doline. Tamo gdje je na prekrivačima ležala hrpa drugih ljudi. Okrenuta leđima, ne sluteći ništa. 

Srećom, prijatelj se snašao. Iskoristio je svu kondiciju koju je godinama nabijao na skvošu i zaletio se kao manijak nizbrdo, prema odbjeglom kamenu koji se ustremio ravnu na grupu od četvero ljudi. Ravno na ćelavog čovjeka u bijeloj majici koji je u blaženom neznanju ležao i gledao u suprotnom smjeru. 

Prijatelj se bacio i u posljednjem trenutku izbio jureći kamen nogom u stranu. U zadnjoj sekundi, ozbiljno. Strah me i pomisliti što bi se dogodilo da ga nije uhvatio. Ne znam kako bismo objasnili policiji. Ne znam kako bismo objasnili ikome. 

Za to vrijeme, moj glupi pas je poslušno sjedio na vrhu brda i čekao da krenemo kući.

Spustili smo se pokajnički nizbrdo. Sjeli u aute i odvezli se sa Sljemena. Nitko se nije usudio pogledati ćelavog čovjeka u oči.

Više crtica ovog autora pročitajte OVDJE