Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Istraživači traže nove načine za rješavanje sve većeg problema svemirskog otpada. Potencijalna su rješenja vrlo raznovrsna, od recikliranja starih satelita u svemiru do pretvaranja dijelova raketa u gorivo i rušenja otpada u Zemljinu atmosferu
Već desetljećima u orbiti ostavljamo satelite koji se više ne koriste i dijelove raketa-nosača. Tako nastaje svemirski otpad, koji predstavlja sve veću prijetnju satelitima i svemirskim letjelicama bez kojih više ne možemo zamisliti svakodnevicu. Međutim, neki znanstvenici smatraju da dio tog otpada potencijalno ima veliku vrijednost.
POGLEDAJ VIDEO: VIDEO Brojni čitatelji poslali su nam fotke 'čudnih svjetala' na nebu. Evo što kažu astronomi
Pokretanje videa...
01:48
Prema podacima Europske svemirske agencije u Zemljinoj orbiti nalazi se više od 2700 neaktivnih satelita, oko 54 tisuće objekata većih od loptice za golf i nekih 140 milijuna objekata većih od 1 cm.
Predlagana su mnoga rješenja, od donošenja novih propisa čija bi svrha bila ograničavanje otpada do smišljanja tehnologija za njegovo uklanjanje. Međutim, dvije istraživačke inicijative koje financira EU u okviru Europskog vijeća za inovacije (EIC) imaju drugačiji pristup.
EIC podupire visokorizična istraživanja i pomaže znanstvenicima da testiraju radikalna nova rješenja, uključujući rastavljanje i recikliranje starih satelita u svemiru i rušenje manjih fragmenata u Zemljinu atmosferu, gdje će potpuno izgorjeti.
Nekoliko poduzeća i sveučilišta iz Ujedinjene Kraljevine, Španjolske, Estonije i Švedske zajedno istražuje mogu li se stari sateliti rastaviti i ponovno iskoristiti bez spuštanja na Zemlju. DEXTER, njihov projekt, pokrenut je 2025., a vodi ga Leonard Felicetti, profesor svemirskog inženjerstva na britanskom sveučilištu Cranfield.
- Problem je očit: jednostavno neprestano lansiramo previše toga. Pokušat ćemo ponovno iskoristiti materijal koji je već ondje - rekao je Felicetti.
Sateliti su izrađeni od vrijednih materijala kao što je aluminij. Iako neki sateliti nakon nekog vremena padnu i izgore u atmosferi, drugi mogu ostati u orbiti desetke ili čak stotine godina. Cilj je iskoristiti njihove sastavne materijale prije nego što postanu dugotrajna opasnost.
Tim koji radi na projektu DEXTER bavi se s dva pitanja: kako na siguran način rastavljati satelite u orbiti i kako iskoristiti te materijale.
Jedna je od mogućnosti od tako dobivenih metala graditi nove objekte u svemiru, npr. krute metalne rešetke koje će biti dio satelita. Još je ambicioznija ideja taj materijal pretvoriti u gorivo.
Prvi korak u tim procesima bio bi uhvatiti i rastaviti stare satelite. Istraživači stoga razvijaju alate poput robotske ruke koja može hvatati otpad i lasera koji može rezati metal u uvjetima sličnima onima u svemiru. Ispitivanja u laboratorijskim uvjetima već su počela.
Pretvaranje otpadnog metala u gorivo je kompliciranije. Projektni partner Magdrive u Ujedinjenoj Kraljevini istražuje može li se aluminij pretvoriti u plazmu za ionski potisnik, motor koji svemirske letjelice pogoni ubrzavanjem iona.
- Nije riječ o klasičnom kemijskom gorivu. Ovo bi moglo biti novo rješenje za pomicanje satelita pogonskim medijem dobivenim iz materijala koji su već u orbiti - rekao je Felicetti.
Još se traži način za skladištenje i distribuciju takvoga goriva. Jedna od mogućnosti je izgradnja svemirskih skladišta za opskrbu gorivom, gdje bi svemirske letjelice pristajale i popunjavale zalihe.
Trenutačno se radi na dokazivanju koncepta, a tim se nada da će u sljedećih nekoliko godina u orbiti demonstrirati ključne tehnologije.
Dok neki znanstvenici proučavaju kako pretvoriti otpad u nešto korisno, drugi razmatraju kako ga potpuno ukloniti. Fokus je na najsitnijim dijelovima jer se njih najteže prati i jer su najopasniji.
Neka su poduzeća već testirala svemirske letjelice koje se mogu spojiti s velikim komadima i odvući ih u atmosferu. Međutim, to nije praktično izvedivo sa sitnim fragmentima, kojih ima mnogo više.
Pod vodstvom francuskog start-up poduzeća Osmos X istraživači iz Francuske, Njemačke, Luksemburga i Španjolske surađuju u inicijativi ALBATOR, koju financira EU. Ispituju može li za izbacivanje manjih dijelova poslužiti struja nabijenih čestica.
Direktor Osmosa X Matthieu Cavellier to rješenje naziva „ionskim puhalom” – riječ je o uređaju na svemirskoj letjelici koji gura otpad prema atmosferi, u kojoj će izgorjeti.
Plan je da ova metoda omogući uklanjanje komadića veličine i samo jednog milimetra, pa i onih koji nastaju uslijed sudara satelita. Iako maleni, oni mogu stvoriti velike probleme.
- Zamislite sudar dva satelita. Fragmenti se moraju brzo ukloniti, prije nego što se rasprše.” Važno je brzo reagirati jer može doći do lančane reakcije, tzv. Kesslerovog sindroma – kod svakog sudara nastaju novi fragmenti koji se i sami mogu sudarati - rekao je Cavellier.
Tim koji radi na projektu ALBATOR želi stvoriti flotu svemirskih letjelica koje bi se prema potrebi moglo poslati u oblak otpada da ga uklone kratkim impulsima ioniziranih čestica.
Ta se tehnologija tek testira, a eksperimenti u vakuumskoj komori planirani su 2027. u Njemačkoj, prije nego što se isproba u svemiru.
Svemir postaje mjesto sve većeg broja aktivnosti i time ključan dio modernog života, a otpad predstavlja sve veću opasnost. Najočitija je korist tih projekata održavanje Zemljine orbite u upotrebljivom stanju i dostupnom budućim generacijama.
Felicetti smatra da nije važno samo ukloniti opasnost nego i razmisliti na koji način koristimo svemir.
- Svemirski otpad predstavlja problem jer se može sudariti s drugim satelitima. Taj problem želimo pretvoriti u priliku - rekao je.
Ovaj je članak prvotno objavljen u časopisu EU-a o istraživanjima i inovacijama Horizon.
Autor: Jonathan O’Callaghan
Više informacija:
Svijest o situaciji u svemiru – „oči” Europe u svemiru
24sata © 2026
