Stručnjakinja za toksikologiju okoliša na Sveučilištu Uppsala u Švedskoj, Rüegg vodi istraživački projekt koji je dobio sredstva EU-a za ispitivanje utjecaja takvih tvari na neurološki razvoj
ISTRAŽIVAČKI PROJEKT
Kemikalije koje oštećuju mozak predstavljene su u jasnijem svjetlu uz nove nalaze
Profesorica Joëlle Rüegg utire nove staze u potrazi za saznanjima kako svakodnevne kemikalije mogu ugroziti razvoj mozga kod ljudi, uključujući dojenčad, ometajući njihove hormone.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:13
Stručnjakinja za toksikologiju okoliša na Sveučilištu Uppsala u Švedskoj, Rüegg vodi istraživački projekt koji je dobio sredstva EU-a za ispitivanje utjecaja takvih tvari na neurološki razvoj. Poznate su kao kemikalije koje ometaju endokrini sustav, endokrini disruptori (EDC), a mogu imati najveće učinke na nerođene bebe i djecu.
Vrlo osjetljiv sustav
Endokrini sustav upućuje hormone koji aktiviraju „puteve” koji isporučuju važne signale različitim vrstama stanica. Ovi signali pomažu u kontroli rasta, metabolizma, pa čak i raspoloženja, a poremećaji mogu imati ozbiljne posljedice.
Dokazi tijekom godina ukazuju na vezu između endokrinih disruptora i, na primjer, autizma, hiperaktivnosti i nižeg kvocijenta inteligencije, prema Rüegg. Dok su mnogi mehanizmi koji leže u osnovi ove veze još uvijek nepoznati, njezin ih je projekt počeo razjašnjavati.
„Uspjeli smo povezati određene signalne putove s procesima koji su važni za razvoj mozga”, kaže Rüegg. „Ovi hormonalni putovi nisu ranije identificirani kao mete ovih kemikalija.”
Endokrini disruptori (EDC) prisutni su u raznim artiklima od igračaka i plastičnih posuda do kozmetike i pesticida. Takve kemikalije uključuju dioksine, bisfenole i ftalate i mogu se apsorbirati u kontaktu sa zrakom ili vodom, kroz kožu ili iz hrane.
„Neprestano smo izloženi stotinama kemikalija koje imaju svojstva koja ometaju rad endokrinog sustava”, kaže Rüegg. „One utječu na sustav, naime, hormonski sustav, koji je osjetljiv i na najsitnije signale.”
Neuralni utjecaji
Pod nazivom ENDpoiNTs, projekt kojega vodi započeo je u siječnju 2019. i nastavlja se do lipnja 2024. Pripada skupini od osam istraživačkih inicijativa nazvanoj EURION, a koje financira EU za poboljšanje identifikacije endokrinih disruptora.
Rüegg, podrijetlom iz Švicarske, zainteresirala se za vezu između endokrinih disruptora i mozga u razvoju nakon što je doktorirala u Münchenu u Njemačkoj na temu povezanosti između hormona stresa i depresivnih poremećaja.
U staničnim i molekularnim studijama, njezin je tim pronašao šest hormonalnih putova za koje dosad nije bilo poznato da su povezani s negativnim učincima na neurološki razvoj, dodajući tri poznata.
Tim je također uočio razlike između muškaraca i žena, pri čemu su neki putovi zahvaćeni kod jednog spola, ali ne i kod drugog.
Rüegg ističe da dokazi upućuju na to da ovaj faktor može dovesti do varijacija u situacijama poput funkcije pamćenja.
Pravodobno djelovanje
Bolje poznavanje endokrinih disruptora i njihovih potencijalnih učinaka također će omogućiti EU-u i drugim tijelima usmjerenije zakonodavstvo u pogledu određenih kemikalija, kako bi se spriječila šteta prije njezinog nastanka, prema Rüegg.
Iako EU ima jedan od najstrožih kemijskih zakona na svijetu, oni se nastavljaju razvijati kako novi potencijalni rizici izlaze na vidjelo. 2023.godine su, na primjer, na snagu stupila nova europska pravila za identifikaciju endokrinih disruptora.
„Što više razumijemo kako funkcioniraju endokrini disruptori, to bolje možemo osmisliti ispitne metode”, rekla je. „Najbolje je ako od početka možete reći da ova kemikalija može utjecati na razvoj mozga. Želimo proaktivno izbjeći situaciju u kojoj vidimo učinke na ljudsku populaciju.”
Na temelju svojih nalaza, tim projekta ENDpoiNTs razvio je alate za testiranje i provjeru kako bi predvidio hoće li kemikalije imati učinak na neurološki razvoj.
To bi moglo olakšati određivanje tvari koje bi trebale biti isključene iz komercijalne robe.
„Ideja je pomoći što je moguće ranije u proizvodnom procesu da se te tvari identificiraju”, kaže Rüegg.
Ekološka potraga
EU također financira istraživanja za učinkovitije mjerenje koncentracija endokrinih disruptora u okolišu.
To je cilj projekta koji traje tri godine, do 2025. godine. Pod nazivom GREENER, razvija ekološki prihvatljive senzore za mjerenje endokrinih disruptora u vodi.
Dok neki uređaji mogu otkriti niske razine endokrinih disruptora, postupak može biti dugotrajan i skup jer se uzorci često moraju nositi u laboratorije na testiranje, prema dr. Martinu Möbiusu, istraživaču fotonike u Centru za mikrotehnologiju na tehnološkom sveučilištu u Chemnitzu u Njemačkoj.
„Puno je koraka potrebno za definiranje ovih koncentracija”, kaže Möbius, koji vodi projekt GREENER. „Naša ideja je da želimo moći mjeriti koncentracije izravno na licu mjesta.”
Projektni će tim razviti spektrometar, uređaj koji identificira tvari mjereći koliko one apsorbiraju različite valne duljine svjetlosti. Kristali s kvantnom točkom, sićušni poluvodiči, omogućit će mjerenja na kratkim valnim duljinama.
Plan je da radni model bude spreman do kraja 2025. godine.
Praktični senzori
Ova vrsta senzora mogla bi biti korisna u ribarstvu jer endokrini disruptori mogu promijeniti fiziologiju riba i utjecati na njihov spolni razvoj i funkciju. Ljudi u industriji mogli bi koristiti spektrometar kako bi saznali jesu li lokalne riblje populacije izložene endokrinim disruptorima.
Slično tomu, tehnologija bi se mogla primijeniti u pročišćavanju otpadnih voda za uklanjanje štetnih materijala.
Projekt GREENER namjerava svoj senzor učiniti jednostavnim za korištenje za laike i kompaktnim, otprilike veličine limene posude za kruh.
„Kada imate mali uređaj, možete ga, primjerice, instalirati na cijev gdje imate otpadnu ili pitku vodu i vidjeti što je unutra”, rekao je Möbius.
Načelno, prijenosni uređaji, kao što je planirani spektrometar projekta GREENER, imaju potencijal pružiti detaljniju sliku o prisutnosti i razinama endokrinih disruptora u različitim vodnim tijelima na širokom geografskom području.
„Znamo neke od učinaka tih kemikalija, ali ne znamo koncentracije i gdje se sve nalaze”, rekao je Möbius. „To je ono što moramo otkriti kako bismo zaštitili okoliš.”
Autor Gareth Willmer
Istraživanja u ovom članku financira EU-ov program Horizon. Stavovi sugovornika ne odražavaju nužno stavove Europske komisije.
Više informacija
Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
