Kineskinja Sisi za portal TNC opisala je kako vidi situaciju u Hrvatskoj za vrijeme pandemije korona virusom i izolacije koju provodimo u odnosu na vijesti koje je čitala i dobivala iz Kine
STRANCI U IZOLACIJI VANI
Hrvatska se dobro nosi s koronom
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Da, moguće je da se korona virus vrati ove jeseni
Sveučilište Oxford nedavno je objavilo istraživanja o načinima na koji su vlade reagirale na pandemiju korona virusa i ono je pokazalo da Hrvatska trenutno ima najstrože mjere na svijetu. Iako to djeluje nezgodno, zasigurno je dobra stvar s obzir na cilj da se uspori širenje virusa. Zasigurno nisam jedini koji se divim tome kako je Hrvatska pristupila rješavanju ove krize posljednjih tjedana, i to podjednako kad je riječ o djelovanju, kao i kad je riječ o komunikaciji - piše Paul Badbury, jedan od najpoznatijih stranaca u Hrvatskoj, bloger i vlasnik portala Total Croatia News, putem kojega predstavlja Hrvatsku očima stranca koji je odlučio doseliti i živjeti ovdje.
Od donošenja preventivnih mjera radi suzbijanja virusa, na portalu Total Croatia News je objavljen nit zanimljivih razgovora sa stracima koji žive u Hrvatskoj, ili su se ovdje našli na neko vrijeme, o tome osjećaju li se ovdje sigurno, odnosno sigurnije nego u svojoj zemlji. Cilj je bio saznati zašto su izabrali u vrijeme pandemije korona virusa ostati u Hrvatskoj, umjesto da se vrate u svoje zemlje. Dosada su o tome govorili useljnici iz Rumunjske, SAD-a, Irske, Velike Britanije, Meksika, Argentine, Španjolske, Singapura, Nizozemske, Indije, Kanade, Hong Konga, Venezuele, Latvije i Njemačke.
Jedan od zadnjih razgovora koji je objavljen je razgovor sa Sisi iz Kine, koji prenosimo u cjelosti.
Sisi se se vratila u Zagreb iz Šangaja u srpnju 2019. godine. Tamo je njen suprug proveo oko godinu dana učeći napredni kineski jezik sa stipendijom, a u međuvremenu su iskoristili priliku da zajedno istražuju Kinu. Bavi se podučavanjem kineskog jezikate surađuje s hrvatskim hotelima, putničkim i lifestyle brendovima, kojima treba pisac i prevoditelj tekstova specijaliziranih za kinesko tržište. Daje i privatne satove poduke iz kineskog i spremna je pomoći ako nekome nešto treba prevesti tijekom karantene.
Kako ste? Jeste li u Hrvatskoj sami, ili živite s nekim?
- Ja sam Sisi iz Kine. Moj suprug je iz Hrvatske i dobro nam ide. Počeli smo sa izolacijom od sredine ožujka. No, on mora raditi pola dana kod kuće, a polovicu dana u uredu, čime baš nisam zadovoljna. Imamo dvogodišnjeg psa, ona me natjera da izađem dva puta dnevno na svježi zrak, i na tome sam joj jako zahvalna.
Što mislite o ekonomskim mjerama koje vlada poduzima, pomažu li vašem poslu?
Moja profesija je podučavanje kineskog jezika za strane govornike, ali surađujem i s hrvatskim hotelima, putničkim i lifestyle brendovima kojima treba kreativno pisanje i prevođenje tekstova i reklama specijaliziranih za kinesko tržište i promoviram ih na društvenim medijima.
Počela sam s 'freelancingom' na ljeto prošle godine. Za mene situacija u Hrvatskoj prije koronavirusa nije bila loša. Na primjer, neka odmarališta na moru planirala su privući više kineskih kupaca tijekom Kineske nove godine 2020. i tijekom ljeta, a bila sam okupirana i s nekoliko projekata. Na žalost, sada teško mogu zamisliti da radim bilo što od navedenog.
Kad ste shvatili da će korona postati veliki problem?
Kao kineski državljanin koji živi u inozemstvu, imam podijeljene osjećaje o ovoj situaciji. Zato ću odgovoriti kronološkim redoslijedom, iz vlastite perspektive.
Počelo je početkom prosinca 2019. u Wuhanu, u Kini. Vijesti iz Kine prvo su govorile da se ne rado o opasnom virusu, da je kontroliran i da se može zaustaviti, te da je vlada tražila od ljudi u Wuhanu da ostanu mirni. I naravno, nisam previše razmišljala o tome.
Siječanj 2020: Život ovdje u Zagrebu je bio normalan. U Wuhanu je već došlo do izbijanja pandemije, broj zaraženih ljudi skočio je naglo krajem mjeseca, no svei više ljudi sa simptomima više nije bilo moguće testirati. Bolnice su već bile preopterećene i nedostajalo je medicinskih potrepština, liječnici i medicinske sestre radili su svakodnevno, a neki su se i zarazili. Ljudi su se obraćali za pomoć na Weibu (kineska verzija Twittera), jer normalni kanali zapravo ne funkcioniraju. Nismo znali koliko je ljudi točno zaraženo ili mrtvo.
23. siječnja:.U Wuhanu je naglo najavljena izolacija. Procjenjuje se da je pet milijuna ljudi uspjelo pobjeći iz grada prije toga, rekao je gradonačelnik Wuhana. Ostalo je još devet milijuna ljudi.
25. siječnja: Ovo je prvi dan našeg državnog praznika. Istog dana u Hrvatsku je ušao autobus sa 29 kineskih turista, od kojih je 18 bilo iz Wuhana. Došli su iz Italije. Išli su u Dubrovnik, a potom u Bosnu.
- Evo ih, nadam se da su svi zdravi - razmišljala sam kad sam vidjela priču u vijestima.
26. siječnja:. Četvero hrvatskih studenata koji su 'zaglavili' u Wuhanu javili su se na hrvatskoj televiziji.
Vidjela sam da su mnogi Kinezi koji žive u inozemstvu počeli masovno kupovati maske i slati ih obiteljima i bolnicama u Kini, pokušavali su pomoći. Na Weibu su se pojavili i potom nestali skandali oko Crvenog križa u Hubeiju. Neki lokalni vladini dužnosnici poslali su svoje vozače da samo pokupe donirane maske u velikim kartonskim kutijama iz distributivnog centra, dok su liječnici po njih morali doći osobno, s posebnim odobrenjem i čekati u redovima za nabavku lijekova. Neki su se liječnici vratili u bolnicu praznih ruku.
30. siječnja: .Lude od brige, moja prijateljica i ja smo se pojavile u ljekarni, a prodavačica je rekla svom kolegi da su Kineskinje sigurno došle kupiti maske. Došle smo prekasno, više nije bilo N95 maski. A, obična kirurška maska košta 2 kune po komadu. Nismo ih kupile puno, tko bi pomislio da će ovaj virus tako brzo i snažno pogoditi Europu?
Uskoro se u Europi pojavilo nekoliko slučajeva zaraze. Uplašila sam se, ali suprug i naši prijatelji bili su opušteni. Pokušali su me smiriti uspoređujući korona virus s brojem smrtnih slučajeva od gripe i sličnih virusa.
- Pretjeruješ, dušo - rekao je moj muž. Još smo išli u barove i restorane.
Veljača 2020: . Život se u Zagrebu i dalje činio normalnim, ali stvari su se mijenjale. Prijavila sam se na trotjedni tečaj hrvatskog jezika na fakultetu, ali teško mi je bilo pratiti ga, jer svaki sat su me okupirale loše vijesti iz Kine, jednostavno se nisam mogla usredotočiti na predavanja.
1. veljače: Četvvero hrvatskih studenata koji su bili u Wuhanu su evakuirani i došli su do karantene u Francuskoj, gdje će biti 14 dana. U Kini su započela službena proglašenja karantene od grada do grada. Izdano je upozorenje vrlo visoke razine rizika za cijelu zemlju. Moja obitelj koja se vratila kući rekla je da im je zasad dobro. Na snagu su stupila nova pravila, prema kojima je samo jednoj osobi iz svake obitelji omogućeno da svaki dan prema dogovorenom rasporedu može otići do trgovine po hranu i osnovne potrepštine. Moji prijatelji iz Šangaja kažu da im nedostaje to da jedu van. Svaka osoba u Kini morala je nositi masku prilikom izlaska iz kuće, bez izgovora.
7. veljače: Potvrđeno je da je kineski liječnik Li Wenliang umro od zaraze korona virusom. Bio je uhićen zbog širenja glasina, kada je prvi upozorio kolege liječnike na WeChat (kineskoj aplikaciji, kombinaciji WhatsApp-a i Facebooka) o ovom tajanstvenom virusu, prije nego je proglašena epidemija. Jednom je rekao da u zdravom društvu trebamo čuti više glasova. Mnogi kineski građani širom svijeta bili su ljuti toga dana, bijesno su komentirali na WeChat, Weibo, Facebooku, posvuda. Njihovi postovi na kineskim platformama bili bi izbrisani za samo nekoliko sekundi. Nisam uspjela objaviti svoj komentar, jer je sadržavao neke 'osjetljive' riječi. Te sam noći jako plakala.
Počela sam se bojati izlaska, jer su ljudi počeli zuriti u mene ili se odmicati na ulici i u tramvaju. Jednog su dana tri mlade dame povikale 'Koronavirus!' blizzu mene, na tramvajskoj stanici. Neki dan mi je prijateljica iz Kine rekao da se i njoj dogodila posve slična situacija. Prestala sam ići na sat joge i plesa. Osjećala sam se tjeskobno.
25. veljače:. Prvi potvrđeni slučaj u Zagrebu, tijekom istog dana vidjela sam ljude kako se nakrcavaju u trgovinama. Ali vrlo malo ljudi je nosilo maske u javnosti. Nisam imala hrabrosti staviti masku.
Ožujak 2020: Koronavirus se brzo raširio u Italiji početkom ovog mjeseca postao je još jedan 'Wuhan' u Europi. Neke svjetski poznate osobe također su se zarazile. U međuvremenu je rast broja novih slučajeva u Kini usporio. Mnoge su države zatvorile svoje granice tijekom ovog mjeseca. Stvari su se pogoršavale i izvan Kine.
Prijavila sam se za još jedan semestar kolegija hrvatskog jezika. Tijekom prvog tjedna školovanja jedna je učenica iz Kine zaplakala u razredu, kad ju je učiteljica pitala o tome kako živiu Hrvatskoj. Ona i njezin suprug ozbiljno su zlostavljani i maltretirani na karnevalskoj povorci u Rijeci, a jedan stari čovjek u super marketu u Zagrebu, vikao joj je u lice da ode iz njegove zemlje, kad je vidio da nosi masku. Ksenofobija, rasizam i nasilje nad Kinezima u porastu su u mnogim zemljama zbog ovog virusa.
Imala sam ozbiljne i duge razgovore sa suprugom o ovoj situaciji i mojim brigama. Pokušala sam mu reći da to nije samo još jedna gripa. Rekla sam mu da se ono što se događalo u Kini u posljednja dva mjeseca događa upravo ovdje i sada. Bilo bi najbolje kada bi mogao početi raditi od kuće, a njegov bend bi trebao otkazati najavljene koncerte. (Riječ je o bendu Mašinko, https://masinko.bandcamp.com/ ). Nisam ga baš uvjerila, ubrzo je otišao na probu.
- Zašto toliko mnogo ljudi u Europi ne razumije? Pogledajte što se sada događa u Italiji! A mi smo njihov susjed, osjećate li se uopće sigurno? - pokušala sam kontrolirati svoj ton, ali sam to izgovorila očajnički.
Počela sam hodati do fakulteta i izbjegavati tramvaje. Otišla sam do ljekarne kupiti medicinski alkohol, dezinfekcijska sredstva za ruke su rasprodana.
10. ožujka: Studentica u mojoj grupi na hrvatskom jeziku počela je jako kašljati, učiteljica je morala prestati govoriti da bi je upitala je li dobro. Grupa od 18 ljudi šutjela je kao da se ništa nije dogodilo.
11. ožujka: WHO je konačno potvrdila da se dogodila svjetska pandemija. Tog jutra ista se studentica pojavila u razredu s liječničkom bilješkom. Još je kašljala i kihala. Tvrdila je da nema koronavirus i da joj je to potvrdio i liječnik. Nitko nije rekao ništa, iznenadila sam se i ponudila joj masku, ali je odbila. Rekla je da maska ne pomaže. Poslao sam joj poruku nakon nastave. napisavši da bi trebala ostati kod kuće, i odmarati bez obzira na vrstu virusa koji ju je napao. Dodala sam da bi to bilo najbolje rješenje za sve nas. Rekla je da se zbog mojih riječi osjeća pomalo diskriminirano i podsjetila me da je koronavirus došao - iz Kine.
12. ožujka . Prestala sam ići na fakultet i odlučila ostati kod kuće. Tog dana fakultet je objavio službenu obavijest kojom je zamolio studente koji su u zadnjih 14 dana doputovali u Hrvatsku iz drugih zemalja da započnu sa samoizolacijom na dva tjedna. Koncerti mog supruga službeno su otkazani, duboko sam odahnula.
Tog je dana glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova sugerirao da je američka vojska mogla donijeti koronavirus u Kinu, negirajući da je podrijetlom iz Wuhana - bila sam bez riječi kad sam vidjela tu vijest.
16. ožujka: Pokrenuta su on-line predavanja na aplikaciji Zoom Video. Prvog smo ju dana nespretno koristili. Dječiji vrtići, škole i fakulteti zatvoreni su na 14 dana. Moj suprug je i dalje radio kao i obično. Izvela sam psa u šetnju u obližnju šumu, vidjela sam djecu kako trče vani, više ljudi je izašlo u sportskoj odjeći u rano poslije podne.
- Kakva je onda svrha zatvaranja škola i radnih mjesta? - nisam mogla prestati razmišljati o tome.
20. ožujka: Suprug i ja započeli smo novu obiteljsku tradiciju. Svakog dana kad je večera spremna i sjednemo za stol, najprije nalijemo po čašicu rakije, zajedno govoreći: 'Da smo mi živi i zdravi!'.
22. ožujka:. Snažan potres pogodio je Zagreb rano ujutro, to je ujedno bio i prvi dan potpune izolacije u Hrvatskoj. Požurili smo na ulicu i ugledali druge susjede. Nismo nosili maske, izašla sam čak i bez putovnice. Svi su izgledali zaprepašteno. Nikad se u životu nisam osjećala toliko uplašeno kao danas.
26. ožujka: Kina je najavila privremenu zabranu ulaska u zemlju većini stranih državljana, kako bi se ograničio broj uvezenih slučajeva koronavirusa. Moja prijateljica iz Šangaja kaže mi da se ljudi otpuštaju, ali da ona i dalje radi od kuće.
29. ožujka: Kina je pokrenula uslugu '„zdravstvenog koda', koja se pokreće na WeChatu i Alipayu, aplikacijama koje koristi većina Kineza. Korisnicima se daju oznake u bojama na temelju njihovog zdravstvenog stanja i povijesti putovanja. Sadržava i QR-kod koji vlasti mogu skenirati. Zeleni kod znači 'zdravo', žuto pokazuje da čovjek treba biti u kućnoj izolaciji. Crveno pokazuje da je korisnik potvrđeni bolesnik s koronavirusom i da bi trebao biti u karanteni.
- Hoćemo li usvojiti i ovaj sustav QR kodova, kako bi nas testirali kada ubuduće idemo van na javna mjesta? - pitala sam se.
Kakav je vaš dojam o načinu na koji se Hrvatska nosi s krizom? Koliko se sigurno osjećate?
Objektivno gledano, Hrvatska ide u prilično dobrom smjeru, ali po cijenu potencijalne gospodarske recesije. Osjećala bih se sigurnije kada bi moj muž cijelo vrijeme radio od kuće. Ali, sad je jedini u uredu, pa nije tako loše. Također, hranu naručujemo telefonom, umjesto da izlazimo u trgovine
Vjerojatno bih se osjećala sigurno i da sam u Šangaju. Ali, sigurno ne bi bilo tako ugodno i fleksibilno kao što je u Hrvatskoj. Vjerojatno bi mi bilo mnogo teže prošetati psa u Kini nego u Hrvatskoj.
Usporedite situaciju sa svojom zemljom - što Hrvatska radi bolje ili gore?
Nezadovoljna sam zbog toga što se u mojoj zemlji odugovlačilo kada je postojala potreba da se brzo reagira u treutku kad je bilo očito da je riječ o novom i ozbiljnom virusu. Mogli su spriječiti da se katastrofa proširi u Wuhanu i po cijelom svijetu.
No, usporedba između Hrvatske i Kine nije laka. Kina je prva zemlja koja se suočila s virusom. Grad Wuhan ima više od 10 milijuna ljudi, s ograničenim brojem bolnica. Kina je rasporedila najbolje liječnike iz različitih gradova u Wuhan, kako bi podržala lokalne bolnice tijekom epidemije. Pokrenuli su mnoga stroga ograničenja. Također, zaposlenici hongkonške bolnice su u to vrijeme štrajkali, zahtijevajući zatvaranje kineske granice za to vrijeme. No, ovaj, ili bilo koji drugi oblik štrajka koji se u Kini dogodi, neće se naći u službenim vijestima.
Druge zapadne zemlje ne bi radile neke stvari tako ekstremno kao Kina, mislim da Kinezi više surađuju s vlašću. Mogli bi se odreći slobode kretanja i boraviti kod kuće mjesecima i nositi maske, ako vlada to zatraži.
U usporedbi sa švedskim pristupom coronavirusu, mislim da Hrvatska čini ispravnu stvar. Ali opet, kao kineski državljanin koji je bio svjedok toga, mislim da je Hrvatska mogla zatvoriti škole još ranije i reći ljudima da rade od kuće.
Što je sa službenom komunikacijom vlasti u Hrvatskoj, u odnosu na Kinu?
Vidjela sam previše 'veselih' vijesti tijekom izbijanja pandemije u Kini, ponekad su vijesti s vladinog kanala bile suprotne onome što se povremeno objavljivalo na Weibu. Morala sam fotografirati ekran s vijestima na mobitelu, kako ne bi bile izbrisane prije nego pročitam. Čitam i vijesti na engleskim portalima o situaciji u Kini. Bilo je teško doznati istinu ili korisne informacije iz tone lažnih vijesti i propagande.
- Skrivaju li stvarni broj ili se hvale pobjedom? - stalno sam se pitala i govorila si 'razmisli prije nego što povjeruješ'. U međuvremenu, morala sam reći svojoj obitelji da ne vjeruju u neslužbene i lažne savjete o zaštiti od virusa. Sve mi je bilo tako iscrpljujuće.
Dok sam u Hrvatskoj pratim TCN portal, ili koristim Google Translate da bih pročitala vijesti na drugim portalima, ali smatram da je komunikacija vrlo jasna, otvorena i transparentna.
Što je jedina stvar koju biste ponijeli sa sobom u samoizolaciju?
Voljela bih da imam kod kuće komplet za preživljavanje, jer nikad ne znate kada će doći do potresa tijekom samoizolacije.
Jedna stvar koju ste naučili o sebi, i jedna stvar koju ste naučili o drugima tijekom ove krize?
Saznala sam da sam sretna osoba, ali toga zapravo prije nisam bila svjesna. Nakon što smo prošli kroz potres i sada izolaciju, mentalno smo jaki kao cijela obitelj, što je vrlo dragocjeno.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Čišće ruke i plavije nebo: Što je dobroga donio korona virus
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
