Miroslava Vučić: 'Mi u školskoj knjizi stvaramo izvanredno...'

Već sedam desetljeća u Školskoj knjizi postoji samo jedan imperativ: nije nam dovoljno stvaranje nečega osrednjega što donosi profit, mi stvaramo izvanredno, što uz zaradu donosi i trajan doprinos društvu u cjelini. Primarna je zadaća Školske knjige utkati se u sâmo tkivo našega naroda, jezika, tradicije, suvremenosti i, dakako, budućnosti. Kao što bi svijet danas posve drukčije izgledao bez Scotchova selotejpa, Boeinga 707 i 747, kreditnih kartica, bankomata, IBM-ovih računala, raskošnih Marriottovih hotela, Sonyjevih televizora, tako bi bio pust i glup bez udžbenika, lektire, rječnika i stručnih izdanja Školske knjige sa svih područja znanosti i umjetnosti.

BILL GATES: 'Ova knjiga je bila toliko dobra da sam je poslao na 50 adresa'

Upravo je stoga nakladnički program s područja književnosti i znanosti o književnosti kirurškom preciznošću izbalansiran između kanonske svjetske književnosti i kanonske hrvatske književnosti, između tradicije i suvremenosti. Takav je program najlakše opisati Goetheovim promišljanjem kulture. Naime, Goethe kaže da je sretna samo ona kultura koja podjednaku pažnju posvećuje i kulturi u vlastitom dvorištu i kulturi koja se događa iza ograde tog dvorišta. Njeguje li kultura jednog naroda samo svjetsku književnost, a zanemaruje domaću, s tom kulturom opasno nešto nije u redu. Vrijedi, dakako, i u obrnutom smjeru. Što se tiče odnosa tradicionalnog i modernog, sljednica sam misli T. S. Eliota, koji nas je naučio da tradicija da bi to doista bila, nužno mora biti moderna, kao što je svaka istinska modernost tradicionalna. Točno u središtu Goetheove i Eliotove misli događaju se veliki projekti Školske knjige, kao što su biblioteke Vrhovi svjetske književnosti i Nobelovci, s jedne strane, te Djela Marije Jurić Zagorke, Sabrana djela Ranka Marinkovića, Djela Ivana Aralice, Izabrana djela Ive Andrića, pjesničke biblioteke Kolajna i Rukovet, znanstvene monografije o hrvatskim književnicima, s druge strane.

Logotip Školske knjige na naslovnici knjige nije samo zgodan likovni detalj, on je s jedne strane obveza, a s druge, jamstvo literarne kvalitete i znanstvene utemeljenosti koji traju. BestBook: Kao svojevrsnu izdavačku ekstenziju prije osam godina pokrenuli ste Lumen, imprint okrenut ljubiteljima žanrovske književnosti. U Lumenu objavljujemo isključivo djela svjetske književnosti, tzv. klasike našega doba koji su obilježili književnost kraja 20. i početka 21. stoljeća, u hrvatskim prijevodima naših najboljih prevoditelja. U svojim je počecima Lumen bio usredotočen na young adult book, no s vremenom smo proširili program objavljujući djela Margaret Atwood, Stephena Kinga, Anne Rice, Justina Cronina, Louise Penny, Aldousa Huxleya, Georgea R. R. Martina, ne zanemarujući dakako ni literaturu za tinejdžere, našu najzahtjevniju publiku. Sva istraživanja pokazuju da upravo u adolescentskoj dobi većina prestane čitati i čitanju se nikad više ne vrati. Upravo stoga vrlo pažljivo biramo naslove ne bismo li zadržali tinejdžere u njihovoj čitateljskoj poziciji što je dulje moguće. Sabaa Tahir i Ransom Riggs autori su koje podjednako čitaju i tinejdžeri i čitatelji s nešto duljim čitateljskim stažom.

BestBook: Početkom ljeta objavili ste Martinov roman ‘Vatra i krv’, a prošle godine i serijal ‘Pjesma leda i vatre’. Pretpostavljam da su u iščekivanju završetka serijala brojni fanovi prigrlili i ovaj prequel. Pogodili ste i dobar tajming, taman kad su prikazane posljednje epizode serijala ‘Igre prijestolja’. Pa kako se Martin prodaje?

Pa nismo pogađali, brižljivo smo planirali dan puštanja u prodaju romana ‘Vatra i krv’, koji je tjednima bio u pretprodaji. Takav odaziv čitatelja trenutačno u svijetu može imati samo George R. R. Martin. On i na hrvatskom jezičnom području ima odanu vojsku čitatelja koja svakim danom postaje sve brojnija. Usmena predaja o genijalnosti serijala ‘Pjesma leda i vatre’, o njegovoj neobičnosti, najbolja je moguća reklama koja se može dogoditi autoru i njegovu nakladniku. A to se upravo dogodilo i Martinu i Lumenu. Interes za Martina postojan je jer nije riječ o instant-autoru čiji se uspjeh dogodio preko noći.

BestBook: Osjeća li se u Školskoj knjizi kriza izdavačko-knjižarskog sektora u Hrvatskoj? Imate i vlastitu distributivnu mrežu, knjižare diljem cijele Hrvatske, u većim i manjim mjestima, a vidim da sve više ulažete i u vlastitu web knjižaru koja je otvorena i za knjige brojnih drugih nakladnika.

Nikome danas nije lako, ni nakladnicima, ni knjižarima, ni krajnjim korisnicima naših knjiga, no zahvaljujući velikom dijelu prihoda iz ostalih dijelova poslovanja Školske knjige, koji se ulažu u nekomercijalna i neprofitabilna, a za hrvatski nacionalni identitet i te kako važna izdanja, nastojimo da se opća kriza u cjelokupnom hrvatskom gospodarstvu, pa tako i u nakladništvu, ne vidi na našim knjigama. I dalje ih pomno uređujemo kao da ih objavljujemo u milijunskim nakladama. Knjiga nam je još drag luksuz, kao dijamanti, primjerice.

BestBook: Kako Školska knjiga, kao najveći hrvatski izdavač udžbenika i komplementarnih izdanja, podupire provođenje Nacionalne strategije za poticanje čitanja?

Poticanjem čitanja u Školskoj se knjizi bavimo oduvijek, nama čitanje ni poticanje čitanja nije trenutačna moda ili hir! Smib, poučno-zabavni časopis za djecu do deset godina, objavljujemo od 1970., Modra lasta izlazi od 1954., za projekt hrvatskih edukativnih slikovnica za djecu do šest godina primila sam svojedobno Priznanje Nagrade Grigor Vitez. Kolegica Emica Calogjera-Rogić s najvećim mogućim marom bira edukativne slikovnice sa stranih tržišta i objavljuje ih u vrhunskim hrvatskim prijevodima. Održavamo brojne radionice s djecom i roditeljima, a jedna od zapaženijih je radionica Kako nastaje knjiga?. Vjerujem da polaznici radionica za poticanje čitanja Školske knjige neće imati problema koje imaju današnji studenti koji ne znaju što znače riječi dokon i taština, a posve sam sigurna da će znati razliku između aorista i imperfekta. Ne zaboravimo, današnji polaznici radionica za dvadesetak će godina biti akademski građani, predsjednici banaka, članovi Sabora, profesori... S druge strane, uspješno razvijamo našu knjižarsku mrežu. Kako će dijete postati čitatelj i zavoljeti knjigu ako ne može u svojem gradu otići u knjižaru i pregledati njezino blago? Važno nam je da svaka naša knjiga, svaka naša slikovnica bude dostupna svakom građaninu svijeta pa razvijamo i dalje našu web trgovinu. Knjižare Školske RATKO MAVAR knjige nisu dućani knjigama, nego mjesta u kojima se održava književni život, gdje promoviramo autore i njihove knjige, održavamo radionice i, uopće, družimo se s knjigom. Već petu godinu zaredom organiziramo manifestaciju More knjiga i omogućujemo svim ljudima zdrave pameti da dva tjedna čitaju naše knjige, i to potpuno besplatno. Sudjelujemo aktivno, dakako, i u Čitaj mi!, nacionalnoj kampanji za promicanje čitanja djeci od najranije dobi.

BestBook: Što bi trebalo staviti u fokus?

Čitanje bi trebala biti ugoda, a ne prisila. Nitko do nas ne voli ono što se mora, svi volimo ono što nam popravlja raspoloženje i diže razinu serotonina, pa tako i djeca. Čitatelj se zbilja ne postaje zato što to traži školski program i zato što se mora nešto pročitati. S druge strane, važno je osvijestiti na kolektivnoj razini, od roditelja i nastavnika do nadležnih institucija i ministarstava, da je čitanje, kao društveno poželjan čin, važno i za zdravlje. O digitalnoj se demenciji pišu izvrsne knjige, poput ‘Promjena uma - Kako digitalne tehnologije utječu na naš mozak’ (Mind Change: How Digital Technologies are Leaving Their Mark on Our Brains) britanske neuroznanstvenice Susan Greefield. Ovisnost o internetu i društvenim mrežama, u svijetu je već prepoznata kao ozbiljan zdravstveni poremećaj. S druge strane, nacionalne programe za poticanje čitanja trebalo bi mudro osmisliti i financirati, i to dugotrajno, a ne u nizu malih razjedinjenih programa kojima stalno prijeti prekid financiranja. Trebalo bi također ozbiljnije povezati institucije koje su kadre organizirati programe za poticanje čitanja - ili ih već svaka za sebe organiziraju. O povezanosti nakladničkih kuća, knjižničara, knjižara, udruga koje se bave poticanjem čitanja, lokalnih zajednica i nadležnih ministarstava ovisi hoćemo li svi skupa uspjeti.

BestBook: Čitate li papirnate ili e-knjige?

Ne mogu zamisliti ni svoj privatni ni profesionalni život bez interneta i mobitela, bez rječnika i enciklopedija u digitalnom zapisu, no i dalje se pouzdajem u knjigu pa paralelno s kupnjom digitalne inačice nekog rječnika kupujem obavezno i njegovo tiskano izdanje. S druge strane, nezamislivo mi je čitati pjesme Tonka Maroevića ili neku Zagorkinu povijesnu romanesknu priču smještenu u 15. stoljeće sa zaslona svojega računala. Ja to jednostavno ne mogu. Čitanje mi je - intima. Volim miris tek objavljene knjige, volim i miris knjige iz antikvarijata, potreban mi je kontakt s toplinom papira, volim listati knjigu, držati je u ruci, volim slagati svoje knjige pokraj kreveta kao fotografije meni dragih ljudi. Knjige su mi svojta od koje ne odustajem, u dobru i u zlu, do posljednjeg daha.

UVIJEK DOBRE Top deset knjiga koje morate pročitati jednom u svom životu

BestBook: Što ovih dana čitate iz užitka, mimo profesionalnih obveza?

‘The Jane Austen book club’ Karen Joy Fowler čitam trenutačno, a neki sam dan progutala ‘Poštovane kukce’ Maše Kolanović, prije nje ‘Oca od bronce’ Gorana Tribusona, prije njega rukopis romana Ivane Adlešić Pervan ‘Učim letjeti, a nemam krila’... BestBook: Kojim se knjigama rado vraćate? Mojih top 15 za pusti otok su: ‘Ponos i predrasude’ Jane Austen, ‘Zameo ih vjetar’ Margaret Mitchell, ‘Plameni inkvizitori’ Marije Jurić Zagorke, ‘Sretne ulice’ Delimira Rešickog, ‘Braća Karamazovi’ F. M. Dostojevskog, ‘Mirisi, zlato i tamjan’ Slobodana Novaka, ‘Sto godina samoće’ Gabriela Garcije Márqueza, ‘Glorija’ Ranka Marinkovića, ‘Limeni bubanj’ Güntera Grassa, ‘Rat i mir’ L. N. Tolstoja, ‘Hadrijanovi memoari’ Marguerite Yourcenar, ‘Ženska francuskog poručnika’ Johna Fowlesa, ‘Prokleta avlija’ Ive Andrića, ‘Ako jedne zimske noći neki putnik’ Itala Calvina i ‘Doba nevinosti’ Edith Wharton.