Pokretni specijalistički geronto-stomatološki tim jedini je takav u Hrvatskoj. Sastoji se od stomatologa, medicinske sestre i vozača. Oni obilaze zagrebačke domove umirovljenika
Mobilni tim: Dolaze u starački dom pa tamo popravljaju zube
Svakog jutra točno u osam sati ispred Stomatološke poliklinike Zagreb spremaju se medicinske torbe s opremom u označeni kombi. Stomatolog dr.med.dent. Ivan Dežulović i vozač Tomislav Vuk pomažu medicinskoj sestri Marini Katavić Čolak oko unosa stomatološke opreme koja ispunjava cijeli prostor vozila. U njima je medicinski pribor nužan za rad stomatološke ordinacije.
- Ne nosimo uvijek sve jer se ponekad u nekom domu zadržimo više dana, pa onda ostavimo krupne predmete ondje. Imamo jako kvalitetnu i dobru opremu, a uskoro nam stiže i mali mobilni rentgen, jedini takav u Hrvatskoj, kojim ćemo moći raditi još više zahvata za naše pacijente, objašnjava sestra Marina dnevne aktivnosti. Njihovo je odredište Dom za starije i nemoćne Centar u kojem ih već očekuje četvero pacijenata.
- Kroz 11 domova na 15 lokacija kojima je osnivač Grad Zagreb imamo više od 900 pacijenata. Pružamo im kompletnu oralnu medicinsku skrb od liječenja pojedinih stanja, do vađenja zuba ili pomoći oko protetike. U Europi ne postoji ovakva usluga, a koliko mi je poznato u SAD-u postoje specijalizirani kombiji koji rade kao ordinacije vozeći se kroz četvrti, dok u Izraelu imaju projekt u kojem stomatolozi posjećuju ljude u kućama. Tome i mi težimo, pa se nadamo kako ćemo kroz proširenje ovog projekta u budućnosti posjećivati bolesnike u bolnicama, korisnike privatnih domova za starije, ali i pojedince koji su slabo pokretni ili nepokretni u vlastitom domu, pojasnio je dr. Dežulović.
Godišnja vrijednost projekta je 700.000 kuna i financira ga grad Zagreb, a konačni cilj projekta je da zaživi na nacionalnoj razini te uđe u sustav HZZO-a te se naplaćuje iz proračuna.
Liječnici u Stomatološkoj poliklinici još su 2011. godine uvidjeli kako je problem oralnog zdravlja kod ljudi u trećoj životnoj dobi prilično visok jer ili nitko ne skrbi o njima, ili sami nisu u stanju. Stoga su osmislili ovaj projekt.
- Razlika između rada u ovakvom timu i rada u klasičnoj ordinaciji je ogromna. Osim što morate biti snalažljivi i fleksibilni kako biste u skučenom prostoru organizirali rad i sve potrebne instrumente, morate imati razumijevanja prema pacijentu koji je u ovoj situaciji često čovjek koji slabije čuje, narušenog je zdravlja, lošeg općeg stanja, možda ima neki oblik demencije, osjetljiviji je na bol i općenito način rada treba prilagoditi njegovom ritmu. Također, imamo vrlo malo vremena za pacijente jer moramo doći u periodu kad završi njega te zaključiti posao prije ručka kako ne bismo narušavali njihovu dnevnu rutinu, kazao je dr. Dežulović.
Sestra Marina nadovezuje se kako ih ponekad pacijenti čekaju u hodniku da bi došli na red, no princip rada dogovaraju s glavnim sestrama domova kojima korisnici trebaju reći žele li uslugu ili ne.
- Nakon što završimo s poslom vraćamo se u Polikliniku gdje do kraja radnog dana imamo popunjavanje dokumentacije o zahvatima koje smo napravili tijekom dana, pripreme za sutrašnji dan, provjeru potrošnog materijala i nadopunu u slučaju potrebe i u konačnici sterilizaciju instrumenata, nadovezala se sestra Katavić Čolak. Najčešći problemi s kojima im pacijenti dolaze tiču se loše održavane usne šupljine zbog kojih su mnogi zubi propali, te problema sa protezama.
- Mi ne možemo raditi mostove ili fiksnu protetiku, ali možemo malo izbrusiti protezu koja steže ili žulja. Mnogo ulažemo u edukaciju pacijenata, ali i medicinskog osoblja u domovima. Primjerice, više od 50 posto naših pacijenata ima veoma lošu i slabu oralnu higijenu, neki zbog funkcionalne nepokretljivosti, neki zbog neznanja i neupućenosti u oralnu higijenu. Ponekad u ustima imaju proteze koje nisu skinuli po 10 godina pa im se razvijaju gljivice. Imaju naslage, pojedinci u zubima imaju i više od 10 zaostalih korijena zuba koji su poispadali, pa se ti korijeni mogu upaliti i stvarati teškoće. Doznali smo kako su prije nego što smo ih mi počeli obilaziti u takvim situacijama jednostavno trpjeli bolove ili pili tablete protiv bolova. Recimo, imali smo situacije gdje su zbog takvih upala ili karijesa ljudima morali miksati hranu, a zahvaljujući liječenju sad mogu ponovo jesti krutu hranu, istaknuo je dr. Dežulović.
Dok razgovaramo, pripremaju svoju malu mobilnu ordinaciju. Sestra vadi podatke o pacijentima te priprema specifične terapije koje su predvidjeli za taj dan ili instrumente za zahvate. Mekani stolac s povišenim uzglavljem u središtu je improvizirane ordinacije, a kompresor iz kojeg vire cijevi s bušilicom i cjevčica za zrak odaju da je ipak riječ o stomatološkoj ambulanti.
- Imam jedan pokvaren zub. Htjela sam ga izvaditi, ali mi je doktor rekao da ga može spasiti pa sam došla da ga izliječi. Jako me bolio taj zub, ali sad će biti super i više me ne boli. Sva sreća da postoje, jer mi koji ne možemo izlaziti van bili smo osuđeni na patnju i da trpimo bol, priča Terezija Kufner (78), korisnica koje je prva stigla na zakazani pregled.
Smješta se u stolac i postupak uz zujanje bušilice izgleda jednako kao u svakoj drugoj ordinaciji. Uigrani su tim, pa sestra već šutke dodaje instrumente, priprema ispunu za plombu i dodaje liječniku potrebne stvari.
- Imali smo svakakvih situacija, no mene uvijek vesele ti stanari domova. Recimo, jedan korisnik je uvijek glasno pjevao kad bi dolazio na zahvat. Širom bi otvorio usta da doktor napravi što treba, i odmah po završetku nastavio s pjesmom. Imali smo situacije da su gospođe znale ugristi doktora, a znali smo se i snalaziti s njihovim bolestima. Primjerice, gospođi koja je imala tremore cijelog tijela trebalo je izvaditi zub. To zvuči kao jednostavan zadatak ako je čovjek miran, no ako se cijelo vrijeme nekontrolirano trese, onda treba puno brige kako prilikom vađenja ne bismo ozlijedili ni sebe ni pacijenta. No doktor je i u tome uspio. Ono što me uvijek nasmije su dame u godinama koje dođu pa onda zavode našeg mladog doktora govoreći mu kako ima lijepe oči ili krasan osmijeh. Ponekad je riječ o ljudima koje u domovima nitko ne obilazi ni ne posjećuje, pa se raduju razgovoru sa nama jer nam mogu ispričati što ih inače okupira i muči, nastavila je sestra.
U trenu je liječnik završio zahvat, a već je na redu Mara Budimir (82) koju žulja zubalo. Malo brušenja i popravaka, i već radosno odlazi jer će danas konačno pojesti ručak bez bolova. Đuro Kajinić (61) popravlja karijes, no kako je u invalidskim kolicima liječnik se pogrbio nad njim. Završavaju u improviziranoj ordinaciji, a opremu trpaju na kolica kako bi posjetili pacijente u sobama. Ana Kovačić (53) prva je na redu. Ima multiplu sklerozu i gotovo je nepokretna, pa joj liječnik popravlja zube dok leži u krevetu. Istovremeno na hodniku još dvije žene čekaju kako bi i njih pregledao.
- Ovaj projekt je hvale vrijedan i iskreno nisam očekivala da ću ovo doživjeti. Radim 20 godina u domu i činjenica da korisnici mogu imati kompletnu stomatološku skrb čak i u stacionaru je revolucionarna. Imamo povratne informacije kako su zadovoljni korisnici, ali i njihove obitelji. Čak smo i mi sestre dobile upute kako pomoći u održavanju oralne higijene, istaknula je glavna sestra doma Slavica Garić. Liječnik i sestra završavaju današnji obilazak. U ovaj dom će se vratiti i sutradan jer je mnogo korisnika koji trebaju njihovu pomoć. Poslije idu dalje, a dok obiđu sve pacijente o kojima skrbe, ovdje će se vratiti za oko tri mjeseca.