Obavijesti

Lifestyle

Komentari 4

Na Ironman triatlonu bez imalo vježbe: Povraćao sam, plakao...

Na Ironman triatlonu bez imalo vježbe: Povraćao sam, plakao...

Pročitao sam kako je prehrana ključna da se izdrže ove trke, pa sam prije početka pojeo cheeseburger s milkshakeom od kikirikija, maslaca i čokolade, pivu sam ostavio za slavlje

Kad je moj dečko, Zeppelin Zeerip, inače 26-godišnji filmaš i snowboarder, prvi put rekao da želi sam u svom gradu odraditi 'Ironman triatlon' bez ikakve pripreme, znala sam da je ideja suluda. Inače, taj triatlon se svake godine već tradicionalno, od 1978., održava u mjestu Kailua-Kona na Havajima, napisala je za lifestyle portal Prevention, Zeppelinova djevojka Lauren Steele. 

- Ironman triatlon inače traje 16 do 17 sati u kontinuitetu, počinje u 7 ujutro s maratonom u plivanju na udaljenosti od 3.86 km, nakon kojeg kreće utrka biciklima od 180 kilometara, a nakon toga se ide u zadnju disciplinu, trkački maraton od 42 km - piše Lauren.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Way back in April, @zeppelinzeerip told us that he was going to do a DIY Ironman before the end of the summer. At the time I didn’t take him too seriously, but when August rolled around and he asked me what electrolytes were, I knew we had a situation on our hands. • He borrowed a non-fixie bike, I packed him some sandwiches, and @seanryanphotos started up his Strava and grabbed a camera for fact-checking purposes. And Zeppelin—who had never swam more than a hundred yards or run more than 15 miles, went on a 140.6-mile journey. • I joined him for the marathon. As we quietly ran through the streets of Salt Lake City at 4am, I realized that the core of my love for this human who hauls off on DIY-Ironman missions lies in his ability to allow for himself. • He recognizes that he is able and is willing to let himself be, regardless of what the world tells him is “normal” or acceptable. That’s pretty special when it can be much more natural (read, easier) in this world to believe that we are willing—but somehow unable—to do what we want. • Zeppelin allows himself to try hard. To fall in love. To eat whatever he wants. To get really excited about small things. To write the books and make the films. To have questionable taste in décor. To meet people. To have ideas and do something with them. • There is no way he’ll ever look back at this self-inflicted triathlon and be able to say that it was easy. But he’ll be able to go forward every day and know what he is capable of as long as he always allows himself to be (and stays hydrated). That’s something that he can proud of, and something I’ll always be inspired by. • 📷: total ledge @seanryanphotos • #ironman #diytorture #type2funforever #utah

Objavu dijeli Lauren Steele (@laurentaylorsteele)

- Razmišljala sam o Zeepelinovoj ideji i shvatila da je to najgora ideja koju sam ikad čula, koja može završiti na dva načina, nelagodom ili ozbiljnom ozljedom - zaključila je. 

Ja ovo mogu reći, ja sam s njim u vezi

- Inače sam i sama sudjelovala u nekoliko maratona i znala sam da je dovršiti Ironman kruna karijere svakog trkača, da je to ono najbolje što si svaki atletičar može dodati na svoj 'popis želja' i da to nije neka utrka na koju ideš 'tek tako, da brže prođe subota' - napisala je i dodala:

- Istina, Zeppelin, i da, to mu je pravo ime, je prirodno nadareni sportaš i sponzorirani je snowboarder; no on ne trenira, znači riječ je o tipu koji u životu nije preplivao više od nekoliko stotina metara, nije trčao više od 25 km, a bicikl vozi samo po gradu. Pa zašto bi onda prihvatio izazov ovakve utrke, pogotovo jer se nije ni prijavio, registrirao, pripremio, a ni planirao i trenirao… 

- Ukratko, Zeppelin voli izazove, a kad mu se neka ideja učini dobra, on ne odustaje dok ju ne realizira. No on će to objasniti bolje nego ja, pa evo kako je po njemu išla ova 'misija Ironman' u njegovom gradu, od početka do kraja: 

18:00 sati, petak, 3. kolovoza
Salt Lake City, Utah

- Imao sam puno prijatelja koji su mogli odraditi triatlon i htio sam s nekim od njih odraditi Ironman i 'začiniti' ljeto s tom pustolovinom. Dugo sam razmišljao o tome i pokušavao se s nekim dogovoriti da zajedno krenemo u to bez ikakve pripreme, no svi su me inteligentno odbili - napisao je 26-godišnji Zeppelin Zeerip i nastavio opisivati tijek triatlona koji je, po uzoru na popularni 'Ironman', odradio sam s istim natjecateljskim disciplinama i pravilima. 

Skoro sam odustao jer su mi svi rekli da sam lud, ali kad sam shvatio da u petak nemam nikakvih planova i kad me uhvatila dosada, rekao sam svojoj djevojci Lauren da krećem. Čak sam i po internetu tražio je li itko ikada to tako napravio pa sam upisivao u Google 'priprema za Ironman dan prije', da bih shvatio kako kasnim s vježbanjem nekih 6 do 12 mjeseci. 

Pročitao sam i da je prehrana ključna da se izdrže ove trke, pa sam pojeo cheeseburger s milkshakeom od čokolade i maslaca od kikirikija (pivu sam ostavio za slavlje nakon). Nakon večere sam provjerio rutu utrke - preplivat ću 3,86 km ponavljajući krugove po Mirror Lakeu koji je 30 km udaljen od grada, piše Zeppelin. 

- Zatim ću biciklom voziti 180 kilometara kroz planinske ceste do svoje kuće u Salt Lakeu, i završiti s 42 km trčanja po ulicama grada. Plan je bio da krenem navečer kako bih izbjegao dnevnu gužvu i automobile. Većinu triatlona bih završio preko noći, a prema mom planu, ostalo bi mi još i vremena da se oporavim prije nego se pojavim u ponedjeljak na poslu. Zadovoljan planom, otišao sam spavati, jer na internetu je pisalo da je odmor prije utrke jako bitan. 

11:00 sati, subota, 4. kolovoza
Salt Lake City

- Stvarno sam mislio da će Ironman biti lagan, bez obzira na to što nisam trenirao, rastezao se, čak ni imao dobar bicikl za trke. Budući da skoro cijeli život živim u planinama i bavim se snowboardingom, mogu reći da znam što je fizički napor. Odlučio sam pripremu odraditi preko dana, a prvo sam otišao do lokalne tržnice i kupio breskvi koliko sam težak. Da, jedem puno breskvi.

Onda sam od prijatelja Drakea posudio bicikl, a dao mi je još neke sitnice i par rezervnih svjetala. Odvezao sam se do tržnice da kupim neke zdrave namirnice, no iz dućana sam izašao još s vrećicom sušene govedine, dva sendviča, dvije banane, tri krafne i smoothiejem. Sve sam pojeo. 

18:51 sati 
Mirror Lake, Uinta Mountains, Utah

- Utrku u plivanju na Ironmanu sam zamišljao kaotično; gomila ljudi na startu gdje svatko dobije pokoji udarac u glavu nečijom nogom i svi psuju jedni na druge. To nije zvučalo previše privlačno, pogotovo jer je moj fitness u vodi uglavnom bio s daskom za surfanje kad god sam imao prilike posjetiti ocean. Zato mi je bilo drago što Mirror Lake dijelim samo s nekoliko lokalnih ribara i nešto ekipe koja vesla na daskama.

Za mnom su u kanuu, i s užetom sa strane za svaki slučaj, išli moja djevojka Lauren i prijatelj i cimer Sean Ryan. Kako inače baš ne idem plivati, zaboravio sam kvačicu za nos i naočale za vodu. Moj se stil sastojao uglavnom od ne tako dobrog prsnog plivanja koje bi povremeno zamijenio s leđnim.

Nakon jednog sata, 51 minute i 52 sekunde u jezeru, više nisam bio tako entuzijastičan oko natjecanja. Spuštala se noć i bio sam promrznut. Da se malo oraspoložim prišao sam tipu koji je u lokalnom kampu roštiljao s obitelji. Oko pasa je imao pištolj. Pitao sam je li im ostalo išta hrane. Ništa nisam dobio. 

9:00 p.m.
Negdje u divljini

- Nakon 15 minuta pauze osjećao sam se bolje i vjerojatno spremniji za vožnju biciklom nego što sam izgledao. Nikad prije nisam imao prave uske biciklističke hlačice na sebi i veselio sam se podstavi za stražnjicu. Obilježio sam na karti najravniji ruti, koliko je to uopće moguće u planinama.

Ubrzo mi je umrlo svijetlo na biciklu pa sam se dalje morao oslanjati na ručnu lampu s baterijom upitnog životnog vijeka. Pokušao sam se držati podalje od cesta i automobila, ali je u jednom trenutku pred mene iskočio jelen. Kuhao sam se na temperaturi od 35 stupnjeva, a kad sam skrenuo iza jednog zavoja vidio sam srnu koja se lijepo smjestila baš na mojoj ruti. Kasnije mi se činilo da čujem kako se smije, zajedno s drugim kritičarima mojih priprema za triatlon. To je bio najstrašniji dio noći, bar dok nisam shvatio da sam zaboravio provjeriti vremensku prognozu.

Oko 23 sata je počela kiša. Dok sam mokar pedalirao prema gradu, zaustavila me žena da mi kaže kako je motel u blizini. Nisam to želio čuti, bilo mi je još teže dovršiti rutu. U ovom sam trenutku morao priznati da je triatlon težak. Samo sam želio biti u svom krevetu s Lauren i mojim psom, Makoom. Teškom mukom sam pedalirao ostatak puta, a u tri sata ujutro sam došao do svog susjedstva. U 6 sati i 21 minutu sam prešao 180 kolometara biciklom. 

3:37 sati, nedjelja, 5. kolovoza
Salt Lake City

- Osjećao sam se krivim što budim Lauren u 3 i 30 ujutro, no ponudila se da će sa mnom istrčati maraton. Dok se ona spremala, ja sam u trbuhu osjetio rupu od breskvi, sendviča i krafne. Moja je mentalna snaga trajala oko 10 milja. Nakon toga sam stalno tražio da hodamo umjesto trčanja, nadajući se da ću malo odspavati hodajući. No Lauren me prevarom dobila da trčimo još mnogo milja, puno više nego je to bio plan prije prvog zaustavljanja.

Podsjećala me i da uzimam magnezij i vodu. Oko 6 ujutro, nakon 27 km trčanja, došli smo do moje kuće na zasluženi odmor, doručak i espresso. Znao da imam još manje od pol maratona za istrčati što mi je dalo novi polet. Odjednom sam bio ponovno hidriran, odmoran i pun nade. Odlučio sam završiti što sam počeo.

Na zadnjoj nam se ruti pridružio moj pas Makoa. Izgledali smo kao da smo tek izašli na jutarnje trčanje, ali bio sam na izmaku snage, a naprijed me tjerala samo misao o sendviču sa sušenom govedinom. 

9:06 sati i dalje
Moja kuća

- Nakon pet sati smo bili blizu cilja, a svaki mi je mišić bio napet do točke pucanja. Za cijeli triatlon, trebalo mi je 13 sati i 26 minuta. Izazov je gotov. No još sam bio prilično dehidriran. Umjesto da se nagradim proslavom s pivom, mene je tijelo nagradilo povraćanjem u mlazovima i boli od malog prsta do vrha glave, pretpostavljam da se tako čovjek inače osjeća kad umire.

- Pizza s kojom sam proslavio kraj utrke je iz mene izašla za manje od sata, a i jedva sam hodao cijeli tjedan. Da moram ocijeniti kako je sam odraditi Ironman, dao bi tom pothvatu 2 od 5 zvjezdica; nikome ne bih preporučio da tako nešto napravi bez da se prije fizički ne pripremi jer će se vjerojatno ozlijediti.

No ako vam je stvarno dosadno, sve vam je glupo, a vi ste posebno motivirani i petak je, savjetujem da obavezno popijete dovoljno tableta za hidrataciju, završio je filmaš Zeppelin Zeerip priču kako je izgledao njegov 'uradi sam' Ironman triatlon. 

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 4
Evo kako rade dućani u nedjelju
DETALJAN POPIS

Evo kako rade dućani u nedjelju

Trgovine smiju raditi 16 nedjelja u godini, a trgovine i šoping centri sami biraju koje će to nedjelje biti. Radno vrijeme trgovina i trgovačkih centara nedjeljom pogledajte u našem detaljnom vodiču