Na tri kontinenta: Nomadski život završio je u Zagrebu...

Oduvijek sam govorila da sam ciganka s pedigreom. Hrvatica sam u duši, Amerikanka po načinu rada, a Indijka po spiritualnim istraživanjima. Obično ono što osjećaš u duši je ono za što se prezentiraš, pa mogu zapravo reći da sam Hrvatica, govori nam slikarica i umjetnica Gaella Gottwald (38), ravnateljica HDLU-a, koja je u popularnu zagrebačku džamiju uspjela  dovesti renomirane umjetnike kao i manifestaciju ArtEnergy te nedavno održan Chocofest. U svakom je smislu svjetska umjetnica - govori četiri jezika, živjela je i stvarala u sedam zemalja, a na kraju se, zbog ljubavi i posla, skrasila u Zagrebu.

Gaella je rođena u Montrealu. Majka Hrvatica i otac Indijac upoznali su se u Kanadi u jednom muzeju. Kad joj je bilo šest mjeseci, roditelji su je odveli baki u Kutinu gdje je odrastala uz sestričnu Robertu Gottwald koja joj je danas - kao sestra.

- Baka je odlučila da me neće odgajati dadilje pa sam do treće godine živjela u Hrvatskoj. Sa šest godina već smo se preselili u Washington gdje je otac, ekonomist, dobio posao u IFC-u, a majka je radila kao arhitektica i urbanistica. Išla sam u internacionalne škole i razdoblje do svoje 16 godine pamtim po odrastanju u nekom paralelnom svijetu multikulturalnih ljudi. Imala sam prijatelje iz Sudana, Mađarske, svi s kojima sam se družila bili su neki miks. Tek dolaskom na studij mogu reći da sam upoznala prave Amerikance - prisjeća se Gaella. Zadnja dva razreda srednje škole završila je u Beču, pa su je primili na sveučilište Brown. Roditelji su joj jedno vrijeme živjeli u Pragu pa je i ona, zaljubivši se u taj grad, upisala ondje treću godinu Akademije. Poslije fakulteta otišla je u New York, gdje je bila stažist u galeriji Gagosian, a zatim je dobila stipendiju u Momi (Museum of Modern Art) gdje joj je mentorica bila kustosica Paola Antonelli.

- Bila je to velika sreća za mene jer sam od nje naučila kako izložbe mogu povezati s društvom, i to me formiralo. Bio je to važan preokret u mojoj glavi. Na primjer, u Torinu sam surađivala s jednim fotografom, a tematika nam je bila romska zajednica i mijenjanje odnosa prema njima. Doslovno sam s njima provodila dane i dane. To smatram umjetnošću kao socijalnim momentom - govori  Gaella. U Veneciji je upoznala stare tehnike grafike i drvoreza. Italija ju je oduševila i odlučila je ostati pa je u Milanu upisala smjer ilustracije za dječje slikovnice. U Rimu je zatim tri godine radila kao producentica dokumentarnih filmova, a kaže da joj je iskustvo života u tom gradu pomoglo i da u Hrvatskoj “hendla”, pogotovo kad je postala ravnateljica HDLU-a...

- U Americi sam navikla da je sve transparentno i napredak je vezan za zasluge, a ovdje sam nailazila na neočekivane situacije. Trebalo mi je vremena da se opustim i radim na ovaj mediteranski način - govori Gaella.

Njezina nomadska putovanja ponekad su izluđivala roditelje jer je doslovno živjela iz dana u dan. Ali putujući po svijetu upoznala je različite kulture, a posebno ju je rastužilo što je shvatila da stari obrti u mnogim kulturama izumiru, a s njima i ljudske sudbine...

- Počela sam učiti stari zanat batik - slikanje na tekstilu voskom - u jednoj tradicionalnoj tvornici u Indoneziji s tamošnjim obrtnicima, a potom sam za cilj imala involvirati stare obrte da mogu opstati i u ovo vrijeme. Tako sam odlučila izraditi svoju liniju nakita s obrtnicima specijaliziranima za školjke. Ne samo da se očuvaju, nego da evolviraju. I ja sam sudjelovala u izradi. Svaki bih dan putovala motorom kroz prašumu do radnog mjesta...

Na tragu toga, na početku tridesetih na Korčuli je otvorila svoju galeriju...

- Korčula je moje najefikasnije mjesto. Mama je ondje 1972. kupila ruševnu kuću i tamo sam kao mala stalno dolazila, svako ljeto. To je moje sidrište. Poslije rata odlučila sam tamo otići i pokušati očuvati tradiciju, stvarajući “side specific“ suvenire, od tamošnjih materijala, kamenja i školjki. Turistima sam oslikavala majice i jako me veselila ta interaktivna umjetnost - govori.  Odrasla je u “tri svijeta“ i iz svakog je dobila prigodu izvući najbolje.

- Moje slike su vizualni dnevnik i komentar svakodnevnih događaja. Indija me inspirirala svojim bojama i uvijek, hoćeš-nećeš davala životne lekcije, a i uz bijedu ljudi su uvijek pronalazili duhovno bogatstvo. U Americi sam naučila da čovjek može sve i ima bezbroj mogućnosti, a Hrvatska, bila mi je kao duša, tu sam se uvijek osjećala kao doma, ta priroda i more uvijek su živjeli u meni - govori Gaella. Kako je uvijek radila za opće dobro, ta sposobna, pametna i ustrajna umjetnica shvatila je da svoju energiju želi usmjeriti na nešto što smatram svojim domom.

- U Hrvatskoj vidim potencijal, ali potrebno je mnogo truda da se nešto pokrene. No ja sam tvrdoglava. Želim ostati tu i raditi s mladima kako bih ih izvukla iz apatije – zaključuje Gaella. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!